Dakle, prema nacrtu izmjena zakona koji uskoro dolazi u Sabor, plaće državnih dužnosnika idućeg bi ljeta trebale porasti. Ne radi se ni o kakvom drastičnom rastu, nego o iznosima od 150 do 200 eura mjesečno. Pa ipak, na političkoj su se sceni zadnjih dana čuli prijedlozi protiv povišice dužnosničkih plaća. Premijer Plenković proglasio je takve prijedloge čistom demagogijom.
Na prvi pogled, Plenković je u pravu.
Državni proračun uistinu neće propasti zbog većih dužnosničkih plaća, a ministri, saborski zastupnici, premijer i predsjednik Republike ionako ne bi trebali biti potplaćeni. No drugi, malo dublji pogled, ostavlja snažan dojam kako je Andrej Plenković ovom izjavom i takvim stavom prema rastu dužnosničkih plaća pokazao da počinje gubiti kontakt sa stvarnošću. Evo zašto.
Zemlja dubokih socijalnih podjela
Prvo, Hrvatska je zemlja dubokih socijalnih podjela, s razmjerno mnogo ljudi koji žive u relativnom siromaštvu, s vrlo mnogo građana koji svakodnevno žongliraju računima i s određenim brojem stanovnika koji su zaista ozbiljno socijalno ugroženi. Statistički podaci o velikom broju nekretnina u vlasništvu hrvatskih građana ne mijenjaju ovu ocjenu, jer nekretnine ne možete jesti, a ako ih prodate, bacate sebe i svoju obitelj na cestu.
Budući da Hrvatska zaista jest zemlja dubokih socijalnih razlika, premijer Plenković je obranom rasta plaća državnih dužnosnika zapravo pokazao da ne osjeća baš nikakvu empatiju prema onima kojima je lošije nego njemu. U krajnjoj liniji, zašto bi se bilo koji Hrvat s plaćom od tisuću eura osjećao dobro, kad se davanja na njegovu plaću troše i da bi saborski zastupnici imali plaću od tri ili više tisuća eura.
Zašto je HDZ teško poražen nakon Tuđmana
Drugo, Plenković je zaboravio zašto je HDZ teško poražen na izborima 2000. godine, održanim samo tri tjedna poslije smrti predsjednika Tuđmana. HDZ je na famoznim trećesiječanjskim izborima poražen zato što su birači bili ogorčeni materijalnim zloporabama i koruptivnim skandalima vlasti.
HDZ-ov grijeh struktura sastojao se od čitavog niza elemenata: onih velikih poput privatizacijskih prevara, onih manjih poput raznih privilegija za državne i stranačke dužnosnike, i onih simboličnih poput slavnog otkrića Jutarnjeg lista o tajnom računu Ankice Tuđman, na kojem je pronađeno oko 200 tisuća maraka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
E sada, tu se nije radilo o novcu spornog porijekla, nego o honorarima za knjige Franje Tuđmana koje su se u devedesetim godinama prodavale u golemim nakladama. Ali, obitelj Tuđman taj novac nije prijavila u imovinsku karticu pa su građani bili opravdano ogorčeni. Prije 22 godine građani su masovno glasali protiv HDZ-a, zato što im je, među ostalim, bilo dosta političarske sebičnosti, nepoštenja i privilegija .
Zapamćen po odlučnoj obrani rasta vlastite plaće
Rast plaća državnih dužnosnika u socijalno duboko podijeljenoj zemlji snažno simbolizira da su političari ponovo sebični i privilegirani. I treće, gospodin Plenković previdio je važnost simbola u procjeni nečijeg političkog djelovanja. Ivo Sanader ostat će zapamćen prvo po aferi satovi, a zatim po Marcellinovoj snimci razgovora sa šefom MOL-a Zoltanom Hernadijem.
Ta su dva događaja simbolički definirala Sanadera kao glavnog junaka političke korupcije u Hrvatskoj i za dugo vremena poništila mogućnost objektivnog procjenjivanja njegove političke i državničke karijere. Jadranka Kosor dugo će ostati zapamćena po izjavi ‘Kud Ivo, tud i ja’, čime se, simbolički govoreći, trajno etiketirala kao nesamostalna političarka i odana suradnica korumpiranog premijera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A Andrej Plenković u dobrom bi dijelu biračkog tijela mogao ostati zapamćen po odlučnoj obrani rasta vlastite plaće. Što se, naravno, može fatalno odraziti na HDZ-ove šanse na idućim parlamentarnim izborima. Pod uvjetom da oporbene stranke formiraju vjerodostojnu koaliciju, koja bi mogla pobijediti HDZ.
