Sad više nema nazad. Način na koji se u Hrvatskoj biraju saborski zastupnici morat će konačno doživjeti neke promjene, kako bi se, u najmanju ruku vratio u ustavne okvire koji govore o tome da svi imaju jednako pravo glasa.
Dvanaeset godina je trebalo Ustavnom sudu da svoj zaključak o nedopustivim razlikama između broja birača po izbornim jedinicama pretvori u ultimatum politici. Doduše, ultimatum u rukavici od debelog pliša.
Prikladno sinkronizirano ukidanje
Naime, i politika i Ustavni sud su pred zid jednostavno dovedeni popisom birača koji je pokazao da je u deset godina Hrvatska izgubila skoro desetinu stanovnika, što je razlike u broju birača među izbornim jedinicama (a u svih deset se bira isti broj, po 14 zastupnika), napuhao do bizarnih proporcija.
Toga je i bez objašnjenja predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića itekako bila svjesna vlast, uostalom, premijer Andrej Plenković je samo 15 dana prije ove odluke na sastanku vladajuće koalicije obznanio da će se Zakon o izbornim jedinicama mijenjati u rujnu. Ustavni sud je, podsjetimo, postojeći zakon ukinuo, ali s prikladno sinkroniziranim terminom – od 1. listopada.
Ideja opasnih namjera
Kako stvari trenutno stoje, čini se da će HDZ odabrati neku od dvije najjednostavnije opcije. Prvo, da se jednostavno, sukladno broju birača u nekim izbornim jedinicama bira manje ili više zastupnika. I druga, zasad izglednija, da se izborne jedinice donekle prekroje kako bi broj birača u njima bio otprilike jednak.
U javnosti se, međutim, tu i tamo zna pojaviti i priča da u HDZ-u razmišljaju o još jednostavnijem modelu – da izborne jedinice jednostavno budu – županije. Time bi se svakako išlo za preporukom Ustavnog suda da se granice izbornih jedinica što više preklapaju s administrativnima, a i biračima bi bio jasniji model po kojem šalju svoje predstavnike u Sabor.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Radi se, međutim, o ideji vrlo opasnih namjera. Takve izborne jedinice bile siguran put na sam rub između političke relevantnosti i kliničke smrti za sve stranke osim HDZ-a i SDP-a.
Most na rubu
Naime, 21 izborna jedinica (20 županija plus Grad Zagreb) učinila bi izborni prag od pet posto sasvim irelevantnim. Da bi ušla u Sabor neka lista bi morala, ovisno o broju birača u županiji preskočiti osam, možda i devet posto glasova. Po aktualnim anketama, iznad tog postotka su sigurni samo HDZ i SDP.
Ovakav izborni sustav najviše bi mogao naštetiti Mostu, čiji rejting na nacionalnoj razini je trenutno taman negdje oko devet posto. No, Most nema stranačku tvrđavu, poput Domovinskog pokreta (Slavonija) ili Možemo! (Zagreb), gdje bi vjerojatno došao do dvoznamenkastog postotka glasova. Stoga bi stranka koja najviše iritira Andreja Plenkovića mogla završiti i sa pet-šest zastupnika, a možda i bez jednog jedinog, čak i ako bi na razini države dobila nemalu potporu od osam-devet posto glasova i bila treća najjača stranka u zemlji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Još veća moć stranačkih elita
U Sabor bi se tako, s vjerojatno maksimalno dva zastupnika ugurao Domovinski pokret, možda bi koji više u Zagrebu navukla platforma Možemo! i tu bi po sadašnjim anketnim brojkama, uz IDS u Istri, vjerojatno bio kraj priče. HDZ i SDP bi, od 140 zastupnika koji se biraju u deset izbornih jedinica u Hrvatskoj (na to još idu tri iz dijaspore i osam zastupnika manjina) podijelili možda njih 130 ili čak i više.
Visoki realan izborni prag, koji bi bi posljedica ovakvog kroja izbornih jedinica doveo bi, dakle, do dramatične nadpredstavljenosti najjačih i podpredstavljenosti slabijih stranaka. Ukratko, bio bi golem korak unatrag u demokratskom razvoju zemlje koja je ionako cijelo vrijeme imala problem s posvemašnjom moći stranačkih (istina, uglavnom HDZ-ovih) elita.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pretvaranje županija u izborne jedinice izazvalo bi katastrofu. Propale bi sve stranke osim HDZ-a i SDP-a
Kad bi županije postale izborne jedinice za ulazak u Sabor bi trebalo i preko 8 ili čak 9 posto glasova
U nimalo nemogućem raspletu, moglo bi se dogoditi da HDZ i SDP od 140 zastupnika koji se biraju u deset izbornih jedinica u Hrvatsko podijele njih možda 130 ili čak i više. Ostale stranke bile bi prisiljene na sumanute i teško održive koalicije ili bačene na sam rub političke relevantnosti i kliničke smrti
Sad više nema nazad. Način na koji se u Hrvatskoj biraju saborski zastupnici morat će konačno doživjeti neke promjene, kako bi se, u najmanju ruku vratio u ustavne okvire koji govore o tome da svi imaju jednako pravo glasa.
Dvanaeset godina je trebalo Ustavnom sudu da svoj zaključak o nedopustivim razlikama između broja birača po izbornim jedinicama pretvori u ultimatum politici. Doduše, ultimatum u rukavici od debelog pliša.
Prikladno sinkronizirano ukidanje
Naime, i politika i Ustavni sud su pred zid jednostavno dovedeni popisom birača koji je pokazao da je u deset godina Hrvatska izgubila skoro desetinu stanovnika, što je razlike u broju birača među izbornim jedinicama (a u svih deset se bira isti broj, po 14 zastupnika), napuhao do bizarnih proporcija.
Toga je i bez objašnjenja predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića itekako bila svjesna vlast, uostalom, premijer Andrej Plenković je samo 15 dana prije ove odluke na sastanku vladajuće koalicije obznanio da će se Zakon o izbornim jedinicama mijenjati u rujnu. Ustavni sud je, podsjetimo, postojeći zakon ukinuo, ali s prikladno sinkroniziranim terminom – od 1. listopada.
Ideja opasnih namjera
Kako stvari trenutno stoje, čini se da će HDZ odabrati neku od dvije najjednostavnije opcije. Prvo, da se jednostavno, sukladno broju birača u nekim izbornim jedinicama bira manje ili više zastupnika. I druga, zasad izglednija, da se izborne jedinice donekle prekroje kako bi broj birača u njima bio otprilike jednak.
U javnosti se, međutim, tu i tamo zna pojaviti i priča da u HDZ-u razmišljaju o još jednostavnijem modelu – da izborne jedinice jednostavno budu – županije. Time bi se svakako išlo za preporukom Ustavnog suda da se granice izbornih jedinica što više preklapaju s administrativnima, a i biračima bi bio jasniji model po kojem šalju svoje predstavnike u Sabor.
Radi se, međutim, o ideji vrlo opasnih namjera. Takve izborne jedinice bile siguran put na sam rub između političke relevantnosti i kliničke smrti za sve stranke osim HDZ-a i SDP-a.
Most na rubu
Naime, 21 izborna jedinica (20 županija plus Grad Zagreb) učinila bi izborni prag od pet posto sasvim irelevantnim. Da bi ušla u Sabor neka lista bi morala, ovisno o broju birača u županiji preskočiti osam, možda i devet posto glasova. Po aktualnim anketama, iznad tog postotka su sigurni samo HDZ i SDP.
Ovakav izborni sustav najviše bi mogao naštetiti Mostu, čiji rejting na nacionalnoj razini je trenutno taman negdje oko devet posto. No, Most nema stranačku tvrđavu, poput Domovinskog pokreta (Slavonija) ili Možemo! (Zagreb), gdje bi vjerojatno došao do dvoznamenkastog postotka glasova. Stoga bi stranka koja najviše iritira Andreja Plenkovića mogla završiti i sa pet-šest zastupnika, a možda i bez jednog jedinog, čak i ako bi na razini države dobila nemalu potporu od osam-devet posto glasova i bila treća najjača stranka u zemlji.
Još veća moć stranačkih elita
U Sabor bi se tako, s vjerojatno maksimalno dva zastupnika ugurao Domovinski pokret, možda bi koji više u Zagrebu navukla platforma Možemo! i tu bi po sadašnjim anketnim brojkama, uz IDS u Istri, vjerojatno bio kraj priče. HDZ i SDP bi, od 140 zastupnika koji se biraju u deset izbornih jedinica u Hrvatskoj (na to još idu tri iz dijaspore i osam zastupnika manjina) podijelili možda njih 130 ili čak i više.
Visoki realan izborni prag, koji bi bi posljedica ovakvog kroja izbornih jedinica doveo bi, dakle, do dramatične nadpredstavljenosti najjačih i podpredstavljenosti slabijih stranaka. Ukratko, bio bi golem korak unatrag u demokratskom razvoju zemlje koja je ionako cijelo vrijeme imala problem s posvemašnjom moći stranačkih (istina, uglavnom HDZ-ovih) elita.