Bila je to sjajna prilika za učenje. Uvjerljivo ispadanje u prvom krugu izbora u najvećem gradu, te gubitak vlasti u drugom gradu u zemlji, za HDZ-u su lani mogli poslužiti kao korisna lekcija, poruka o nužnosti i tipu promjena koje dio građana od njih očekuje.
Crveni alarm, a ne samo šamar
Nedavni splitski šamar više nije lekcija. To je crveni alarm koji zavija najavljujući havariju. Teško je i zamisliti bolji razlog za to da se HDZ, na lokalnoj i nacionalnoj razini duboko zamisli, od sljedećih brojki – prije godinu dana kandidat HDZ-a je u drugom krugu izbora ostao iza Ivice Puljka za devet postotnih bodova. U nedjelju je razlika bila nešto viša od 34 postotna boda.
Što se, pobogu, dogodilo, kako je HDZ postao toliko neprivlačan Splićanima u srazu s Ivicom Puljkom i radi li se (a vjerojatno radi) o širem problemu zamora najjačom hrvatskom strankom – zavrijedilo je dramatično ozbiljnu analizu i solidnu količinu poniznosti pred vlastitim neuspjehom. Andrej Plenković, međutim, opet divlja.
Najbolji od sve djece
Poput derišta koje je naviklo da baš uvijek sve bude po njegovom, premijer izvoljeva, zanovijeta i od sebe unaprijed odbacuje najmanji trag krivnje. Loš kandidat? Ma kakvi, Zoran Đogaš je bio kao nacrtan. Uostalom, nitko od jačih ljudi iz lokalnog HDZ-a se nije htio kandidirati, kazao je Plenković u prvoj izjavi nakon poraza. Nema, dakle, ni najmanje šanse da je njegova odluka da se u vatru baci nestranačkog i politici potpuno nevičnog Đogaša bila loša.
No, to je manji problem. Kao nevjerojatno loš gubitnik ili, još bolje, kao razmaženo dijete koje ne želi prihvatiti da u nekom natjecanju nije bilo najljepše i najbolje od sve djece, Plenković krivnju za brutalan poraz uvrijeđeno prevaljuje na – birače. Izvanredni izbori su tako bili “bezveze”, a onima koji su glasali za Puljka, eto, ne smetaju antisemitske izjave, prijetnje novinarima i seks dopisivanje s navodnim maloljetnicama iz Srbije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Ako ljudi to u Splitu žele, neka imaju to pa neka oni upravljaju”, rigao je vatru Plenković, pa nešto kasnije dodao: “To je očito tom krugu birača okej i to je bit ovih izbora”. Splićanke i Splićani su tako još jednom javno izvrijeđani sa samog vrha države, iako je premijer na kraju litanije dodao da poštuje volju naroda. Što bi drugo i mogao, poslati tenkove?
Stupić po stupić…
No, u cijeloj toj tužnoj i djetinjastoj litaniji čovjeka koji ne trpi poraze, jedna rečenica je, zapravo, najbolji pokazatelj koliko Plenković, poput ovisnika koji je zaglibio, ne želi priznati da ima problem. “Presjekli su pet stupića za parking, to je epohalno za građane Splita”, sprdao se prvi čovjek HDZ-a.
Tužno je što u njegovoj stranci očito nema nikoga tko mu se usudi ukazati na činjenicu da je ta ekipa, koja je, eto, “presjekla pet stupića za parking”, za skoro puna četiri puta (400 posto!) povećala razliku u odnosu na kandidata HDZ-a. Dakle, jedan stupić i – hop! – Puljkova prednost nad “nacrtanim” kandidatima najveće hrvatske stranke se poveća za osamdesetak posto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Simptom šireg problema
Bit će, ipak, da je potonuće HDZ-ovog kandidata u Splitu nešto složenija pojava. Da, između ostalog, ta stranka uspijeva još okupiti svoju najužu jezgru simpatizera (rezultat za gradsko vijeće je bio na razini lanjskog), ali se muči s tim da privuče one kojima nije prvi i jedini izbor. Da je, ukratko, splitski pad i simptom mnogo šireg problema za HDZ, čije su manifestacije tek – počele.
U takvoj situaciji logično bi bilo ispričati se biračima za krive procjene i odluke, čestitati pobjedniku i suzdržati se od sarkastičnih opravdanja. Plenković je, međutim, kao i lani, odabrao uvredljivo podcjenjivanje i birača i zdravog razuma. I još dodao – gas.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer se nakon poraza opet ponio kao razmaženo dijete i izvrijeđao Splićane zato što nisu glasali za Đogaša
Lani je zaostatak za Puljkom bio devet postotnih bodova. Sad je 34. Krivi su, naravno, birači
“Ako ljudi to u Splitu žele, neka imaju to pa neka oni upravljaju”, rigao je vatru Plenković, pa nešto kasnije dodao: “To je očito tom krugu birača okej i to je bit ovih izbora”. Splićanke i Splićani su tako još jednom javno izvrijeđani sa samog vrha države, iako je premijer na kraju litanije dodao da poštuje volju naroda. A što bi drugo i mogao, poslati tenkove?
