Premijer non stop govori da smo u top 15 država. A Vlada mu se Bruxellesu ovako žali: 'Siromašni smo, nerazvijeni...'
Provjerili smo niz Vladinih dokumenata, puni su sivih formulacija o niskom standardu. Blagostanja o kojem premijer priča nema nigdje
HDZ i Vlada u punom su predizbornom zamahu: narodne obveznice, subvencioniranje podstanarstva, otvaranje EU projekata, obilazak Hrvatske… U ponedjeljak navečer, Karlovac i obilježavanje 33. obljetnice osnutka stranke. Poruka članstvu jasna: do parlamentarnih izbora treba iskoristiti svaku priliku da se ukaže javnosti na goleme uspjehe Hrvatske pod vodstvom HDZ-a. Kao što je, na primjer, ulazak u top 15.
Radi se o poznatom, premijeru jednom od omiljenih argumenata: Hrvatska je među 15 država koje su istovremeno članice NATO-a, Europske unije, šengenskog područja i eurozone. Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković time se rado hvali. “To je dosta uzak krug država”, govorio je u listopadu. “Sad smo među 15 najjačih”, ustvrdio je u prosincu. U ponedjeljak u Karlovcu kao da smo još malo avanzirali: “To govorimo s pozicije vlade koja je zemlju dovela među 15 najrazvijenijih zemalja”, citirala je Hina premijera.
Nije mala stvar, ali…
Nije mala stvar biti u NATO-u, EU, šengenu i eurozoni. No, sa stupnjem razvoja, pogotovo u superlativu, to nema previše direktne veze. Niz država nije u ovom “uskom krugu”, a ipak su razvijenije – i bogatije – od Hrvatske. Ujedinjeno Kraljevstvo nije ni u EU (izašli su), ni u šengenu niti u eurozoni (i dok su bili članica, bili su izvan Schengena i eura). Ali su zato u skupini G7, neformalnoj grupi sedam bogatih i industrijski razvijenih zapadnih nacija.
Finska i Švedska (još) nisu u NATO-u. Švedska nije niti u eurozoni. Obje imaju gotovo dvostruko viši BDP po stanovniku od Hrvatske. Kao i Danska koja nije uvela euro. Čak i kad se gleda samo Europska unija, jasno je da mjesto na popisu od 15 država nije garancija nacionalnog bogatstva. Hrvatska, uostalom, još uvijek prima transfere iz europskog proračuna kako bi s vremenom uhvatila korak s razvijenijima.
Kako pregovaraju s EU
Vlada, dakako, jako dobro zna gdje nam je točno pozicija kad se uspoređujemo s ostatkom Europske unije. Jer upravo na taj argument – da po BDP-u još zaostajemo za razvijenijim državama ili da smo slabijeg financijskog stanja – nerijetko i sami koriste. Kada, na primjer, pregovaraju s Bruxellesom o novim (uglavnom strožim) propisima koji od država članica traže velika ulaganja. Za koja Hrvatska, uvjerava Vlada – nema novca.
U jesen 2021., kada se u EU pregovaralo o izgradnji infrastrukture za alternativna goriva, uključujući i punionice za električna vozila u zgradama, Vlada se, primjerice, u službenom dokumentu žalila ovako: “Navedeni zahtjevi (…) mogu biti teško provedivi i s obzirom na dostupnost električne energije te s obzirom na činjenicu da je RH među najsiromašnijim državama u EU-u”.
U ožujku 2022., kad se razgovaralo o smanjenju emisija ugljičnog dioksida iz automobila, Vlada je, pak, pisala ovako: “Međutim, kao i neke druge države članice s nižom stopom BDP-a i RH ističe zabrinutost da bi posljedično mogao nastati problem s kapacitetima za recikliranje i zbrinjavanje otpadnih baterija iz prve generacije električnih vozila koja će vjerojatno završiti u manje razvijenim zemljama”.
Nije ista publika
Pa onda opet, nekoliko tjedana kasnije: pregovara se o energetskoj učinkovitosti zgrada, a Vlada u službenom dokumentu traži da EU osigura novac za obnavljanje stambenih zgrada jer “RH pripada skupini država članica s najnižim BDP-om po stanovniku u EU-u, zbog čega hrvatski građani najčešće nisu u mogućnosti ulagati u energetsku obnovu zgrada”.
Nema tu, dakako, ništa posebno iznenađujuće. Hrvatska je, kako smo već spomenuli, i dalje neto primateljica novca iz EU fondova – više dobiva, nego što uplaćuje – jer tek hvata korak s razvijenijim državama. Ulazak u uski krug od 15 država, mada dobrodošao i koristan, nije garancija blagostanja niti pokazatelj visoke razvijenosti. U Vladi to, evidentno, dobro znaju. Ali valjda računaju da publika kod kuće nije ista kao u Bruxellesu.