Dr. Jakovina usput podsjeća da je notorni velikosrpski ideolog dr. Bulajić još u osamdesetim godinama tražio osnivanje međunarodne komisije o Jasenovcu, pa mu je stoga još neobičnije što gospođa Grabar Kitarović i gospodin Čičak obnavljaju tu ideju, nastalu u vrijeme antibirokratske revolucije Slobodana Miloševića. Nama se, međutim, čini da ta razina rasprave nije esencijalna.
Dirati u Jasenovac, jednako je kao dirati u Auschwitz
Naime, potpuno je jasno da u Jasenovcu nije ubijeno 700 tisuća ljudi, kao što to već desetljećima, pa i danas, ponavlja velikosrpska propaganda (jasno je također da Hrvatska svugdje mora snažno i odlučno osporavati tu morbidnu brojku). Nadalje, prilično je nesporno kako točan broj žrtava Jasenovca i Stare Gradiške ipak nije posve točno utvrđen, te da se povjesničari i forenzičari moraju nastaviti baviti tim iznimno važnim poslom. No, ovdje se ne radi o brojkama, nego o karakteru Jasenovca.
Ono što je posve neupitno, jest činjenica da je Jasenovac bio koncentracijski logor kvislinške pronacističke države, koja je uvela rasne zakone, koja ih je brutalno provodila, i koja je u Jasenovac zatvarala Židove, Srbe, Rome i svoje političke protivnike. Karakter Jasenovca toliko je neprijeporno morbidan i zločinački da je svaki pokušaj prevrednovanja pojma Jasenovac opasno blizu najgorem obliku povijesnog revizionizma. Dirati u Jasenovac jednako je kao dirati u Auschwitz, ne zbog broja žrtava, nego, ponovimo, zbog činjenice da se radilo o koncentracijskom logoru za pripadnike drugih naroda, u zločinačkoj državi, koja je proglasila rasne zakone.
Osporavanje koje se faktografski može uništiti u par rečenica
Na prvi pogled, moglo bi se činiti da Kolinda Grabar Kitarović u svojoj nesretnoj jasenovačkoj akciji može za saveznika uzeti Josipa Broza Tita, koji nikad nije sudjelovao na obilježavanju jasenovačkog proboja, zato što nije želio dati dignitet sumanutoj brojci od 700 tisuća žrtava, koja jest poslužila kao argument za beogradsku tezu o “genocidnosti hrvatskog naroda”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, potpuno je besmisleno osnivati bilo kakvu komisiju zbog osporavanja nečega što se može faktografski uništiti u nekoliko rečenica. S druge strane, predsjednica Republike, inicijativom za osnivanje međunarodne komisije o Jasenovcu, ozbiljno riskira uvrštavanje među osporavatelje samog karaktera jasenovačkog logora. A samim tim i samog karaktera Nezavisne Države Hrvatske. Što je strahovito opasno ne samo za uobičajeno neopreznu i nepromišljenu gospođu Grabar Kitarović, nego i za strateške nacionalne interese Republike Hrvatske.
Predsjedničina inicijativa za Jasenovac nije opasna samo po nju, nego i po nacionalne interese RH
Prijedlog o međunarodnoj komisiji za utvrđivanje broja žrtava Jasenovca potpuno je pogrešan
Potpuno je besmisleno osnivati bilo kakvu komisiju zbog osporavanja nečega što se može faktografski uništiti u nekoliko rečenica. S druge strane, predsjednica Republike, inicijativom za osnivanje međunarodne komisije o Jasenovcu, ozbiljno riskira uvrštavanje među osporavatelje samog karaktera jasenovačkog logora. A samim tim i samog karaktera Nezavisne Države Hrvatske.
