Već gotovo dva desetljeća sve frakcije i struje najveće političke stranke zaklinju se u lik i nepogrešivo djelo Franje Tuđmana, a u to je uključen i dvojbeni otkup nacionalizirane židovske vile u Nazorovoj ulici u Zagrebu. Taj neopravdano zanemareni i zaboravljeni događaj iz srpnja 1992. ugrađen je u temelje hrvatske sadašnjosti i služi kao svijetli primjer i putokaz u bespućima povijesne zbiljnosti svim naraštajima HDZ-a.
Kako smo došli do toga da ‘pomaganje’ nitko ne smatra krimenom
Prije nešto manje od mjesec dana splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara objavio je “Deset zlatnih pravila u navigaciji splitskim mentalitetom i splitskim znamenitostima” namijenjen posjetiteljima njegovoga grada. Prva tri, valjda i najvažnija pravila, odnose se na poštivanje pojmova čije pravo značenje jedva da je razumljivo svima onima koji svojim porijeklom ili boravkom nisu vezani uz Split ili njegovu okolicu. Tako smo zahvaljujući revnosti i brizi splitskog gradonačelnika dobili priliku upoznati se s pravim značenjima riječi “pomalo”, “pižolot” i “fjaka” kao temeljnim odrednicama mentaliteta i životnih navika lokalnog stanovništva.
Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća jedan od bardova tadašnjeg političkog života skrenuo mi je pažnju na još jednu riječ i njeno značenje koju Opara, iz potpuno razumljivih razloga, ne spominje. Radi se o pojmu “pomaga se” koji se odnosi na one koji nisu ukrali susjedu ili nekom namjerniku, već su samo iskoristili povoljan raspored zvijezda i presložili državnu imovinu i javni interes sukladno svojim osobnim potrebama. Prema riječima toga političkog barda većina građana u njegovom zavičaju na takvo “pomaganje” gleda cinično i posprdno, ali ga ne smatra nekim prevelikim krimenom. Naime, po raširenom shvaćanju krađa kao pojam ne postoji u odnosu čovjeka i države.
Krađa kao jedan od temelja hrvatske državnosti
Upravo zbog toga bivši ministar i seoski načelnik Lovro Kuščević i može postati uvaženim saborskim zastupnikom. Nitko Lovru Kuščevića ne optužuje da je nešto “ukra od drugog čovika”, samo ga svi uglas napadaju, osim njegovog šefa Andreja Plenkovića, da se “pomaga”. A za takav grijeh bogobojazni gospodin Kuščević ne mora se ni ispovjediti svom lokalnom župniku niti strepiti od eliminiranja iz političkog i javnog života. Samo previdom i pogreškom autora pojam “pomaga se” nije upisan na Bašćanskoj ploči, ali je zahvaljujući povijesnim silnicama postao jedan od temelja hrvatske državnosti i svako njegovo današnje nepoštivanje možemo usporediti s nasrtljivim i bučnim ponašanjem turista u vrijeme pižolota.
Andrej Plenković kao iznimno inteligentan i besprijekorno obrazovan europski političar vrlo dobro zna važnost pojma “pomaga se” za samu opstojnost stranke kojoj se svemirskom providnošću našao na čelu. Polovici njegovih ministara Lovro Kuščević nije bio samo partijski ideolog nego i pravi uzor u poštivanju i provođenju hrvatskih tradicijskih navada i običaja. Hoće li u najavljenoj rekonstrukciji Vlade morati otići i Gabrijela Žalac, Tomislav Tolušić i Goran Marić još uvijek nije razvidno. Njihov mogući odstrjel istovremeno bi pokazao svu moć i sve strahove Andreja Plenkovića, njegovu apsolutnu i neprikosnovenu vlast u stranci i sve veću paniku zbog mogućeg gubitka najprije predsjedničkih, a onda i parlamentarnih izbora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ-u ne treba predizborno retuširanje i uljepšavanje Vlade
Nova ministarska lica trebala bi zaustaviti daljnje urušavanje rejtinga HDZ-a i pružiti predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović bar nekakav oslonac u Vladi i stranci čiji je kandidat na predstojećim izborima. Takvo predizborno retuširanje i uljepšavanje Vlade naravno da nema nikakve veze s njenim reformskim pregalaštvom i rješavanjem bilo kojeg ozbiljnijeg problema koji je Vlada u protekle tri godine uspješno propustila riješiti.
