Teško je zamisliti zemlju u kojoj to ne bi bio breaking news, šokantni ispad iz kolotečine demokratskog sustava koji bi izazvao duboka preispitivanja o tome kako su, dovraga, stvari odjednom krenule baš toliko krivo.
U Hrvatskoj je, pak, današnje stavljanje na led predmeta protiv spomenutih dužnosnika, preneseno kao rutinska vijest. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa se ne smije baviti sukobom interesa, visokoprofilni predmeti su obustavljeni, predsjednica Povjerenstva se na to žali, točka i idemo na nešto sočnije.
Budućnost u administriranju kartica
Stoga je možda baš taj 17. rujna pravi datum koji se ubuduće može svečano obilježavati kao dan kad je Hrvatska odustala od borbe protiv sukoba interesa dužnosnika, a Povjerenstvo formirano s tom svrhom svela na ono što se uz sasvim malu dozu cinizma može ocijeniti tek kao administriranje imovinskih kartica političara.
Nije da nedostaje i drugih datuma koji bi se mogli štovati kao crna točka u vremenu u kojoj je država izjedena korupcijom odlučila da potencijalni sukob interesa političara i nije toliki problem. Recimo, 10. prosinca je solidan kandidat – tad je lani Visoki upravni sud RH donio odluku koja je omogućila danas i formalizirane prekide procesa protiv najmoćnijih političara u zemlji. Ili 1. veljače ove godine, kad je ta odluka objavljena.
Prilično hrabro
Današnji datum, s obznanjenim zastojem u svim tim silnim slučajevima, ipak je možda najprikladniji. Iako je predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković jasno naznačila da se radi o privremenom zastoju i kako se, u slučaju da DORH primjeni pravni lijek koji su predložili, može promijeniti sudska praksa, stvar je izvjesno beznadna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvo, čak i očekivati da će DORH doista ići protiv sudskih odluka koje je zazivao osobno Andrej Plenković zvuči prilično hrabro, a drugo, čak i da se to dogodi, cijela procedura bi trajala barem godinu i po, ako ne i mnogo duže.
Postoji i drugi način, da većina u Saboru koju kontrolira HDZ, izmjeni Zakon o sprječavanju sukoba interesa tako da sve sporne točke zakona zaoštri, pojasni i pojača ovlasti ovom antikorupcijskom tijelu. Kako te, sporne točke zakona nisu bile sporne dok Povjerenstvo nije došlo na Plenkovićev prag, posve je jasno da se o ovakvoj izmjeni zakona članovi premijerove stranke neće usuditi ni glasno pričati, a kamoli za nju dići ruku.
Kumovi, avioni, jamčevine…
Stoga, eto, ostaje samo još jednom podsjetiti na cijeli niz nimalo sumnjivih radnji kojim se povjerenstvo više ne smije baviti – na diplomatska imenovanja kumova, na vožnju vladinim avionom na stranačke skupove, na ritualnom odbijanju suradnje s antikorupcijskim tijelom iako te na nju obvezuje zakon, na primanje honorara u obitelji dužnosnika od strane lobista strane firme u gadnom sukobu s tvojom zemljom, na golemu jamčevinu koju lokalnom čelniku dobrohotno plaća lokalni moćnik, čija firma plodno i godinama surađuje s gradom kojeg čelnik u tom trenutku vodi… Ništa od toga nije sukob interesa i sve je dobro.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A faktično gašenje Povjerenstva za sukob interesa kao antikorupcijskog tijela koje se danas i formalno odvilo, može se zasoliti mrvicom udaljenog i posve beznadnog grumenčića nade o kojoj je danas govorila Novaković. Da se, eto, radi samo o privremenom zastoju. I da će nekad, jednom, u budućnosti, institucije odraditi svoj posao. Stvari su, međutim, u Plenkovićevoj Hrvatskoj postavljene tako da su ga upravo, po svemu sudeći, odradile.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prekid postupka protiv političara optuženih za sukob interesa u normalnim bi društvima bio znak za nacionalnu uzbunu. Kod nas je to rutinska vijest
U državi izjedenoj korupcijom, eto, potencijalni sukob interesa dužnosnika očito i nije toliki problem
Možda je 17. rujna datum koji se ubuduće može svečano obilježavati kao dan kad je Hrvatska odustala od borbe protiv sukoba interesa dužnosnika, a Povjerenstvo formirano s tom svrhom svela na ono što se uz sasvim malu dozu cinizma može ocijeniti tek kao administriranje imovinskih kartica političara.
