Nekad, ne tako davno, stvari su jednostavno bile drugačije postavljene. Ekipe iz DORH-a i USKOK-a su se, s (vrlo) promjenjivim uspjehom, bavile istraživanjem korupcije i kriminala, a u medije bi uglavnom curili detalji iz njihovih istraga. Danas mediji u nizu nastavaka objavljuju priče o korupciji, e da se bi koji tjedan ili mjesec nakon toga, doznalo da DORH radi izvide upravo oko onih stvari koje su otkrili – novinari.
Veliki Orijent
Nekad je bilo teško zamislivo i da Vlada na svečanosti u istu (kazališnu) ložu smjesti glavnog državnog odvjetnika i političara koji je glavni osumnjičeni u sudskim postupcima za korupciju u Zagrebu. No, eto, problem očito nije u tome kako institucija radi svoj posao.
Glave je prvog čovjeka DORH-a došla činjenica da je član jedne sasvim legalne udruge, Velikog Orijenta Hrvatske. Statut te masonske udruge, koji je odobrilo Ministarstvo uprave, kaže da ona “obvezuje svoje članove na poštivanje Ustava i zakona Republike Hrvatske, Opće deklaracije o pravima Čovjeka i (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda”.
Dražena Jelenića je, bez obzira na sve, funkcije ipak stajala isključivo činjenica da je – mason. A to je, eto, očito u očima vlasti mnogo veći grijeh.
Crveni karton
“U postupku imenovanja Dražena Jelenića ministar Bošnjaković i ja nismo znali za informaciju o njegovom članstvu u toj organizaciji. Trebali smo to znati. Ne kažem da ne bi bio imenovan, ali sigurno bismo tu činjenicu drugačije tretirali”, kazao je Andrej Plenković najavivši neminovan crveni karton za glavnog državnog odvjetnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slično je govorio i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković: “Neprihvatljivo je članstvo u ovakvoj udruzi građana, bez obzira na to što je ona registrirana prema zakonima. Njeno je djelovanje ipak prekriveno velom tajne, članstvo također, dakle, predstavlja određeni rizik za djelovanje glavnog državnog odvjetnika i drugih koji su članovi takvih organizacija”.
Dakle, članstvo glavnog državnog odvjetnika u masonskoj udruzi je “neprihvatljivo”, i “trebali smo to znati”, kako je rekao Plenković.
Masoni? Niti znamo, niti trebamo znati
Isti taj Andrej Plenković je, zanimljivo, u studenom 2018. godine vlastoručno potpisao odgovor Vlade RH saborskom zastupniku Ivanu Pernaru u kojem se uopće ne govori da je članstvo u masonskoj udruzi neprihvatljivo, a izričito se naglašava kako, zapravo, o tome Vlada ni ne bi trebala nešto znati. Pernara je, naime, zanimalo koliko masona ima u ovom sazivu Vlade RH i moraju li članovi Vlade nekom državnom tijelu prijaviti da su masoni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković je znatiželjnom saborskom zastupniku ukratko i rutinski pojasnio kako Zakon o udrugama “ne propisuje obvezu prijave članstva u udruzi bilo kojem tijelu”. I još: “Budući da ni Zakonom o Vladi RH nije propisana obveza članovima Vlade da prilikom imenovanja, kao niti tijekom obnašanja dužnosti, bilo kojem tijelu prijavljuju činjenicu osobnog članstva u udrugama, nemamo saznanja o traženim podacima o članstvu”.
Sasvim prikladno, međutim, ni Zakon o državnom odvjetništvu, poput Zakona o udrugama i Zakona o Vladi RH, ne obvezuje na prijavljivanje članstva u udrugama bilo kojem tijelu. Ključno pitanje dana je, dakle, sljedeće: Zašto masoni 2018. godine “nisu impresionirali” premijera, a danas zbog njih skida glavu glavnom državnom odvjetniku?
Slučaj Maestri
Ima tu i još jedan zanimljiv detaljčić. Dođe li ova priča do Europskog suda za ljudska prava, Hrvatska će glatko izgubiti u tom postupku. Naime, još je prije 16 godina taj Sud presudio u slučaju koji neodoljivo podsjeća na ovaj s Draženom Jelenićem. Talijanski sudac Angelo Massimo Maestri tužio je Republiku Italiju zbog službenog ukora kojeg je dobio jer je bio član tamošnje masonske lože.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, Italija je u svojim propisima izričito unijela nespojivost sudačke dužnosti s članstvom u masonskim udrugama tek nekoliko mjeseci nakon što je Maestri napustio ložu. Svejedno je kažnjen ukorom, jer su nacionalni sudovi smatrali da su i nešto uopćenije odredbe bile dovoljne da sudac zna da je njegova dužnost nespojiva s članstvom u masonskoj udruzi.
