Već krajem siječnja nije slutilo na dobro. Mjesec dana ranije na račun državnog proračuna, koji se slama(o) pod teretom pandemije i golemih šteta od potresa, sjelo je više od pet milijardi kuna. Ali državi se nije žurilo.
Krajem siječnja 2021., mjesec dana nakon što je Europska komisija na račun Republike Hrvatske uplatila preostali iznos od ukupno 683.740.523,22 eura za obnovu nakon zagrebačkog potresa, nijedan natječaj za dodjelu tog novca nije bio raspisan. Država je imala prečeg posla.
Milijarde na čekanju
Valjalo je najprije dogovoriti pravila za trošenje tih pet milijardi kuna. Kako su rokovi izuzetno kratki – svega 18 mjeseci da se potroši EU novac – već se u siječnju nametnulo logično pitanje zašto se s pripremama nije krenulo ranije. Ali, državi se, eto, nije žurilo. Daleko je lipanj 2022.
Vrijeme, međutim, ima nezgodan običaj. Nezaustavljivo ide, ne mareći za birokratske procedure, komplicirane pripreme, kratke rokove, ni europska pravila. Lipanj 2022. se približava. Pet milijardi kuna još nije potrošeno.
Nije se, ustvari, ni počelo pravo trošiti. Mada oko Fonda solidarnosti postoji nekoliko problema, uvjerljivo nam je najbizarniji onaj s evidencijom isplata: ministarstvo zaduženo za koordinaciju ili taji precizne podatke kome je i koliko novca dosad isplaćeno ili ih uopće nema. Teško je odlučiti što je apsurdnije.
U čemu je problem?
U takvim okolnostima, premijer Andrej Plenković spominje da bi Vlada mogla tražiti produljenje rokova koji su trenutno postavljeni strogo, na 18 mjeseci. Najmanji je problem, kaže, ako bude potrebno “dignuti telefon” i nazvati predsjednicu Komisije Ursulu von der Leyen. Premijerova najava ukazuje na nekoliko problema.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvo, iako je izvjesno da će Komisija pokazati razumijevanje prema državi koju su, uz pandemiju, pogodila i dva razorna potresa, garancije za produljenje rokova nema. Takva vrsta prolongacije, uvjeravaju nas upućeni izvori, od uspostave Fonda nije odobrena. Ipak, u Bruxellesu su, navodno, spremni saslušati hrvatske argumente.
Mega-uspješni premijer
Drugo, eventualno produljenje rokova iz Vlade bi sigurno prezentirali kao enorman uspjeh. Nikome prije nas to nije pošlo za rukom, a premijer je sve riješio jednim “dizanjem telefona”. Toliki je, eto, njegov utjecaj u Europi.
A bio bi to, upravo suprotno, sjajan pokazatelj koliko se država (nije) dobro pripremila. Pritom, iz Fonda solidarnosti opet stiže ozbiljan novac, više od 300 milijuna eura za Baniju. I njega treba potrošiti. I za njega vrijede strogi rokovi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uz to, ni za državne financije, dobrano nagrižene pandemijom, nije, naravno, svejedno hoćemo li novac iskoristiti ili ćemo dio vratiti.
Ne sluti na dobro
Ali ako na trenutak pustimo predviđanja spinova i stanja državnih financija, iz najave o produženju rokova može se izvući još jedan zaključak: ako do lipnja sljedeće godine doista nećemo uspjeti potrošiti EU novac, što to zapravo znači za muzeje, crkve, zavode, za škole i bolnice?
