Predsjednik Državnog sudbenog vijeća za Telegram prvi put o stanju u hrvatskom pravosuđu
Željko Šarić komentirao je i najave Ministarstva o promjenama važnih zakona
Predsjednik Državnog sudbenog vijeća (DSV) već godinu dana je sudac Vrhovnog suda RH Željko Šarić, samozatajni 62-godišnji pravnik koji je nedavno navršio 30 godina staža u sudačkoj profesiji.
Rodom je iz Gospića, a studij prava završio je u Zagrebu, gdje je položio i pravosudni ispit. Karijeru je započeo na zagrebačkom Općinskom sudu, na kojem je radio 11 godina. Zatim prelazi na Županijski sud u Zagrebu. Tamo je radio sljedećih 14 godina. Od 2011. godine sudac je na Vrhovnom sudu RH, te sudi i na Višem službeničkom sudu u Zagrebu. Osim građanskim, bavi se i ovršnim pravom. Na čelo DSV-a, neovisnog vijeća koje imenuje suce, premješta ih i razrješuje, te po potrebi kažnjava, došao je početkom ožujka prošle godine.
Njegova se branša posljednjih dana ponovno našla na udaru teških kritika, optužbi o korupciji, netransparentnosti kadroviranja, sporosti – gotovo svemu najgorem što kumuje velikoj pravnoj nesigurnosti u Hrvatskoj. Kako Šarić, kao glavni kadrovik među hrvatskim sucima, gleda na to pristao je odgovoriti u razgovoru za Telegram, svom prvom velikom istupu otkako je na ovoj važnoj funkciji.
Ne prihvaćam tezu o korupciji u sudstvu
“Ne prihvaćam tezu o korupciji kao pojavi koja obilježava sudstvo”, kaže Šarić na početku razgovora. “Smatram da je neodgovorno govoriti o korupciji bez iznošenja činjenica koje bi se odnosile na konkretne slučajeve. Mogući pojedinačni slučajevi ne mogu biti osnova za zaključak o korupciji kao paradigmatičnoj pojavi ako se takve pojave ne uočavaju na statistički znatnijoj razini.
Postoje, doduše, nedostaci u djelovanju sudova u Hrvatskoj, kao nedovoljna ažurnost ili problematična kvaliteta pojedinih odluka, ali oni su uvjetovani i objektivnim i subjektivnim razlozima. Zato i otvaraju prostor za improvizacije i insinuacije o svojim uzrocima. U taj prostor unose se i teze o korupciji na sudovima.
Znate, na sudovima se rješavaju konfliktni društveni odnosi. Ne može se očekivati da će osuđenici ili osobe koje su uskraćene za pravo što ga svojataju biti obožavatelji sudova. Stranke u tim postupcima uglavnom nemaju kritički odmak za mjerodavnu kritiku.
‘Ne smatram, kao ministar, da bi trebalo povećati cijene postupka. To ne bi pomoglo’
Građani koji nemaju iskustvo sudjelovanja u sudskim postupcima ne mogu imati relevantne dojmove, a njihovo mišljenje o sudovima temelji se na medijskim porukama. Zbog toga smatram izuzetno važnim istaknuti potrebu za odgovornim informiranjem.
U medijskom prostoru patrolira i određeni broj osoba koje sami mediji promoviraju u mjerodavne arbitre u pravnim stvarima. No, njihov komentari uglavnom su lišeni metodičnosti i sustavnosti potrebnih za ozbiljnu raspravu o složenim društvenim problemima kao što su oni u sudstvu. Uglavnom se radi o impresionističkim improvizacijama s određenim senzacionalističkim potencijalom, primjereno razumljivim medijskim zahtjevima. Smatram da je za takve nastupe potrebna veća odgovornost, na većoj intelektualnoj i moralnoj razini.
TELEGRAM: I vas osobno mediji nerijetko prozivaju.
ŠARIĆ: Da, u jednim dnevnim novinama nedavno je objavljen članak u kojem se insinuira da je oglas za popunjavanje slobodnog mjesta za suca Visokog upravnog suda RH objavljen nezakonito. Taj sudac, ne znam doduše koji, nakon imenovanja trebao je zasjesti i na čelo tog suda. Dakle, sugerira se, bez korektne argumentacije, zavjera DSV-a protiv neodređenih sudskih dužnosnika, a izvor informacije su sudski krugovi.