Članak 11.
Europski sud za ljudska prava, međutim, presudio je da je u pravu sudac i da je u slučaju Maestrija prekršena Europska konvencija o ljudskim pravima, točnije članak 11. u kojem se navodi da “svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja s drugima”. Sud je istaknuo da kod ograničavanja tog prava iznimke moraju biti “dovoljno jasno navedene”, što Italija (u vrijeme dok je Maestri bio član masonske udruge) nije napravila.
Nije ni Hrvatska u slučaju Jelenić. Ne samo da zakoni, kako je Plenković svojedobno poučio Pernara, ne zahtijevaju da se članstvo u bilo kakvim udrugama bilo kome prijavljuje, nego se u niti jednom zakonu ne spominje da bi članstvo u masonskim ložama moglo biti problematično za obavljanje javne funkcije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Širenje diskrecijskog prava politike
Najbliže pravnom tumačenju eventualne problematičnosti Jelenićevog druženja s dečkima u pregačama može biti dio Etičkog kodeksa državnih odvjetnika u kojem se kaže da su dužni “svoju dužnost obnašati objektivno, nepristrano i neovisno, bez predrasuda, bez straha, ne dopuštajući bilo kakve neprimjerene vanjske utjecaje, izbjegavajući svaku mogućnost sukoba interesa…”.
Zvuči li ovo kao iznimke koje su “dovoljno jasno navedene”? Ili ipak kao jedan lijepi uvod u širenje diskrecijskog prava političke vlasti oko odlučivanja o tome članovi kojih su udruga nepodobni za obavljanje javnih funkcija? Što li bi s tim moglo poći krivo…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer je potjerao Jelenića. Zanimljivo, prije dvije godine masoni u Vladi nisu ga ni najmanje brinuli
Micanje Jelenića zbog masonstva protivno je hrvatskim zakonima i Europskoj konvenciji o ljudskom pravima
Dakle, članstvo glavnog državnog odvjetnika u masonskoj udruzi je 'neprihvatljivo', i 'trebali smo to znati', kako je rekao Plenković. Isti taj Andrej Plenković je, zanimljivo, u studenom 2018. godine vlastoručno potpisao odgovor Vlade RH saborskom zastupniku Ivanu Pernaru u kojem se uopće ne govori da je članstvo u masonskoj udruzi neprihvatljivo, a izričito se naglašava kako, zapravo, o tome Vlada ni ne bi trebala nešto znati
Nekad, ne tako davno, stvari su jednostavno bile drugačije postavljene. Ekipe iz DORH-a i USKOK-a su se, s (vrlo) promjenjivim uspjehom, bavile istraživanjem korupcije i kriminala, a u medije bi uglavnom curili detalji iz njihovih istraga. Danas mediji u nizu nastavaka objavljuju priče o korupciji, e da se bi koji tjedan ili mjesec nakon toga, doznalo da DORH radi izvide upravo oko onih stvari koje su otkrili – novinari.
Tako je bilo i jučer u slučaju donedavnog ministra zdravstva Milana Kujundžića, doznalo se da istražitelji češljaju ministrove poslove koji su bili glavna tema javnosti prije nekoliko tjedana. I da – sumnjiv im je i nalaz Državne revizije. Iz 2011. godine.
Veliki Orijent
Nekad je bilo teško zamislivo i da Vlada na svečanosti u istu (kazališnu) ložu smjesti glavnog državnog odvjetnika i političara koji je glavni osumnjičeni u sudskim postupcima za korupciju u Zagrebu. No, eto, problem očito nije u tome kako institucija radi svoj posao.
Glave je prvog čovjeka DORH-a došla činjenica da je član jedne sasvim legalne udruge, Velikog Orijenta Hrvatske. Statut te masonske udruge, koji je odobrilo Ministarstvo uprave, kaže da ona “obvezuje svoje članove na poštivanje Ustava i zakona Republike Hrvatske, Opće deklaracije o pravima Čovjeka i (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda”.
Dražena Jelenića je, bez obzira na sve, funkcije ipak stajala isključivo činjenica da je – mason. A to je, eto, očito u očima vlasti mnogo veći grijeh.
Crveni karton
“U postupku imenovanja Dražena Jelenića ministar Bošnjaković i ja nismo znali za informaciju o njegovom članstvu u toj organizaciji. Trebali smo to znati. Ne kažem da ne bi bio imenovan, ali sigurno bismo tu činjenicu drugačije tretirali”, kazao je Andrej Plenković najavivši neminovan crveni karton za glavnog državnog odvjetnika.
