Budućnost u administriranju kartica

Stoga je možda baš taj 17. rujna pravi datum koji se ubuduće može svečano obilježavati kao dan kad je Hrvatska odustala od borbe protiv sukoba interesa dužnosnika, a Povjerenstvo formirano s tom svrhom svela na ono što se uz sasvim malu dozu cinizma može ocijeniti tek kao administriranje imovinskih kartica političara.

Nije da nedostaje i drugih datuma koji bi se mogli štovati kao crna točka u vremenu u kojoj je država izjedena korupcijom odlučila da potencijalni sukob interesa političara i nije toliki problem. Recimo, 10. prosinca je solidan kandidat – tad je lani Visoki upravni sud RH donio odluku koja je omogućila danas i formalizirane prekide procesa protiv najmoćnijih političara u zemlji. Ili 1. veljače ove godine, kad je ta odluka objavljena.

Prilično hrabro

Današnji datum, s obznanjenim zastojem u svim tim silnim slučajevima, ipak je možda najprikladniji. Iako je predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković jasno naznačila da se radi o privremenom zastoju i kako se, u slučaju da DORH primjeni pravni lijek koji su predložili, može promijeniti sudska praksa, stvar je izvjesno beznadna.

Prvo, čak i očekivati da će DORH doista ići protiv sudskih odluka koje je zazivao osobno Andrej Plenković zvuči prilično hrabro, a drugo, čak i da se to dogodi, cijela procedura bi trajala barem godinu i po, ako ne i mnogo duže.

Postoji i drugi način, da većina u Saboru koju kontrolira HDZ, izmjeni Zakon o sprječavanju sukoba interesa tako da sve sporne točke zakona zaoštri, pojasni i pojača ovlasti ovom antikorupcijskom tijelu. Kako te, sporne točke zakona nisu bile sporne dok Povjerenstvo nije došlo na Plenkovićev prag, posve je jasno da se o ovakvoj izmjeni zakona članovi premijerove stranke neće usuditi ni glasno pričati, a kamoli za nju dići ruku.

Kumovi, avioni, jamčevine…

Stoga, eto, ostaje samo još jednom podsjetiti na cijeli niz nimalo sumnjivih radnji kojim se povjerenstvo više ne smije baviti – na diplomatska imenovanja kumova, na vožnju vladinim avionom na stranačke skupove, na ritualnom odbijanju suradnje s antikorupcijskim tijelom iako te na nju obvezuje zakon, na primanje honorara u obitelji dužnosnika od strane lobista strane firme u gadnom sukobu s tvojom zemljom, na golemu jamčevinu koju lokalnom čelniku dobrohotno plaća lokalni moćnik, čija firma plodno i godinama surađuje s gradom kojeg čelnik u tom trenutku vodi… Ništa od toga nije sukob interesa i sve je dobro.

A faktično gašenje Povjerenstva za sukob interesa kao antikorupcijskog tijela koje se danas i formalno odvilo, može se zasoliti mrvicom udaljenog i posve beznadnog grumenčića nade o kojoj je danas govorila Novaković. Da se, eto, radi samo o privremenom zastoju. I da će nekad, jednom, u budućnosti, institucije odraditi svoj posao. Stvari su, međutim, u Plenkovićevoj Hrvatskoj postavljene tako da su ga upravo, po svemu sudeći, odradile.