Predsjednica Republike odlučila se osloniti na krajnje nepouzdanu osobu poput Ivana Zvonimira Čička, u tako osjetljivom i važnom pitanju kao što je logor u Jasenovcu. Rezultati, naravno, nisu izostali. Prijedlog gospođe Grabar Kitarović da se osnuje međunarodna komisija za utvrđivanje točnog broja jasenovačkih žrtava – riječ je o izvornoj zamisli gospodina Čička – odmah se sudario sa žestoko negativnim reakcijama i desne i lijeve stručne javnosti.
Desno orijentirani povjesničar dr. Ivo Lučić kazao je kako je potpuno besmisleno nadležnost nad Jasenovcem dati Srbiji (prijedlog podrazumijeva da predstavnik Srbije sudjeluje u radu međunarodne komisije). Lijevo orijentirani povjesničar Tvrtko Jakovina smatra kako je besmisleno da se političari miješaju u stručna pitanja, te konstatira kako je povijesna struka uglavnom ustvrdila da je u Jasenovcu stradalo oko 80 tisuća ljudi.
Dr. Jakovina usput podsjeća da je notorni velikosrpski ideolog dr. Bulajić još u osamdesetim godinama tražio osnivanje međunarodne komisije o Jasenovcu, pa mu je stoga još neobičnije što gospođa Grabar Kitarović i gospodin Čičak obnavljaju tu ideju, nastalu u vrijeme antibirokratske revolucije Slobodana Miloševića. Nama se, međutim, čini da ta razina rasprave nije esencijalna.
Dirati u Jasenovac, jednako je kao dirati u Auschwitz
Naime, potpuno je jasno da u Jasenovcu nije ubijeno 700 tisuća ljudi, kao što to već desetljećima, pa i danas, ponavlja velikosrpska propaganda (jasno je također da Hrvatska svugdje mora snažno i odlučno osporavati tu morbidnu brojku). Nadalje, prilično je nesporno kako točan broj žrtava Jasenovca i Stare Gradiške ipak nije posve točno utvrđen, te da se povjesničari i forenzičari moraju nastaviti baviti tim iznimno važnim poslom. No, ovdje se ne radi o brojkama, nego o karakteru Jasenovca.
Ono što je posve neupitno, jest činjenica da je Jasenovac bio koncentracijski logor kvislinške pronacističke države, koja je uvela rasne zakone, koja ih je brutalno provodila, i koja je u Jasenovac zatvarala Židove, Srbe, Rome i svoje političke protivnike. Karakter Jasenovca toliko je neprijeporno morbidan i zločinački da je svaki pokušaj prevrednovanja pojma Jasenovac opasno blizu najgorem obliku povijesnog revizionizma. Dirati u Jasenovac jednako je kao dirati u Auschwitz, ne zbog broja žrtava, nego, ponovimo, zbog činjenice da se radilo o koncentracijskom logoru za pripadnike drugih naroda, u zločinačkoj državi, koja je proglasila rasne zakone.
Osporavanje koje se faktografski može uništiti u par rečenica
Na prvi pogled, moglo bi se činiti da Kolinda Grabar Kitarović u svojoj nesretnoj jasenovačkoj akciji može za saveznika uzeti Josipa Broza Tita, koji nikad nije sudjelovao na obilježavanju jasenovačkog proboja, zato što nije želio dati dignitet sumanutoj brojci od 700 tisuća žrtava, koja jest poslužila kao argument za beogradsku tezu o “genocidnosti hrvatskog naroda”.
Međutim, potpuno je besmisleno osnivati bilo kakvu komisiju zbog osporavanja nečega što se može faktografski uništiti u nekoliko rečenica. S druge strane, predsjednica Republike, inicijativom za osnivanje međunarodne komisije o Jasenovcu, ozbiljno riskira uvrštavanje među osporavatelje samog karaktera jasenovačkog logora. A samim tim i samog karaktera Nezavisne Države Hrvatske. Što je strahovito opasno ne samo za uobičajeno neopreznu i nepromišljenu gospođu Grabar Kitarović, nego i za strateške nacionalne interese Republike Hrvatske.