Slično je govorio i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković: “Neprihvatljivo je članstvo u ovakvoj udruzi građana, bez obzira na to što je ona registrirana prema zakonima. Njeno je djelovanje ipak prekriveno velom tajne, članstvo također, dakle, predstavlja određeni rizik za djelovanje glavnog državnog odvjetnika i drugih koji su članovi takvih organizacija”.
Dakle, članstvo glavnog državnog odvjetnika u masonskoj udruzi je “neprihvatljivo”, i “trebali smo to znati”, kako je rekao Plenković.
Masoni? Niti znamo, niti trebamo znati
Isti taj Andrej Plenković je, zanimljivo, u studenom 2018. godine vlastoručno potpisao odgovor Vlade RH saborskom zastupniku Ivanu Pernaru u kojem se uopće ne govori da je članstvo u masonskoj udruzi neprihvatljivo, a izričito se naglašava kako, zapravo, o tome Vlada ni ne bi trebala nešto znati. Pernara je, naime, zanimalo koliko masona ima u ovom sazivu Vlade RH i moraju li članovi Vlade nekom državnom tijelu prijaviti da su masoni.
Plenković je znatiželjnom saborskom zastupniku ukratko i rutinski pojasnio kako Zakon o udrugama “ne propisuje obvezu prijave članstva u udruzi bilo kojem tijelu”. I još: “Budući da ni Zakonom o Vladi RH nije propisana obveza članovima Vlade da prilikom imenovanja, kao niti tijekom obnašanja dužnosti, bilo kojem tijelu prijavljuju činjenicu osobnog članstva u udrugama, nemamo saznanja o traženim podacima o članstvu”.
Sasvim prikladno, međutim, ni Zakon o državnom odvjetništvu, poput Zakona o udrugama i Zakona o Vladi RH, ne obvezuje na prijavljivanje članstva u udrugama bilo kojem tijelu. Ključno pitanje dana je, dakle, sljedeće: Zašto masoni 2018. godine “nisu impresionirali” premijera, a danas zbog njih skida glavu glavnom državnom odvjetniku?
Slučaj Maestri
Ima tu i još jedan zanimljiv detaljčić. Dođe li ova priča do Europskog suda za ljudska prava, Hrvatska će glatko izgubiti u tom postupku. Naime, još je prije 16 godina taj Sud presudio u slučaju koji neodoljivo podsjeća na ovaj s Draženom Jelenićem. Talijanski sudac Angelo Massimo Maestri tužio je Republiku Italiju zbog službenog ukora kojeg je dobio jer je bio član tamošnje masonske lože.
Naime, Italija je u svojim propisima izričito unijela nespojivost sudačke dužnosti s članstvom u masonskim udrugama tek nekoliko mjeseci nakon što je Maestri napustio ložu. Svejedno je kažnjen ukorom, jer su nacionalni sudovi smatrali da su i nešto uopćenije odredbe bile dovoljne da sudac zna da je njegova dužnost nespojiva s članstvom u masonskoj udruzi.
Članak 11.
Europski sud za ljudska prava, međutim, presudio je da je u pravu sudac i da je u slučaju Maestrija prekršena Europska konvencija o ljudskim pravima, točnije članak 11. u kojem se navodi da “svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja s drugima”. Sud je istaknuo da kod ograničavanja tog prava iznimke moraju biti “dovoljno jasno navedene”, što Italija (u vrijeme dok je Maestri bio član masonske udruge) nije napravila.
Nije ni Hrvatska u slučaju Jelenić. Ne samo da zakoni, kako je Plenković svojedobno poučio Pernara, ne zahtijevaju da se članstvo u bilo kakvim udrugama bilo kome prijavljuje, nego se u niti jednom zakonu ne spominje da bi članstvo u masonskim ložama moglo biti problematično za obavljanje javne funkcije.
Širenje diskrecijskog prava politike
Najbliže pravnom tumačenju eventualne problematičnosti Jelenićevog druženja s dečkima u pregačama može biti dio Etičkog kodeksa državnih odvjetnika u kojem se kaže da su dužni “svoju dužnost obnašati objektivno, nepristrano i neovisno, bez predrasuda, bez straha, ne dopuštajući bilo kakve neprimjerene vanjske utjecaje, izbjegavajući svaku mogućnost sukoba interesa…”.
Zvuči li ovo kao iznimke koje su “dovoljno jasno navedene”? Ili ipak kao jedan lijepi uvod u širenje diskrecijskog prava političke vlasti oko odlučivanja o tome članovi kojih su udruga nepodobni za obavljanje javnih funkcija? Što li bi s tim moglo poći krivo…