Znači li to, ustvari, da do lipnja 2022. neće biti obnovljeni? Odgovor na ovo pitanje već sada, krajem kolovoza 2021., ne sluti na dobro.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer je upravo nehotice priznao, Vlada se totalno neshvatljivo kocka s 5 milijardi koje nam je EU dala za obnovu od potresa
Premijer spominje da bi Vlada mogla tražiti dodatno vrijeme za korištenje novca iz Fonda solidarnosti
Eventualno produljenje rokova iz Vlade bi sigurno prezentirali kao enorman uspjeh. Nikome prije nas to nije pošlo za rukom, a premijer je sve riješio jednim “dizanjem telefona”. Toliki je, eto, njegov utjecaj u Europi. A bio bi to, upravo suprotno, sjajan pokazatelj kako se država (nije) pripremila
Već krajem siječnja nije slutilo na dobro. Mjesec dana ranije na račun državnog proračuna, koji se slama(o) pod teretom pandemije i golemih šteta od potresa, sjelo je više od pet milijardi kuna. Ali državi se nije žurilo.
Krajem siječnja 2021., mjesec dana nakon što je Europska komisija na račun Republike Hrvatske uplatila preostali iznos od ukupno 683.740.523,22 eura za obnovu nakon zagrebačkog potresa, nijedan natječaj za dodjelu tog novca nije bio raspisan. Država je imala prečeg posla.
Milijarde na čekanju
Valjalo je najprije dogovoriti pravila za trošenje tih pet milijardi kuna. Kako su rokovi izuzetno kratki – svega 18 mjeseci da se potroši EU novac – već se u siječnju nametnulo logično pitanje zašto se s pripremama nije krenulo ranije. Ali, državi se, eto, nije žurilo. Daleko je lipanj 2022.
Vrijeme, međutim, ima nezgodan običaj. Nezaustavljivo ide, ne mareći za birokratske procedure, komplicirane pripreme, kratke rokove, ni europska pravila. Lipanj 2022. se približava. Pet milijardi kuna još nije potrošeno.
Nije se, ustvari, ni počelo pravo trošiti. Mada oko Fonda solidarnosti postoji nekoliko problema, uvjerljivo nam je najbizarniji onaj s evidencijom isplata: ministarstvo zaduženo za koordinaciju ili taji precizne podatke kome je i koliko novca dosad isplaćeno ili ih uopće nema. Teško je odlučiti što je apsurdnije.
U čemu je problem?
U takvim okolnostima, premijer Andrej Plenković spominje da bi Vlada mogla tražiti produljenje rokova koji su trenutno postavljeni strogo, na 18 mjeseci. Najmanji je problem, kaže, ako bude potrebno “dignuti telefon” i nazvati predsjednicu Komisije Ursulu von der Leyen. Premijerova najava ukazuje na nekoliko problema.
Prvo, iako je izvjesno da će Komisija pokazati razumijevanje prema državi koju su, uz pandemiju, pogodila i dva razorna potresa, garancije za produljenje rokova nema. Takva vrsta prolongacije, uvjeravaju nas upućeni izvori, od uspostave Fonda nije odobrena. Ipak, u Bruxellesu su, navodno, spremni saslušati hrvatske argumente.
Mega-uspješni premijer
Drugo, eventualno produljenje rokova iz Vlade bi sigurno prezentirali kao enorman uspjeh. Nikome prije nas to nije pošlo za rukom, a premijer je sve riješio jednim “dizanjem telefona”. Toliki je, eto, njegov utjecaj u Europi.
A bio bi to, upravo suprotno, sjajan pokazatelj koliko se država (nije) dobro pripremila. Pritom, iz Fonda solidarnosti opet stiže ozbiljan novac, više od 300 milijuna eura za Baniju. I njega treba potrošiti. I za njega vrijede strogi rokovi.
Uz to, ni za državne financije, dobrano nagrižene pandemijom, nije, naravno, svejedno hoćemo li novac iskoristiti ili ćemo dio vratiti.
Ne sluti na dobro
Ali ako na trenutak pustimo predviđanja spinova i stanja državnih financija, iz najave o produženju rokova može se izvući još jedan zaključak: ako do lipnja sljedeće godine doista nećemo uspjeti potrošiti EU novac, što to zapravo znači za muzeje, crkve, zavode, za škole i bolnice?
Znači li to, ustvari, da do lipnja 2022. neće biti obnovljeni? Odgovor na ovo pitanje već sada, krajem kolovoza 2021., ne sluti na dobro.