Radi se o izmišljotinama, točnije o članku inspiriranom i potaknutom od strane osoba s iracionalnom zabrinutošću za vlastite položaje. U oba slučaja rezultat je podjednako žalostan i za novinara i za njegove konzultante.
TELEGRAM: Vratimo se sumnjama u korumpiranost sudaca i njihov nezakoniti rad. Smatrate li da je sankcioniranje sudaca kroz DSV dovoljno?
ŠARIĆ: Propisi koji uređuju stegovnu, materijalnu i moralnu odgovornost sudaca su prema mom mišljenju zadovoljavajući. Tko ima suvisle zamisli o poboljšanju sustava odgovornosti sudaca neka ih iznese.
TELEGRAM: Je li vam poznato koliko zapravo radi Pravosudna inspekcija?
ŠARIĆ: Pravosudna inspekcija nadzire pravilan i zakonit rad sudske uprave u sudovima. Taj nadzor obavljaju pravosudni inspektori Ministarstva pravosuđa. Napominjem da Pravosudna inspekcija ne nadzire zakonitost sudskih odluka. Prijedlog za provedbu izvanrednog inspekcijskog nadzora može dati i predsjednik DSV-a, a takav prijedlog je u posljednjih nekoliko godina podnesen dva puta.
Prijave protiv sudaca
TELEGRAM: Koliko prijava protiv sudaca DSV u prosjeku zaprima? Ima li ih više u posljednje vrijeme?
ŠARIĆ: Ako pod prijavama protiv sudaca podrazumijevate prijedloge za pokretanje stegovnih postupaka, mogu reći da su u 2014. pokrenuta 22 stegovna postupka, u 2015. 11 postupaka, te u 2016. tri postupka. Većinom je riječ o neurednom obavljanju sudačke dužnosti, ali i primanju mita, osudama za kaznena djela nedostojna obavljanja sudačke dužnosti.
TELEGRAM: Je li realno očekivati da saborsko istražno povjerenstvo, čije je osnivanje zatražio zastupnik Stipe Petrina, utvrdi propuste u radu sudaca?
ŠARIĆ: Ne znam što bi to povjerenstvo radilo. Njega može osnovati Sabor za svako pitanje od javnog interesa, a hoće li ono biti osnovano i za neko pitanje vezano uz djelovanje sudova nije mi poznato.
TELEGRAM: Je li činjenica da suce imenuje DSV ključan problem sudstva, kao što neki tvrde?
ŠARIĆ: Imenovanje sudaca odlukama DSV-a nije problem nego rješenje. Dakako, to ne znači da sustav nije moguće poboljšati. Na primjer, moglo bi se proširiti sastav DSV-a u kojem bi bili zastupljeni svi specijalizirani sudovi ili omogućiti teritorijalnu zastupljenost, te upotpuniti sustav informiranja o kandidatima.
Neki paranoični suci, zabrinuti za svoj položaj, u medije često plasiraju lažne afere o DSV-u. To je žalosno
Ako mislite na nezadovoljstvo određenih sudaca i njihovih simpatizera određenim odlukama DSV-a, podsjećam da u postupcima imenovanja sudaca u pravilu sudjeluje veći broj osoba s naglašenom ambicijom, pa je, naročito u situacijama kvalitetno izjednačenih kandidata, nezadovoljstvo neimenovanih očekivana pojava, koju valjda nije potrebno posebno objašnjavati.
TELEGRAM: Smatrate li da bi rad DSV-a mogao ili morao biti transparentniji?
ŠARIĆ: Javnost rada Vijeća osigurava se redovitim obavještavanjem o sjednicama, odlukama i drugim aktivnostima na našoj internetskoj stranici. Sjednice DSV-a su javne, kao i postupak imenovanja sudaca i predsjednika sudova. Dio sjednice na kojem se provodi vijećanje i glasovanje održava se bez prisutnosti javnosti, ali objave odluka uvijek su javne.
Prema tome, mislim da je rad DSV-a transparentan i nemam zamisli o tome da bi transparentnost nekim promjenama bilo moguće bitno povećati. Vaše pitanje iskoristio bih da u vezi s transparentnošću postavim pitanje o odnosu medija prema DSV-u. U nekoliko slučajeva, nakon informacija objavljenih o DSV-u, glavni urednici odbili su objaviti odgovor predsjednika DSV-a.
Za posao predsjednika suda potreban je i osobni afinitet
TELEGRAM: Nedavno nisu izabrani predsjednici dva najveća hrvatska suda – Županijskog i Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Kako gledate na to? Čini se da većina sudaca nije zainteresirana za čelne funkcije.
ŠARIĆ: Za posao predsjednika suda potreban je, kao za svaki posao, osobni afinitet. Točno je da većina sudaca nema takve ambicije vjerojatno zbog nespremnosti da se suoče s bitno drukčijim poslovima nego što je vođenje sudskih postupaka. Preuzimanje dužnosti predsjednika podrazumijeva svladavanje novih znanja o materijalnom i financijskom poslovanju te ostalih znanja koja se odnose na koordinaciju rada većeg broja ljudi. Odgovornost je velika, naročito na većem sudu, kao što su sudovi koje spominjete.
Preuzimanje te dužnosti podrazumijeva i velike promjene u životu pojedinca i razumljivo mi je da većina na to nije spremna.
TELEGRAM: Ustavni sud odnedavno se pozicionirao kao još jedna stvarna sudska instanca. Međutim, njegov rad je lanjskom aferom sa Zdravkom Mamićem krajnje kompromitiran, a s nemogućnošću kompletiranja broja sudaca čak i doveden u pitanje. Hoće li prema vašem mišljenju aktualna politička vlast riješiti problem Ustavnog suda?
ŠARIĆ: Očekujem da će problem imenovanja sudaca na Ustavni sud biti riješen.
TELEGRAM: Strepe li suci od odluka Ustavnog suda?
ŠARIĆ: Preispitivanje zakonitosti sudskih odluka je svakodnevni dio sudačkog posla i ne bih rekao da su suci emotivno vezani uz svoje odluke. Ne mislim da ih ukidanje tih odluka posebno traumatizira. U određenim slučajevima postoji revolt jer pogreške i propusti se događaju i na višim razinama suđenja. Međutim, niti takvi slučajevi obično nisu praćeni posebnim emotivnim ispadima. Ukidanje ili preinačenje ne mora biti rezultat lošeg rada suca.
Nestabilnost normativnog sustava relativizira postojeća pravna shvaćanja i standarde, otvaraju se nova pitanja i dvojbe u kojima se u pravnoj praksi mišljenja razilaze. Ishod procesa u kojem nastaju pravna shvaćanja često nije predvidiv i situacije u kojima viši sud ili Ustavni sud ne prihvaća diskutabilna pravna shvaćanja, nisu izuzetak.
Ta pojava ima štetan učinak za pravnu sigurnost, ali ju se u labilnim normativnim sustavima teško može izbjeći. Ima situacija u kojima se može s uspjehom napadati sudska odluka zbog novih činjenica ili novih dokaza, bez obzira na besprijekorno proveden postupak i besprijekornu odluku koja je prethodila žalbi.
Suci nisu upoznati s planovima za novu izmjenu Zakona o kaznenom postupku
TELEGRAM: Ministarstvo pravosuđa najavljuje nove izmjene Zakona o kaznenom postupku. Jesu li suci već upoznati s planovima izmjena?
ŠARIĆ: Koliko znam, nisu.
TELEGRAM: Novi ministar tvrdi, slažući se s nekim već ranije izrečenim mišljenjima, da je u Hrvatskoj sudovanje prejeftino, zbog čega se gomilaju sudski procesi. Mislite li da bi skuplje tužbe i žalbe riješile taj problem?
ŠARIĆ: Ne smatram da bi troškove sudskih postupaka, dakle, sudske pristojbe i nagrade odvjetnika, trebalo povećavati. Veliki broj predmeta na sudovima u Hrvatskoj nije posljedica bagatelnih troškova nego konfliktnih društvenih odnosa koji nastaju kao posljedica tranzicijskog stanja u kojem se još nalazimo.
U Hrvatskoj je veliki broj novih pravnih odnosa nastao kao posljedica promjena u političkom i ekonomskom sustavu, uzrokovanih i praćenih nedovoljno kvalitetnim propisima.
Propisi kao što su Zakon o najmu stanova, Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo itd., uzrokovali su ogroman broj problematičnih odnosa. Hrvatska nema sudbeni sustav koji bi imao apsorpcijsku moć primjerenu toj količini spornih odnosa što ih društvo isporučuje. Mogućnost rješavanja tih odnosa na sudovima mora biti usklađena sa socijalno-ekonomskim stanjem, odnosno s realnim materijalnim mogućnostima protagonista.
Neumjereno povećanje troškova moglo bi provocirati pitanja o ustavnosti propisa koji bi uspostavili novo stanje, s obzirom na ustavno pravo na sudsku zaštitu.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 12. ožujka 2016.