Pregled najvažnijih vijesti tjedna u kojem je i Vlada konačno priznala, kampanja cijepljenja je krahirala
Krah cijepljenja, Milanovićeve besmislice, vječni povratak neradne nedjelje i godišnjica Srebrenice obilježili su ovaj tjedan
Protekli tjedan prošao je u znaku konačnog priznanja da su ambiciozni planovi o imunizaciji stanovništva neostvarivi, otvorena su vrata za ulazak u Schengen, prihvaćen je Nacionalni plan za oporavak i sigurnost, što znači da će novci iz Europske unije stići, u Dubrovniku su istog dana održani Forum i otvorene su Ljetne igre, neradna nedjelja se još jednom vratila u fokus, kao i Milanović sa svojim besmislicama. Usput smo svjedočili velikom sportskom tjednu, a na kraju je obilježena i još jedna tužna godišnjica Srebrenice.
Krah kampanje cijepljenja
Priznala je to konačno i Vlada, a došlo je i do šire javnosti. Ambiciozan plan imunizacije jednostavno nije uspio. Cjepiva konačno ima, ali prevelike volje da se značajniji broj ljudi cijepi nema. Neovisno o tome, koliko god sporo ide, društvo se polako cijepi, ali Vlada, koliko god tvrdila suprotno, jednostavno sve krivo radi. Nikakve prijetnje, ucjene i najavljene restrikcije neće unaprijediti kampanju cijepljenja. A još manje će to uraditi bilo tko u situaciji u kojoj se mnogi i ne mogu cijepiti, ako nemaju zdravstveno osiguranje, iako to žele. Općenito je ta birokratizacija sustava nadrealna. Dok u Srbiji bezuvjetno cijepe i građane drugih zemalja, u Hrvatskoj se ne možete cijepiti, ni ako ste državljanin, ako nemate zdravstveno osiguranje. Kao da virus traži broj osiguranika.
Ulazak u Schengen i dolazak europskih novaca
No, ako smo neuspješni u cijepljenju, uspješni smo u formalnom ispunjavanju kriterija Europske unije, zahvaljujući čemu su otvorena vrata za ulazak Hrvatske u Schengen, a stići će i novac iz proračuna za oporavak gospodarstva. Ova posljednja vijest je, naravno odlična, ali u vezi prve je nemoguće zanemariti nehuman odnos prema izbjeglicama na granici s Bosnom i Hercegovinom, koji je vrlo vjerojatno pomogao da se ulazak omogući.
Milanovićevi pohodi
A kad smo već kod Bosne i Hercegovine, ono što izvodi Zoran Milanović je zapravo tužno i besmisleno. Nije problem što iskazuje interes za sudbinu Hrvata u toj zemlji, ali način na koji to radi je tužan, besmislen i kontraproduktivan. Odlaskom na turneju po isključivo većinskim hrvatskim krajevima, upravo u dane obilježavanje tragedije Srebrenice, uz patronizirajuće intervjue neće napraviti apsolutno ništa. Kako za poboljšanje odnosa u toj zemlji, tako ni za položaj Hrvata. Uostalom, zamislimo da Aleksandar Vučić dođe u Hrvatsku na dan pada Vukovara i obiđe Knin, Glinu, Benkovac i Vukovar, uz intervjue u kojima najavljuje kako se dok je on predsjednik Srbije, nitko neće igrati s pravima Srba u Hrvatskoj.
Mimo ovoga, Milanović je, braneći neobranjivo, ušao u polemiku s Borisom Dežulovićem. U kojoj može samo izgubiti. Posve zasluženo. Što je opet manji problem, od onoga kakav je stav zauzeo prema devastaciji Vruje.
Dubrovački forum i igre
Na dubrovačkom forumu se pričalo o istoj temi i o europskim perspektivama zemlje, sve je bilo u znaku konsenzusa i piarovskih istupa, točno kako premijer voli, a navečer su otvorene i 72. Dubrovačke ljetne igre. Festival koji se još uvijek nije snašao u novim okolnostima ekstremne turistifikacije Dubrovnika, a realno niti u okolnostima koje su nastupile nakon rata i raspada šireg konteksta u kojem je djelovao. Bilo bi lijepo da se jedno ljeto, s kompletnom raskošnom produkcijom, održe avangardne igre koji će izazvati ozbiljne reakcije i da predstave poput svojevremeno Frljićeve ili Jelčićeve ne budu eksces, nego pravilo.
Wimbledon, Copa America i Euro
Za nama je i veliki sportski tjedan. U njemu smo gledali fantastične mečeve u Wimbledonu, svjedočili možda i kraju jedne velike karijere, one Federerove, zatim nevjerovatnoj mentalnoj snazi Novaka Đokovića i definitivnom izlasku mladog Shapovalova na veliku scenu.
Na Copa Americi odigrano je mitsko finale Brazil-Argentina, nakon kojeg je Leo Messi konačno uzeo veliki trofej s reprezentacijom, i to pobjedom kod najvećeg rivala na Maracani, čime je možda konačno odagnao demone koji su ga pratili.
Na Euru upravo pratimo željeno finale Italije i Engleske koje će zaključiti tjedan i u kojem će najveći dio svijeta navijati za Italiju, posebno nakon što su svi vidjeli da je Engleska prošla Dansku nepostojećim jedanaestercem. Što, naravno ne znači da momčad Engleske nije igrama zaslužila ući u finale, ali ovdje im se jednostavno od formata natjecanja, preko domaćinstva sve poklopilo. I kako god finale završi, sasvim je unaprijed jasno da će ući u mit.
Documenta i Goli otok
Ako se pak često učini, a svi znamo da je tako, da je društvo opterećeno prošlošću, površnost te opterećenosti je anegdotalna. Tako se velikom temom Golog otoka bave isključivo pojedinci i među nacionalistima proskribirana udruga Documenta koja je upravo pokrenula projekt ozbiljne memorijalizacije tog logora. Samo što to nikoga u široj javnosti nije briga jer tema jednostavno nije iskoristiva za bildanje revizionističkih mitova.
26. godišnjica genocida u Srebrenici
Dvadeset i šesta je godišnjica srebreničkog genocida koji nije ostavio ništa više od ogromne boli stradalima. Sve drugo ukazuje na to da kao društva, države ili narodi nismo ništa iz tog užasa naučili, što u prvom redu vrijedi za javnost u Srbiji i dijelu Bosne i Hercegovine okupljenom u entitet nazvan Republika Srpska, ali na nekoj razini razumijevanja nacionalizma i njegovih posljedica i za ostale ovdje. Ovo odbijanje da se makar jasno utvrđene činjenice prestanu negirati je donekle i jasno, jer nitko ne želi priznati da je ekskluzivistički entitet čije interese zastupa nastao na genocidu i etničkom čišćenju. A jeste i to nikakva šutnja ili relativizacija neće promijeniti.