Politika & Kriminal

Pregled tjedna: I bolje da su Zagrepčani sami proslavili Dan oslobođenja nego da je država organizirala nešto cinično

Između povijesnih tema i odnosa prema fašizmu, smjestili su se bizarni momenti kampanje, povijesna odluka o istospolnim parovima te odlazak Borne Sose

Za još članaka ovog autora pretplatite se na newsletter autora.

Protekli tjedan je, kao i svakog svibnja, bio omeđen nerazjašnjenim odnosom prema fašizmu, a unutar njega pratili smo bizarnosti predizborne kampanje, od župana Bobana, do sad već anegdotalne zabrane rada nedjeljom. Ujedno smo svjedočili i još jednom skandalu zagrebačkog sveučilišta, Zoran Milanović bio je u standardnoj formi, došlo je i do sukoba na književnoj sceni, u susjedstvu se pojavio Peter Handke, došlo je do povijesne odluke o tome da istospolni parovi mogu usvojiti djecu, da bi prelazak Borne Sose u reprezentaciju Njemačke otvorio novi ciklus histerije.

Mladi i odnos prema fašizmu

Sve je počelo objavom novog istraživanja o vrijednosnim stavovima mladih ljudi, koji su treći put proveli Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Gong, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Centar za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu i Filozofski fakultet u Rijeci u suradnji s GOOD inicijativom. Tu smo vidjeli poražavajuću činjenicu njihove isključivosti i zatvorenosti, ali i vidljiv napredak u odnosu prema nasljeđu ustaške države, u komparaciji s istraživanjem od prije šest godina. Stvari su vrlo jednostavne. Zatvorenost mladih posljedica je društvene atmosfere, što najbolje svjedoči činjenica da su u to vrijeme sama državna vlast i vodeća stranka rehabilitirali mnoge elemente te ideologije, dok sada to više nije slučaj. Ono, što međutim jeste slučaj, je relativizacijski odnos prema korištenju ustaškog pozdrava, zbog čega ga čak 45 % mladih ne smatra problematičnim. Ukratko, nigdje ni traga pobuni omladine. Kakvi smo mi, takvi su i oni.

HDZ ide dalje

Da ništa u ovoj zemlji ne može naškoditi odnosu između HDZ-a i njegovih birača i da nema te stvari preko koje se ne može prijeći i fore koja se ne može sto puta prodati, svjedoče slučajevi anegdotalnog župana splitsko-dalmatinskog, Blaženka Bobana i novo otvaranje teme rada nedjeljom. Boban tako nastavlja kampanju pod zabavnim sloganom ‘Neka djela govore’, što nažalost nije parodijska anticipacija ovakvog razvoja situacije, nego regularan angažman piarovaca, dok premijer i Vlada po tko zna koji put mrcvare javnost sa zabranom rada nedjeljom. Kao da tu priču nismo već sto puta prošli. Isto je vrijedilo i za Pelješki most koji će biti završen tek zahvaljujući interesu Europske unije, inače bismo otvaranje radova pratili zauvijek.

Borasov ignore Saboru

A proteklog tjedna mogli smo se uvjeriti u to da su mogućnost rektora Borasa u poigravanju s institucijama neograničene. Antologijski ignore kojeg je stavio pred saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, ne pojavivši se na tematskoj sjednici odbora koja se planirala baviti stanjem na sveučilištu, sugerira da su mu Iljf i Petrov bili najdraži književni autori. Potpuno ignorirati osnivača institucije koju vodiš, sve i da su stvari u najboljem redu, a kamo li u ovakvoj situaciji, i istovremeno očekivati da država nastavi davati novac bez prava da postavlja ikakva pitanja moguće je jedino u romanima ovog dvojca. Ne bi stoga bilo loše da se na zgradu Rektorata izvisi transparent: ‘Ideje naše, benzin vaš’.

