Premda se čini kao grozna zamisao, suradnja s Asadom možda je jedina opcija za Siriju, uvjerava Telegraph
Nakon starta britanske intervencije svi se pitaju koja je Asadova sudbina
Jedan od zbunjujućih aspekata rasprave u Siriji je to što se čini da su Rusi u pravu. Nije samo riječ o uspješnom bombardiranju Vladimira Putina, nego i ukupan pogled Kremlja na Siriju počinje imati smisla, počinje svoj tekst u Telegraphu kolumnist Fraser Nelson.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nedavno je to rekao vrlo jezgrovito. Gadafi je ubijen, je li Libiji bolje? Sadam je obješen, je li Irak sigurniji. Kako se Britanija priprema za novi rat, to su dobra pitanja, piše Nelson.
Britanske zračne snage RAF bombardirale su šest ciljeva u svom prvom danu zračnih udara, nakon 2700 zračnih udara koje su izveli Amerikanci od početka kampanje prošle godine. Britanski premijer David Cameron rekao je kako će prvo progoniti ISIS, no kako onda želi promjenu režima Bašara al Asada, čiji bi režim trebao biti zamijenjen novom stabilnijom vladom, možda s onih 70 tisuća umjerenih pobunjenika.
Blairov govor u Chicagu
U tom je dijelu britanski premijer, piše Telegraph, najmanje uvjerljiv – čini se da su čak i Amerikanci odustali od pronalaženja takve sile. Britanski pristup može donijeti optimizam u koaliciju, ali nedavna povijest je pokazala optimizam može biti opasna stvar.
Optimizam je vodio Tonyja Blaira kada je u Chicagu održao svoj govor i postavio agendu liberalnog intervencionizma. Komunizam je pao, Zapad je bio neizazvan i imao je sposobnost suočavanja s najgorim režimima. U to vrijeme činilo se kako se povijest kreće u smjeru Zapada. Na mjestima poput Sierra Leoneu, intervencija je funkcionirala.
Kada je Blair, na konferenciji Laburističke stranke, nakon napada objavio: “Idemo preurediti svijet oko nas”, mnogi su ga podržavali, sada moraju priznati da ne postoji puno pozitivnih primjera takve politike.
Promjena režima u Libiji
Britanske bombe pridonijele su promjeni režima u Libiji. No, nakon što je Gadafi otišao, nije se puno toga promijenilo. Cameron je pomogao zaustaviti maskakr u Bengaziju, a njegovo je vodstvo bgilo presudno u uvjeravanju Washingtona da djeluje. Od tada Libija je zapala u građanski rat i sektaški kaos, njeno gospodarstvo se urušilo i UN kaže da će trećina stanovništva trebati humanitarnu pomoć.
No, britanci su pozornost prebacili na Siriju. Sve u svemu teško je vidjeti arapsko proljeće kao pobjedu za demokraciju, piše Telegraph. No postoji zakon koji znači da je novi režim bolji od starog – loši momci uvijek mogu biti zamijenjeni još gorim.
Egipat je danas relativno stabilan, no nakon što je vojska djelovala i Abdel Fatah el Sisi postao predsjednik i krenuo u obračun u kojem je ubio oko 700 militanata i 2000 civila, teško je govoriti o demokratskoj promjeni.
Lekcija Zapadu
Lekcija Zapadu posljednjih 15 godina jest da bogatstvo i dobre namjere, nemaju sposobnost da uspostave nove režime. “Optimizam mora biti zamijenjen realizmom”, piše Telegraph. A realnost u Sirije je kedma pd tro strašne opcije: ISIS, Al Kaida (poznata po lokalnom nazivu Al Nusra) i Asadov režim, piše Telegraph. Nitko drugi nema moć na terenu ili mogućnost stjecanja moći. Mnogi se tako pitaju može li Asad biti najmanje loša opcija.
Neko su vrijeme Amerikanci bili očajni kako bi stvorili novu opciju u Siriji, te su pokušali trenirati pobunjenike, što je neslavno propalo i taj je plan napušten.
Liberalni konzervativizam
Asad je saveznik Kremlja, a pitanje je je li ova verzija režima, vođena od strane Asada ili nekoga drugoga jednako strašnog, prihvatljiva Zapadu? SAD je, kada govori o svrgavanju Asada počeo govoriti u terminima poput “dugoročne budućnosti”. Angela Merkel je rekla kako je vrijeme za otvaranje razgovora s “mnogim akterima, uključujući i Asada”. Nade premijera Camerona za umjerenu i stabilnu vladu u Damasku su pohvalne, ali nema šanse da se to dogodi prije nekog vremena.
Prije osam godina David Cameron je rekao da će, ako bude izabran, on zamijeniti liberalni intervencionizam prikazan u Blairovo doba s “liberalnim konzervativizmom”. A to je, kako je rekao, skeptičniji pogled na sposobnost promjene u dalekim zemljama. Toleriranje Asada, ako je samo i na kraćem roku, bit će gorka pilula. No, britanski će premijer tu pilulu možda morati progutati.