Plenkovićev ministar i HDZ-ov tajnik
Jer u optužnici protiv Kuščevića i još petero, uključujući i njegovu suprugu Zoranu – od koje se, evo, odjednom rastao prije nego što će im se suditi za zajednički počinjena kaznena djela – bilježi se niz radnji koje su se, kao repovi kriminala za koga se tereti Kuščevića, zaokruživale i finalizirale i u godinama kad je on već debelo sjedio u Vladi. To je jedno. A drugo je da je Kuščevića, takvoga kakvog ga je prikazao USKOK, osobno Plenković krajem 2016. godine imenovao ne samo ministrom uprave, nego kasnije čak i političkim tajnikom HDZ-a.
Plenković je, dakle, potpuno neobjašnjivo, i visoku političku poziciju glavnog ideologa stranke povjerio seoskom pravniku koji je od 2005. do 2016. bio načelnik bračke općine Nerežišća, odakle ga je u Vladu najprije doveo Tomislav Karamarko za ministra graditeljstva, iako za njega nitko iz te branše u ovoj maloj zemlji nikad nije bio ni čuo.
Mali samodopadni šerif
Utoliko se Plenkovića smije, može i mora pitati kako to da se tako fatalno prevario i u slučaju Lovre Kuščevića? Zar predsjednik vladajuće stranke ni na koji način nije provjeravao – a mogao je – tko je uistinu taj mali samodopadni šerif, član HDZ-a još od svoje golobrade 16. godine, kada momke zanimaju nogomet i djevojke a ne politika. Jer o privatnim biznisima Kuščevićevih po Braču su kolale nelijepe priče još tada kad mu je stigao Karamarkov poziv iz Zagreba, pa onda i kad ga je Plenković preuzimao u svoju vladu kao veliku političku i stručnu kvalitetu.
Kako to, nadalje, da je i Plenkoviću, a ne samo Karamarku, za ministarski položaj zemlje članice EU mogao dobro sjesti tip s nula stvarnih referenci, koji se u službenoj komunikaciji sasvim ozbiljno pozdravlja sa “hvaljen Isus”? I otkud onda premijeru uopće pada na pamet da se oko još jednog svoga totalno promašenog kadrovskog rješenja, koje je završilo na višemilijunskoj optužnici, pokušava nadigravati s novinarima učeći njih poslu iako svoj posao očito nije znao upravo on sam.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Napuhane obične sitnice
Dapače, 2019. godine, kad se Kuščeviću kovala optužnica, pravnik Plenković je hladnokrvno tvrdio da je osobno proučio dokumentaciju i zaključio da se obične sitnice napuhavaju kako bi se preko malo rastresenog, ali potpuno čistog i nevinog ministra Kuščevića – naškodilo njemu i Vladi.
Pa hajde onda da se bar sada ne zezamo. “Istinu u cijelosti” o Lovri Kuščeviću, njegovoj supruzi, šogoru i premijerovim “radarima” utvrdit će sud na temelju optužnice koju su praktički napisali novinari. A Plenković neka guta knedle jer je u Vladu i na visoku funkciju u HDZ-u namjestio još jednog blefera i foliranta. Koji do te mjere ni sada ne kopča u kakvom je sosu da sada pita suca može li izaći iz sudnice dok tužitelj čita optužnicu protiv njega, da ga se ne smara s tom tlakom i dosadom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer uči novinare poslu, a svoj posao očito sam nije znao: kako je Kuščević uopće mogao postati ministar?
Premijera se smije, može i mora pitati kako to da se tako fatalno prevario i u slučaju Lovre Kuščevića
Plenković neka guta knedle jer je u Vladu i na visoku funkciju u HDZ-u namjestio još jednog blefera i foliranta. Koji do te mjere ni sada ne kopča u kakvom je sosu da sada pita suca može li izaći iz sudnice dok tužitelj čita optužnicu protiv njega, da ga se ne smara s tom tlakom i dosadom
S visine svog nepojmljivog značaja, premijer Plenković opet podučava novinare kako se izvještava korektno i objektivno. Dijeli packe drugome da opereš sebe, to je zgodna taktika premda dosta prozirna za svakoga tko upotrebljava mozak. Sada je Plenković koristi povodom pitanja o njegovom ministru Lovri Kuščeviću kome je suđenje upravo počelo u Splitu. Kuščević je optužen za gramzivo bogaćenje na temelju malverzacija sa zemljištima na Braču i za niz drugih kaznenih djela, jedno gore od drugoga.