Milanović standardan

Zoran Milanović, koji je ovog tjedna bio u standardnoj formi, ima dva problema. Prvi je u tome što čak i kad je u pravu to izrekne na takav način da nitko ne priča o meritumu, nego o načinu na koji je to izrekao pa se tema zaboravi. Usput, osim načina, ne bi bilo loše da promijeni bazu. To s Yutelom smo čuli već deset puta. Drugi problem jeste to što očekuje da se pravimo da nije bio premijer i da nije sve probleme koje sada uočava mogao jednostavno riješiti. Ili ih ne stvarati.
A svjetski dan slobode medija je ostao lebdjeti negdje u drugom planu.

Povijesna odluka o istospolnim parovima

A Upravni sud u Zagrebu je u slučaju Mladena Kožića i Ive Šegote presudio da oni ne smiju biti diskriminirani u postupku procjene za posvojenje zbog toga što su sklopili životno partnerstvo, što znači da svi životni partneri mogu bez straha pristupiti procjeni za posvojenje da se vidi jesu li podobni posvojitelji ili ne. Ova odluka je, jasno naišla na osporavanja, teško je očekivati da će je vlada pod vodstvom HDZ-a tek tako provariti, a još teže da će se takva odluka o udomljavanju djece uskoro dogoditi. Ali, svejedno je riječ o značajnom pravnom pa i ljudskom iskoraku kojeg treba pozdraviti.

Sukob u HDP-u

U međuvremenu je došlo do manjeg raskola u Hrvatskom društvu pisaca, zbog pristajanja na čudne i praktični nikome iz branše prihvatljive kriterije za dobivanje potpora. Nema nikakve sumnje da će sukob uskoro biti zaboravljen, što je manji problem od toga što će status, ne samo pisaca, nego i kulture generalno, u društvu i državi biti sve niži i beznačajniji. Ukoliko nije riječ o državotvornim umjetnicima i velikim institucijama, naravno.

Handkeova turneja mjestima užasa

Kako to ide kod nas s piscima, najbolje svjedoči aktualna posjeta nobelovca Petera Handkea dijelovima Bosne i Hercegovine koje se nalaze u okviru entiteta Republika Srpska te Srbiji. Handke se tamo družio s Emirom Kusturicom, primio nagradu ‘Ivo Andrić’ u Višegradu, počasni doktorat Univerziteta u Istočnom Sarajevu te orden banjalučkih vlasti, a sve to, ne zbog književne vrijednosti ili velikog broja zaljubljenika u njegovu literaturu, nego zbog toga što je odlučio biti slijep na užase koje je politika koju je aktivno zagovarao i zagovara napravila u toj zemlji. Konkretno jednom narodu u njoj. Pojednostavljeno govoreći, to što Handkeu nimalo ne smeta da je u Višegradu, mjestu stravičnog etničkog čišćenja i masovnih ubojstava, umjesto aktivnog sjećanja na te zločine, podignut tematski luna-park s jedinom namjerom da se pomoću njega ti zločini potisnu i izbrišu, jedini je razlog njegove velike slave tamo. On to, naravno zna, ali svejedno s velikom srećom prisustvuje tom cirkusu.

Odlazak Borne Sose

Borna Sosa je na kraju tjedna odlučio da će nastupati za nogometnu reprezentaciju Njemačke, nakon što je, po njegovim tvrdnjama novinarki Indexa, prošlo dva mjeseca od kada je informaciju o nakani Njemačkog nogometnog saveza da ga angažira i pomogne mu u sređivanju državljanstva proslijedio u HNS, a oni nisu ništa napravili po tom pitanju. No, sve i da nije to napravio, njegova je stvar za koga će igrati i nepodnošljivo izgledaju sva ova moralistička zgražanja, što je već odavno iskusio i plivač Duje Draganja. Nepotrebno i besmisleno.

Dan pobjede i Dan Europe

Tjedan zaključujemo velikim proslavama Dana Europe i Dana pobjede nad fašizmom, koje su punu ozbiljnije u Europi ili Rusiji, nego kod nas koji živimo revizionističku stvarnost. No, puno je ljepša iskrena proslava koju su Zagrepčani napravili dan ranije, paleći oživljene Trnjanske krijesove povodom oslobođenja Zagreba, nego sve što bi cinično organizirala država. Pa neka i ostane tako.

Otkrijte još članaka kao ovaj u Telegramovim newsletterima

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu