U većini europskih zemalja, minimalna plaća propisana je zakonom, ali u nekoliko njih – Danskoj, Italiji, Cipru, Austriji, Finskoj i Švedskoj – takvo nešto ne postoji. Ako usporedimo visinu minimalca s prosječnom plaćom, Hrvatska je među zemljama EU bila u sredini.
Hrvatska u sredini EU ljestvice
Prema podacima Eurostata za 2018. godinu, minimalna plaća u Hrvatskoj iznosila je 45,9 posto prosječne plaće. Na vrhu ljestvice jest Slovenija gdje je minimalac 51,7 posto prosječne plaće, a najniži minimalac bio je u Češkoj, oko 38 posto prosječne plaće. Hrvatska će se s ovim povećanjem podići na oko 50 posto.
U Hrvatskoj najveći broj radnika s minimalnom plaćom imamo u građevinskom sektoru, ugostiteljstvu te u proizvodnji tekstila i kože. Za neke je sektore, poput građevine ili ugostiteljstva, uglavnom jasno da se tu radi o sivoj ekonomiji, odnosno isplati dijela plaće “na ruke”, jer je poznato da vlada veliki nedostatak radnika, pa je malo vjerojatno da netko zaista radi na gradilištu ili u kuhinji restorana za minimalnu plaću.
Gdje povećanje minimalca može značiti otkaz
Ali u tekstilnom sektoru ili proizvodnji obuće, minimalci su, na žalost, realnost, iz jednostavnog razloga što se radi o niskoprofitabilnim industrijama koje su izložene vrlo oštroj konkurenciji s još jeftinijom radnom snagom.
Pretjerano povećanje minimalaca radnicima u takvim sektorima, umjesto poboljšanja materijalne situacije, može značiti – otkaz.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dodatni problem je što se u pravilu radi o manje kvalificiranim i slabije obrazovanim, možda i starijim radnicima, koji u slučaju otkaza, vrlo teško mogu pronaći novi posao.
Za političare su ovakvi potezi vrlo jeftini
Poduzeća koja se bave proizvodnjom odjeće ili obuće uglavnom se bave tzv. Lohn poslovima, što u praksi znači da neko strano poduzeće osigurava materijal i dizajn, a lokalni proizvođač osigurava rad te je konačna cijena proizvoda zadana.
Većina prihoda lokalnog proizvođača odlazi na plaće i ako cijena proizvoda ostane ista, a troškovi porastu zbog rasta plaća, poduzeće, logično, dolazi u probleme.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S druge strane, za političare su ovakvi potezi vrlo jeftini. Ne koštaju ih ništa. Oni donesu odluku, građani im plješću, a odakle će se namaknuti novac, to ih ne zanima. Plenković nikada nikome nije isplatio nijednu plaću – ni minimalnu.
Premijerova najava povećanja minimalca jeftin je populizam. On ionako nikada nikome nije isplatio plaću - ni minimalnu
Ovaj potez Vladu ne košta ništa. Ne zanima je odakle novac
S druge strane, za političare su ovakvi potezi vrlo jeftini. Ne koštaju ih ništa. Oni donesu odluku, građani im plješću, a odakle će se namaknuti novac, to ih ne zanima. Plenković nikada nikome nije isplatio nijednu plaću - ni minimalnu
Premijer Andrej Plenković najavio je povećanje minimalne plaće, koje bi na snagu trebalo stupiti s početkom sljedeće godine. Minimalac će biti uvećan za 350 kuna, odnosno s 3400 na 3750 kuna. Time će više od 50 tisuća ljudi za koji mjesec dobiti povišicu, što na prvi pogled izgleda kao dobra vijest, ali priča oko minimalca nije tako jednostavna kao što se čini.
U većini europskih zemalja, minimalna plaća propisana je zakonom, ali u nekoliko njih – Danskoj, Italiji, Cipru, Austriji, Finskoj i Švedskoj – takvo nešto ne postoji. Ako usporedimo visinu minimalca s prosječnom plaćom, Hrvatska je među zemljama EU bila u sredini.
Hrvatska u sredini EU ljestvice
Prema podacima Eurostata za 2018. godinu, minimalna plaća u Hrvatskoj iznosila je 45,9 posto prosječne plaće. Na vrhu ljestvice jest Slovenija gdje je minimalac 51,7 posto prosječne plaće, a najniži minimalac bio je u Češkoj, oko 38 posto prosječne plaće. Hrvatska će se s ovim povećanjem podići na oko 50 posto.
U Hrvatskoj najveći broj radnika s minimalnom plaćom imamo u građevinskom sektoru, ugostiteljstvu te u proizvodnji tekstila i kože. Za neke je sektore, poput građevine ili ugostiteljstva, uglavnom jasno da se tu radi o sivoj ekonomiji, odnosno isplati dijela plaće “na ruke”, jer je poznato da vlada veliki nedostatak radnika, pa je malo vjerojatno da netko zaista radi na gradilištu ili u kuhinji restorana za minimalnu plaću.
Gdje povećanje minimalca može značiti otkaz
Ali u tekstilnom sektoru ili proizvodnji obuće, minimalci su, na žalost, realnost, iz jednostavnog razloga što se radi o niskoprofitabilnim industrijama koje su izložene vrlo oštroj konkurenciji s još jeftinijom radnom snagom.
Pretjerano povećanje minimalaca radnicima u takvim sektorima, umjesto poboljšanja materijalne situacije, može značiti – otkaz.
Dodatni problem je što se u pravilu radi o manje kvalificiranim i slabije obrazovanim, možda i starijim radnicima, koji u slučaju otkaza, vrlo teško mogu pronaći novi posao.
Za političare su ovakvi potezi vrlo jeftini
Poduzeća koja se bave proizvodnjom odjeće ili obuće uglavnom se bave tzv. Lohn poslovima, što u praksi znači da neko strano poduzeće osigurava materijal i dizajn, a lokalni proizvođač osigurava rad te je konačna cijena proizvoda zadana.
Većina prihoda lokalnog proizvođača odlazi na plaće i ako cijena proizvoda ostane ista, a troškovi porastu zbog rasta plaća, poduzeće, logično, dolazi u probleme.
S druge strane, za političare su ovakvi potezi vrlo jeftini. Ne koštaju ih ništa. Oni donesu odluku, građani im plješću, a odakle će se namaknuti novac, to ih ne zanima. Plenković nikada nikome nije isplatio nijednu plaću – ni minimalnu.