Premijer Plenković očekuje kako će hrvatsko predsjedanje Europskom unijom biti ključno za uspjeh HDZ-a na parlamentarnim izborima te da će njegovo europsko briljiranje nadomjestiti sve domaće brljavljenje Vlade i njegovih ministara. Kada bi Andrej Plenković zbog one iste svemirske providnosti vodio Vladu lijevog centra onda bi ta europska računica imala smisla jer je velika većina birača iz tog dijela političkog spektra više-manje eurofilski raspoložena. Ali Andrej Plenković vodi stranku čiji najzadrtiji fanovi i na sam spomen Bruxellesa i Europske unije reagiraju rečenicom: “Đava joj sriću odnija!”. Tako da je veliko pitanje hoće li svi ti veliki politički skupovi i susreti na vrhu preokrenuti trendove i opet pojačati podršku stranci koja je Hrvatsku solidno i čvrsto smjestila na samo europsko dno.
Nitko iz HDZ-a nije pozvao svog tajnika na ostavku
Sav taj europski šušur može nadomjestiti kolosalan domaći nerad i nered samo u očima dobrohotnih i neinformiranih birača, kao što i rekonstrukcija Vlade može samo na časak zamijeniti neophodnu strukturnu reformu HDZ-a kao stranke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U proteklim tjednima kada su mediji u dnevnom ritmu objavljivali nove nastavke sage o Lovri Kuščeviću nije bilo nijednog jedinog člana ili ogranka HDZ-a koji bi javno pozvao nevoljnog ministra i stranačkoga političkog tajnika na ostavku. Isto tako ni jedna od tisuću braniteljskih udruga ili podružnica HVIDRE nije organizirala javni prosvjed ili barem konferenciju za medije na kojoj bi izrekla svoj stav o ministru Kuščeviću i svim kuščevićima.
A što bi bilo da je Lovro Kuščević SDP-ovac?
Da je kojim slučajem Kuščević radio to što je radio kao član SDP-a, Maksimirskom cestom valjali bi se prosvjedi, a u dvorištu zgrade Ministarstva uprave u Maksimirskoj 63 osvanuo bi braniteljski šator koji bi redovno posjećivali visoki partijski dužnosnici i uglednici iz redova HDZ-a, crkveni velikodostojnici, a povremeno i sama predsjednica Republike.
Svi oni digli bi se u pravednom gnjevu protiv Lovre Kuščevića koji se “pomaga”, ali Lovre Kuščevića koji je komunjara, Jugoslaven, koji nikad nije htio Hrvatsku i mrzi sve što je hrvatsko. Jer Lovro Kuščević koji je “naš” i koji se svaki dan barem desetak puta javno zahvaljuje Bogu na posebnoj milosti u kojoj su on osobno, sve njegove kuće, bazeni i pašnjaci, e taj Lovro Kuščević, ako se i “pomaga”, nije uradio ništa loše. Upravo taj Lovro Kuščević puno je učinio za naše selo, općinu, otok, županiju, državu, crkvu, za naš napaćeni hrvatski narod i ponajviše za naše hrvatske branitelje. Ako se i pomaga, neka je!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predizborno retuširanje Vlade neće spasiti Plenkovića; ako misli dalje, naprosto mora provesti reformu HDZ-a
Ako će se i dalje smatrati da krađa od države nije prava krađa, stvari se neće promijeniti ni rekonstrukcijom vlade
U proteklim tjednima kada su mediji u dnevnom ritmu objavljivali nove nastavke sage o Lovri Kuščeviću nije bilo nijednog jedinog člana ili ogranka HDZ-a koji bi javno pozvao nevoljnog ministra i stranačkoga političkog tajnika na ostavku. Isto tako ni jedna od tisuću braniteljskih udruga ili podružnica HVIDRE nije organizirala javni prosvjed ili barem konferenciju za medije na kojoj bi izrekla svoj stav o ministru Kuščeviću i svim kuščevićima.