Glavno državno tijelo koje se bori protiv sukoba interesa dužnosnika obustavilo je cijeli niz predmeta protiv najvažnijih i najmoćnijih političara u zemlji – nekoliko postupaka protiv premijera, protiv ministra financija, postupak protiv predsjednika države, protiv bivšeg šefa opozicije, nekadašnje ministrice gospodarstva…
Teško je zamisliti zemlju u kojoj to ne bi bio breaking news, šokantni ispad iz kolotečine demokratskog sustava koji bi izazvao duboka preispitivanja o tome kako su, dovraga, stvari odjednom krenule baš toliko krivo.
U Hrvatskoj je, pak, današnje stavljanje na led predmeta protiv spomenutih dužnosnika, preneseno kao rutinska vijest. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa se ne smije baviti sukobom interesa, visokoprofilni predmeti su obustavljeni, predsjednica Povjerenstva se na to žali, točka i idemo na nešto sočnije.
Budućnost u administriranju kartica
Stoga je možda baš taj 17. rujna pravi datum koji se ubuduće može svečano obilježavati kao dan kad je Hrvatska odustala od borbe protiv sukoba interesa dužnosnika, a Povjerenstvo formirano s tom svrhom svela na ono što se uz sasvim malu dozu cinizma može ocijeniti tek kao administriranje imovinskih kartica političara.
Nije da nedostaje i drugih datuma koji bi se mogli štovati kao crna točka u vremenu u kojoj je država izjedena korupcijom odlučila da potencijalni sukob interesa političara i nije toliki problem. Recimo, 10. prosinca je solidan kandidat – tad je lani Visoki upravni sud RH donio odluku koja je omogućila danas i formalizirane prekide procesa protiv najmoćnijih političara u zemlji. Ili 1. veljače ove godine, kad je ta odluka objavljena.
Prilično hrabro
Današnji datum, s obznanjenim zastojem u svim tim silnim slučajevima, ipak je možda najprikladniji. Iako je predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković jasno naznačila da se radi o privremenom zastoju i kako se, u slučaju da DORH primjeni pravni lijek koji su predložili, može promijeniti sudska praksa, stvar je izvjesno beznadna.
Prvo, čak i očekivati da će DORH doista ići protiv sudskih odluka koje je zazivao osobno Andrej Plenković zvuči prilično hrabro, a drugo, čak i da se to dogodi, cijela procedura bi trajala barem godinu i po, ako ne i mnogo duže.
Postoji i drugi način, da većina u Saboru koju kontrolira HDZ, izmjeni Zakon o sprječavanju sukoba interesa tako da sve sporne točke zakona zaoštri, pojasni i pojača ovlasti ovom antikorupcijskom tijelu. Kako te, sporne točke zakona nisu bile sporne dok Povjerenstvo nije došlo na Plenkovićev prag, posve je jasno da se o ovakvoj izmjeni zakona članovi premijerove stranke neće usuditi ni glasno pričati, a kamoli za nju dići ruku.
Kumovi, avioni, jamčevine…
Stoga, eto, ostaje samo još jednom podsjetiti na cijeli niz nimalo sumnjivih radnji kojim se povjerenstvo više ne smije baviti – na diplomatska imenovanja kumova, na vožnju vladinim avionom na stranačke skupove, na ritualnom odbijanju suradnje s antikorupcijskim tijelom iako te na nju obvezuje zakon, na primanje honorara u obitelji dužnosnika od strane lobista strane firme u gadnom sukobu s tvojom zemljom, na golemu jamčevinu koju lokalnom čelniku dobrohotno plaća lokalni moćnik, čija firma plodno i godinama surađuje s gradom kojeg čelnik u tom trenutku vodi… Ništa od toga nije sukob interesa i sve je dobro.
A faktično gašenje Povjerenstva za sukob interesa kao antikorupcijskog tijela koje se danas i formalno odvilo, može se zasoliti mrvicom udaljenog i posve beznadnog grumenčića nade o kojoj je danas govorila Novaković. Da se, eto, radi samo o privremenom zastoju. I da će nekad, jednom, u budućnosti, institucije odraditi svoj posao. Stvari su, međutim, u Plenkovićevoj Hrvatskoj postavljene tako da su ga upravo, po svemu sudeći, odradile.