'Ne zamaram se Jugoslavijom. Ali gledajte, u mom se dućanu stvarno mogla kupiti samo jedna vrsta jogurta'

‘U mom dućanu je stvarno bio jedan jogurt’

“Kako je iz svega toga izašla Jugoslavija, vidjeli ste. Ja se ne zamaram Jugoslavijom, međutim, gledajte, to da ja karikiram život u Jugoslaviji, stvarno u mojem dućanu se nije moglo kupiti nego jednu vrstu jogurta, i ta sloboda izbora je bila takva kakva je, neki su imali moć, neki su imali vlast tada, drugi nisu”, rekla je predsjednica.

Tvrdi i kako svi imaju svoja sjećanja na to vrijeme, svatko iz svog kuta: “Ja iz jedne obrtničke obitelji koja je debelo i krvavo radila da bi si mogla priuštiti ono što smo imali, a drugi su dolazili iz nekih gradskih sredina i tako dalje.”

‘Nitko nije ni primijetio dio o željeznoj zavjesi’

Naravno, intervju nije mogao proći bez razgovora o željeznoj zavjesi, a predsjednica tvrdi da je to iskoristila kao metaforu: “Spominje se željezna zavjesa. Rekla sam da sam rođena na krivoj strani željezne zavjese. To je metafora. Željezna zavjesa nije postojala fizički, to je metafora za komunizam.”

Govorila je predsjednica i o Zagorju te jogurtima: “Rekla sam da se nije smjelo javno izjašnjavati i pjevati hrvatske pjesme. Mogli ste si upisati na dokumentima nacionalnost. Hrvatsko zagorje nisam spominjala uopće, ne znam, to je netko valjda dodao, a jogurt je isto tako bila metafora za izbor, dakle, nije bilo izbora.”

Tvrdi i da je njezin govor na dodjeli Fullbrightove nagrade za životno djelo oduševio baš sve prisutne te da dio i željeznoj zavjesi nitko od njih nije ni primijetio: “Poanta je bila u tome da sam govorila o liderstvu. To mi je bio uvod u to kako sam ja u Ameriku tada došla s predrasudama, u tom dijelu i govorila sam o komponentama liderstva, poslavši i suptilne poruke nekim državama koje misle da mogu same.”

‘Hrvatska je sada bolja’

Predsjednica je upitana i o konkretnim rezultatima svog prvog mandata, odnosno kako je Hrvatska sada bolja za “obične” ljude: Reći ću vam dvije stvari, zato što se želim osvrnuti na unutarnje i vanjske procese, odnosno vanjsku politiku. Kad je riječ o stanju u Hrvatskoj, naravno još ne vlada onakav optimizam kakav bih ja željela, ali ne vlada ni onakav silni pesimizam, možda ponekad indiferentnost”, tvrdi predsjednica.

Grabar-Kitarović je za neke zasluge gotovo i čestitala sama sebi: “Ali ono što smo definitivno uspjeli, i što i sebi pridajem zaslugu, jest upravo fokus na ta životna pitanja, demografija kao najznačajnije pitanje, pitanje svih pitanja, pitanje opstanka ne samo Hrvatske, nego rekla bih, Europske unije.”

‘Ljudi su odlazili jer svi žele putovati’

Kako tvrdi, ne bježi od činjenice da ogroman broj ljudi odlazi iz Hrvatske, ali uvjerava da će pokazatelji indicirati da se ljudi vraćaju. Inače, kaže i da su ljudi počeli odlaziti jer svi imaju želju za putovanjem: “To je u prvom trenutku možda bilo i normalno, jer svi mi želimo putovati, raditi negdje drugdje, iskusiti bolji život, često mislimo da je negdje bolje nego doma.”

Grabar-Kitarović kazala je i kako je napravila vrlo konkretan demografski program te da je spavala u uredu nekoliko dana dok ga je pisala, Kao rezultat vidi da su i ostale članice EU sada demografiju istaknule kao prioritet iako je ona bila jedna od rijetkih koja je govorila o tome: “Vjerujem da će se iz nove financijske perspektive povući i više novca ne samo za koheziju i ruralni razvoj, već i za škole, školstvo, obrazovanje i sama demografska pitanja.”

‘Kaskali smo za svima’

Kako tvrdi predsjednica, prije nego što je ona došla Hrvatska je kaskala za svime te se razgovaralo samo o ideološkim, a ne o životnim pitanjima: “Mislila sam da Hrvatska može i mora bolje, da imamo, kao što sam to često ponavljala i ponavljam i sada, sve preduvjete kako bismo bili među najrazvijenijim državama u svijetu, ali očito nešto ne štima, odnosno nije štimalo u vodstvu.”

Dodala je kako su danas ekonomski pokazatelji puno bolji i da je Hrvatska puno prepoznatljivija, ali još uvijek nije zadovoljna: “Prije svega, demografija. Trenutni su demografski trendovi usporeni, ali ih treba zaustaviti. Treba nastaviti s podizanjem plaća i to poreznim rasterećenjem poslodavaca.”

Predsjednica je istaknula da treba nastaviti s obrazovnom reformom i s mnogim drugim procesima u Hrvatskoj, uključujući i inicijative koje je sama pokrenula kako bi se moglo izvući što više novca izvana. Naposljetku je rekla da ima i osobni razlog za kandidaturu: “To su moja djeca. Ja želim da oni žive u uređenoj, uljudnoj, modernoj i prosperitetnoj Hrvatskoj.”

O Milanoviću i Škori

Kada je upitana o protukandidatima, posebno se osvrnula na Milanovića i na njegovu izjavu da ga motivira bijes: “Bijes nije nikad dobar motivator, zato što se u tako nekakvim prestrašnim osjećajima krivo razmišlja, a kad je riječ o toj dvojici protukandidata, odnosno nitko od nas još nije kandidat da budemo točni, jedno bi bilo povratak na staro, a drugo bi bilo jedan veliki eksperiment”, kazala je.

Naglasila je kako Hrvatska nema vremena ni za jedno ni za drugo, a da je nju, kada se vratila u Hrvatsku, dočekala opća apatija, pesimizam i vrlo loši gospodarski pokazatelji: “U to vrijeme kaskali smo za svima ostalima, recesija je u Hrvatskoj trajala duže barem dvije godine nego u drugim državama Europske unije. Milanović nas je zadužio za nekih 70 milijardi kuna, podignuo PDV na 25 posto.”

Dodala je predsjednica kako je to jasan pokazatelj da Milanović nije imao ideja kako napuniti državnu kasu i kako riješiti probleme, već je dizao porez, što je po njoj zastarjela i neprihvatljiva metoda. Naglasila je i kako je hrvatski rejting danas puno bolji nego što je bio kada su oko nas podignute žilet žice.

Zašto je odgađala objavu kandidature?

Za početak predsjednica je govorila zašto je čekala s objavom kandidature, kako kaže uopće nije bilo upitno da će se kandidirati, samo je sporan bio trenutak u kojem će kandidaturu objaviti: “Nisam imala dvojbi kad je riječ o tome da ću se kandidirati za drugi mandat, imala sam dvojbi više oko toga kada to objaviti, zato što sam držala da bi bilo besplodno predugo razgovarati o kampanji i da to vrijeme ne bih iskoristila za onaj svoj redovni rad”, kazale je i dodala:

“Naravno, kao majka uvijek razmišljam o tome kakve će to posljedice imati po moju djecu, ali nakon razgovora s njima, sa suprugom, uvjerila sam se da su oni već odrasli i da ne osjećaju više te nekakve traume preseljenja ili nekakvih drugih aktivnosti koje bi im mogle poremetiti život. Već su nekako i svoji ljudi.”