Premijer je u pravu, dužnosnici ne smiju biti potplaćeni. Ali, njegove izjave pokazuju da nema kontakt sa stvarnošću
Plenković je zaboravio zašto je HDZ teško poražen na izborima 2000. godine
Rast plaća državnih dužnosnika u socijalno duboko podijeljenoj zemlji snažno simbolizira da su političari ponovo sebični i privilegirani. Gospodin Plenković previdio je važnost simbola u procjeni nečijeg političkog djelovanja
Dakle, prema nacrtu izmjena zakona koji uskoro dolazi u Sabor, plaće državnih dužnosnika idućeg bi ljeta trebale porasti. Ne radi se ni o kakvom drastičnom rastu, nego o iznosima od 150 do 200 eura mjesečno. Pa ipak, na političkoj su se sceni zadnjih dana čuli prijedlozi protiv povišice dužnosničkih plaća. Premijer Plenković proglasio je takve prijedloge čistom demagogijom.
Na prvi pogled, Plenković je u pravu.
Državni proračun uistinu neće propasti zbog većih dužnosničkih plaća, a ministri, saborski zastupnici, premijer i predsjednik Republike ionako ne bi trebali biti potplaćeni. No drugi, malo dublji pogled, ostavlja snažan dojam kako je Andrej Plenković ovom izjavom i takvim stavom prema rastu dužnosničkih plaća pokazao da počinje gubiti kontakt sa stvarnošću. Evo zašto.
Zemlja dubokih socijalnih podjela
Prvo, Hrvatska je zemlja dubokih socijalnih podjela, s razmjerno mnogo ljudi koji žive u relativnom siromaštvu, s vrlo mnogo građana koji svakodnevno žongliraju računima i s određenim brojem stanovnika koji su zaista ozbiljno socijalno ugroženi. Statistički podaci o velikom broju nekretnina u vlasništvu hrvatskih građana ne mijenjaju ovu ocjenu, jer nekretnine ne možete jesti, a ako ih prodate, bacate sebe i svoju obitelj na cestu.
Budući da Hrvatska zaista jest zemlja dubokih socijalnih razlika, premijer Plenković je obranom rasta plaća državnih dužnosnika zapravo pokazao da ne osjeća baš nikakvu empatiju prema onima kojima je lošije nego njemu. U krajnjoj liniji, zašto bi se bilo koji Hrvat s plaćom od tisuću eura osjećao dobro, kad se davanja na njegovu plaću troše i da bi saborski zastupnici imali plaću od tri ili više tisuća eura.
Zašto je HDZ teško poražen nakon Tuđmana
Drugo, Plenković je zaboravio zašto je HDZ teško poražen na izborima 2000. godine, održanim samo tri tjedna poslije smrti predsjednika Tuđmana. HDZ je na famoznim trećesiječanjskim izborima poražen zato što su birači bili ogorčeni materijalnim zloporabama i koruptivnim skandalima vlasti.
HDZ-ov grijeh struktura sastojao se od čitavog niza elemenata: onih velikih poput privatizacijskih prevara, onih manjih poput raznih privilegija za državne i stranačke dužnosnike, i onih simboličnih poput slavnog otkrića Jutarnjeg lista o tajnom računu Ankice Tuđman, na kojem je pronađeno oko 200 tisuća maraka.
E sada, tu se nije radilo o novcu spornog porijekla, nego o honorarima za knjige Franje Tuđmana koje su se u devedesetim godinama prodavale u golemim nakladama. Ali, obitelj Tuđman taj novac nije prijavila u imovinsku karticu pa su građani bili opravdano ogorčeni. Prije 22 godine građani su masovno glasali protiv HDZ-a, zato što im je, među ostalim, bilo dosta političarske sebičnosti, nepoštenja i privilegija .
Zapamćen po odlučnoj obrani rasta vlastite plaće
Rast plaća državnih dužnosnika u socijalno duboko podijeljenoj zemlji snažno simbolizira da su političari ponovo sebični i privilegirani. I treće, gospodin Plenković previdio je važnost simbola u procjeni nečijeg političkog djelovanja. Ivo Sanader ostat će zapamćen prvo po aferi satovi, a zatim po Marcellinovoj snimci razgovora sa šefom MOL-a Zoltanom Hernadijem.
Ta su dva događaja simbolički definirala Sanadera kao glavnog junaka političke korupcije u Hrvatskoj i za dugo vremena poništila mogućnost objektivnog procjenjivanja njegove političke i državničke karijere. Jadranka Kosor dugo će ostati zapamćena po izjavi ‘Kud Ivo, tud i ja’, čime se, simbolički govoreći, trajno etiketirala kao nesamostalna političarka i odana suradnica korumpiranog premijera.
A Andrej Plenković u dobrom bi dijelu biračkog tijela mogao ostati zapamćen po odlučnoj obrani rasta vlastite plaće. Što se, naravno, može fatalno odraziti na HDZ-ove šanse na idućim parlamentarnim izborima. Pod uvjetom da oporbene stranke formiraju vjerodostojnu koaliciju, koja bi mogla pobijediti HDZ.