Bila je to sjajna prilika za učenje. Uvjerljivo ispadanje u prvom krugu izbora u najvećem gradu, te gubitak vlasti u drugom gradu u zemlji, za HDZ-u su lani mogli poslužiti kao korisna lekcija, poruka o nužnosti i tipu promjena koje dio građana od njih očekuje.
Andrej Plenković je, međutim, divljao. Kuckao je agresivno po mikrofonima televizijskih kuća, optužujući novinare za komplot protiv njegovog inače fenomenalnog kandidata za Zagreb, Davora Filipovića. I to kakav – tog mega sjajnog kandidata (koji je na kraju – majko Božja moli za nas – postao ministar gospodarstva) iz takta je totalno izbacilo što su ga neki novinari dva puta nazvali – Damirom.
Crveni alarm, a ne samo šamar
Nedavni splitski šamar više nije lekcija. To je crveni alarm koji zavija najavljujući havariju. Teško je i zamisliti bolji razlog za to da se HDZ, na lokalnoj i nacionalnoj razini duboko zamisli, od sljedećih brojki – prije godinu dana kandidat HDZ-a je u drugom krugu izbora ostao iza Ivice Puljka za devet postotnih bodova. U nedjelju je razlika bila nešto viša od 34 postotna boda.
Što se, pobogu, dogodilo, kako je HDZ postao toliko neprivlačan Splićanima u srazu s Ivicom Puljkom i radi li se (a vjerojatno radi) o širem problemu zamora najjačom hrvatskom strankom – zavrijedilo je dramatično ozbiljnu analizu i solidnu količinu poniznosti pred vlastitim neuspjehom. Andrej Plenković, međutim, opet divlja.
Najbolji od sve djece
Poput derišta koje je naviklo da baš uvijek sve bude po njegovom, premijer izvoljeva, zanovijeta i od sebe unaprijed odbacuje najmanji trag krivnje. Loš kandidat? Ma kakvi, Zoran Đogaš je bio kao nacrtan. Uostalom, nitko od jačih ljudi iz lokalnog HDZ-a se nije htio kandidirati, kazao je Plenković u prvoj izjavi nakon poraza. Nema, dakle, ni najmanje šanse da je njegova odluka da se u vatru baci nestranačkog i politici potpuno nevičnog Đogaša bila loša.
No, to je manji problem. Kao nevjerojatno loš gubitnik ili, još bolje, kao razmaženo dijete koje ne želi prihvatiti da u nekom natjecanju nije bilo najljepše i najbolje od sve djece, Plenković krivnju za brutalan poraz uvrijeđeno prevaljuje na – birače. Izvanredni izbori su tako bili “bezveze”, a onima koji su glasali za Puljka, eto, ne smetaju antisemitske izjave, prijetnje novinarima i seks dopisivanje s navodnim maloljetnicama iz Srbije.
“Ako ljudi to u Splitu žele, neka imaju to pa neka oni upravljaju”, rigao je vatru Plenković, pa nešto kasnije dodao: “To je očito tom krugu birača okej i to je bit ovih izbora”. Splićanke i Splićani su tako još jednom javno izvrijeđani sa samog vrha države, iako je premijer na kraju litanije dodao da poštuje volju naroda. Što bi drugo i mogao, poslati tenkove?
Stupić po stupić…
No, u cijeloj toj tužnoj i djetinjastoj litaniji čovjeka koji ne trpi poraze, jedna rečenica je, zapravo, najbolji pokazatelj koliko Plenković, poput ovisnika koji je zaglibio, ne želi priznati da ima problem. “Presjekli su pet stupića za parking, to je epohalno za građane Splita”, sprdao se prvi čovjek HDZ-a.
Tužno je što u njegovoj stranci očito nema nikoga tko mu se usudi ukazati na činjenicu da je ta ekipa, koja je, eto, “presjekla pet stupića za parking”, za skoro puna četiri puta (400 posto!) povećala razliku u odnosu na kandidata HDZ-a. Dakle, jedan stupić i – hop! – Puljkova prednost nad “nacrtanim” kandidatima najveće hrvatske stranke se poveća za osamdesetak posto.
Simptom šireg problema
Bit će, ipak, da je potonuće HDZ-ovog kandidata u Splitu nešto složenija pojava. Da, između ostalog, ta stranka uspijeva još okupiti svoju najužu jezgru simpatizera (rezultat za gradsko vijeće je bio na razini lanjskog), ali se muči s tim da privuče one kojima nije prvi i jedini izbor. Da je, ukratko, splitski pad i simptom mnogo šireg problema za HDZ, čije su manifestacije tek – počele.
U takvoj situaciji logično bi bilo ispričati se biračima za krive procjene i odluke, čestitati pobjedniku i suzdržati se od sarkastičnih opravdanja. Plenković je, međutim, kao i lani, odabrao uvredljivo podcjenjivanje i birača i zdravog razuma. I još dodao – gas.