Zahvaljujući snažnom i gotovo sveobuhvatnom medijskom pritisku Hrvatska je ostala bez ministra uprave, a HDZ bez političkog tajnika. Ta iznuđena ostavka bračkog graditelja i partijskog ideologa Lovre Kuščevića neće dovesti do bilo kakvih promjena u načinu upravljanja i vladanja ovom zemljom. Onaj dio biračkog tijela koji je pupčanom vrpcom vezan uz HDZ nikada nije vidio ništa sporno u pretakanju državne imovine u privatnu ili pretvaranju javnog interesa u osobni.
Već gotovo dva desetljeća sve frakcije i struje najveće političke stranke zaklinju se u lik i nepogrešivo djelo Franje Tuđmana, a u to je uključen i dvojbeni otkup nacionalizirane židovske vile u Nazorovoj ulici u Zagrebu. Taj neopravdano zanemareni i zaboravljeni događaj iz srpnja 1992. ugrađen je u temelje hrvatske sadašnjosti i služi kao svijetli primjer i putokaz u bespućima povijesne zbiljnosti svim naraštajima HDZ-a.
Kako smo došli do toga da ‘pomaganje’ nitko ne smatra krimenom
Prije nešto manje od mjesec dana splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara objavio je “Deset zlatnih pravila u navigaciji splitskim mentalitetom i splitskim znamenitostima” namijenjen posjetiteljima njegovoga grada. Prva tri, valjda i najvažnija pravila, odnose se na poštivanje pojmova čije pravo značenje jedva da je razumljivo svima onima koji svojim porijeklom ili boravkom nisu vezani uz Split ili njegovu okolicu. Tako smo zahvaljujući revnosti i brizi splitskog gradonačelnika dobili priliku upoznati se s pravim značenjima riječi “pomalo”, “pižolot” i “fjaka” kao temeljnim odrednicama mentaliteta i životnih navika lokalnog stanovništva.
Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća jedan od bardova tadašnjeg političkog života skrenuo mi je pažnju na još jednu riječ i njeno značenje koju Opara, iz potpuno razumljivih razloga, ne spominje. Radi se o pojmu “pomaga se” koji se odnosi na one koji nisu ukrali susjedu ili nekom namjerniku, već su samo iskoristili povoljan raspored zvijezda i presložili državnu imovinu i javni interes sukladno svojim osobnim potrebama. Prema riječima toga političkog barda većina građana u njegovom zavičaju na takvo “pomaganje” gleda cinično i posprdno, ali ga ne smatra nekim prevelikim krimenom. Naime, po raširenom shvaćanju krađa kao pojam ne postoji u odnosu čovjeka i države.
Krađa kao jedan od temelja hrvatske državnosti
Upravo zbog toga bivši ministar i seoski načelnik Lovro Kuščević i može postati uvaženim saborskim zastupnikom. Nitko Lovru Kuščevića ne optužuje da je nešto “ukra od drugog čovika”, samo ga svi uglas napadaju, osim njegovog šefa Andreja Plenkovića, da se “pomaga”. A za takav grijeh bogobojazni gospodin Kuščević ne mora se ni ispovjediti svom lokalnom župniku niti strepiti od eliminiranja iz političkog i javnog života. Samo previdom i pogreškom autora pojam “pomaga se” nije upisan na Bašćanskoj ploči, ali je zahvaljujući povijesnim silnicama postao jedan od temelja hrvatske državnosti i svako njegovo današnje nepoštivanje možemo usporediti s nasrtljivim i bučnim ponašanjem turista u vrijeme pižolota.
Andrej Plenković kao iznimno inteligentan i besprijekorno obrazovan europski političar vrlo dobro zna važnost pojma “pomaga se” za samu opstojnost stranke kojoj se svemirskom providnošću našao na čelu. Polovici njegovih ministara Lovro Kuščević nije bio samo partijski ideolog nego i pravi uzor u poštivanju i provođenju hrvatskih tradicijskih navada i običaja. Hoće li u najavljenoj rekonstrukciji Vlade morati otići i Gabrijela Žalac, Tomislav Tolušić i Goran Marić još uvijek nije razvidno. Njihov mogući odstrjel istovremeno bi pokazao svu moć i sve strahove Andreja Plenkovića, njegovu apsolutnu i neprikosnovenu vlast u stranci i sve veću paniku zbog mogućeg gubitka najprije predsjedničkih, a onda i parlamentarnih izbora.