“Malo nijanse, nije loše govoriti istinu u cijelosti”, po običaju patronizira premijer. Jer, kaže, “Kuščević nije napravio ništa loše dok je bio ministar”, tereti ga se za nešto iz 2009. ili 2010. godine, dok je bio “samo” načelnik Nerežišća. To, naravno, nije “istina u cijelosti”, ali mnogo puta smo se uvjerili da se istina u Plenkovićevoj stranci ionako smatra precijenjenom.
Plenkovićev ministar i HDZ-ov tajnik
Jer u optužnici protiv Kuščevića i još petero, uključujući i njegovu suprugu Zoranu – od koje se, evo, odjednom rastao prije nego što će im se suditi za zajednički počinjena kaznena djela – bilježi se niz radnji koje su se, kao repovi kriminala za koga se tereti Kuščevića, zaokruživale i finalizirale i u godinama kad je on već debelo sjedio u Vladi. To je jedno. A drugo je da je Kuščevića, takvoga kakvog ga je prikazao USKOK, osobno Plenković krajem 2016. godine imenovao ne samo ministrom uprave, nego kasnije čak i političkim tajnikom HDZ-a.
Plenković je, dakle, potpuno neobjašnjivo, i visoku političku poziciju glavnog ideologa stranke povjerio seoskom pravniku koji je od 2005. do 2016. bio načelnik bračke općine Nerežišća, odakle ga je u Vladu najprije doveo Tomislav Karamarko za ministra graditeljstva, iako za njega nitko iz te branše u ovoj maloj zemlji nikad nije bio ni čuo.
Mali samodopadni šerif
Utoliko se Plenkovića smije, može i mora pitati kako to da se tako fatalno prevario i u slučaju Lovre Kuščevića? Zar predsjednik vladajuće stranke ni na koji način nije provjeravao – a mogao je – tko je uistinu taj mali samodopadni šerif, član HDZ-a još od svoje golobrade 16. godine, kada momke zanimaju nogomet i djevojke a ne politika. Jer o privatnim biznisima Kuščevićevih po Braču su kolale nelijepe priče još tada kad mu je stigao Karamarkov poziv iz Zagreba, pa onda i kad ga je Plenković preuzimao u svoju vladu kao veliku političku i stručnu kvalitetu.
Kako to, nadalje, da je i Plenkoviću, a ne samo Karamarku, za ministarski položaj zemlje članice EU mogao dobro sjesti tip s nula stvarnih referenci, koji se u službenoj komunikaciji sasvim ozbiljno pozdravlja sa “hvaljen Isus”? I otkud onda premijeru uopće pada na pamet da se oko još jednog svoga totalno promašenog kadrovskog rješenja, koje je završilo na višemilijunskoj optužnici, pokušava nadigravati s novinarima učeći njih poslu iako svoj posao očito nije znao upravo on sam.
Napuhane obične sitnice
Dapače, 2019. godine, kad se Kuščeviću kovala optužnica, pravnik Plenković je hladnokrvno tvrdio da je osobno proučio dokumentaciju i zaključio da se obične sitnice napuhavaju kako bi se preko malo rastresenog, ali potpuno čistog i nevinog ministra Kuščevića – naškodilo njemu i Vladi.
Pa hajde onda da se bar sada ne zezamo. “Istinu u cijelosti” o Lovri Kuščeviću, njegovoj supruzi, šogoru i premijerovim “radarima” utvrdit će sud na temelju optužnice koju su praktički napisali novinari. A Plenković neka guta knedle jer je u Vladu i na visoku funkciju u HDZ-u namjestio još jednog blefera i foliranta. Koji do te mjere ni sada ne kopča u kakvom je sosu da sada pita suca može li izaći iz sudnice dok tužitelj čita optužnicu protiv njega, da ga se ne smara s tom tlakom i dosadom.