HDZ-u ne treba predizborno retuširanje i uljepšavanje Vlade
Nova ministarska lica trebala bi zaustaviti daljnje urušavanje rejtinga HDZ-a i pružiti predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović bar nekakav oslonac u Vladi i stranci čiji je kandidat na predstojećim izborima. Takvo predizborno retuširanje i uljepšavanje Vlade naravno da nema nikakve veze s njenim reformskim pregalaštvom i rješavanjem bilo kojeg ozbiljnijeg problema koji je Vlada u protekle tri godine uspješno propustila riješiti.
Premijer Plenković očekuje kako će hrvatsko predsjedanje Europskom unijom biti ključno za uspjeh HDZ-a na parlamentarnim izborima te da će njegovo europsko briljiranje nadomjestiti sve domaće brljavljenje Vlade i njegovih ministara. Kada bi Andrej Plenković zbog one iste svemirske providnosti vodio Vladu lijevog centra onda bi ta europska računica imala smisla jer je velika većina birača iz tog dijela političkog spektra više-manje eurofilski raspoložena. Ali Andrej Plenković vodi stranku čiji najzadrtiji fanovi i na sam spomen Bruxellesa i Europske unije reagiraju rečenicom: “Đava joj sriću odnija!”. Tako da je veliko pitanje hoće li svi ti veliki politički skupovi i susreti na vrhu preokrenuti trendove i opet pojačati podršku stranci koja je Hrvatsku solidno i čvrsto smjestila na samo europsko dno.
Nitko iz HDZ-a nije pozvao svog tajnika na ostavku
Sav taj europski šušur može nadomjestiti kolosalan domaći nerad i nered samo u očima dobrohotnih i neinformiranih birača, kao što i rekonstrukcija Vlade može samo na časak zamijeniti neophodnu strukturnu reformu HDZ-a kao stranke.
U proteklim tjednima kada su mediji u dnevnom ritmu objavljivali nove nastavke sage o Lovri Kuščeviću nije bilo nijednog jedinog člana ili ogranka HDZ-a koji bi javno pozvao nevoljnog ministra i stranačkoga političkog tajnika na ostavku. Isto tako ni jedna od tisuću braniteljskih udruga ili podružnica HVIDRE nije organizirala javni prosvjed ili barem konferenciju za medije na kojoj bi izrekla svoj stav o ministru Kuščeviću i svim kuščevićima.
A što bi bilo da je Lovro Kuščević SDP-ovac?
Da je kojim slučajem Kuščević radio to što je radio kao član SDP-a, Maksimirskom cestom valjali bi se prosvjedi, a u dvorištu zgrade Ministarstva uprave u Maksimirskoj 63 osvanuo bi braniteljski šator koji bi redovno posjećivali visoki partijski dužnosnici i uglednici iz redova HDZ-a, crkveni velikodostojnici, a povremeno i sama predsjednica Republike.
Svi oni digli bi se u pravednom gnjevu protiv Lovre Kuščevića koji se “pomaga”, ali Lovre Kuščevića koji je komunjara, Jugoslaven, koji nikad nije htio Hrvatsku i mrzi sve što je hrvatsko. Jer Lovro Kuščević koji je “naš” i koji se svaki dan barem desetak puta javno zahvaljuje Bogu na posebnoj milosti u kojoj su on osobno, sve njegove kuće, bazeni i pašnjaci, e taj Lovro Kuščević, ako se i “pomaga”, nije uradio ništa loše. Upravo taj Lovro Kuščević puno je učinio za naše selo, općinu, otok, županiju, državu, crkvu, za naš napaćeni hrvatski narod i ponajviše za naše hrvatske branitelje. Ako se i pomaga, neka je!