Priča gospođe koja je oslijepila zbog nuspojava lijeka za bolove. Dobila je odštetu, ali lijek se i dalje prodaje
Gospođa Suzana pila je Belupov Lubor zbog bolova u leđima i na kraju oslijepila
Gospođa Suzana bila je trgovkinja u mjestu kraj Bjelovara. Zbog bolova u leđima i vratu početkom studenog 2008. uzela je lijek Lubor. Prepisala joj ga je njezina obiteljska liječnica. Nakon što je u tri tjedna popila tridesetak tableta izbio joj je osip na ustima i očima. Reakcija na lijek u idućim je danima kulminirala pa je na kraju izgubila vid, odnosno potpuno oslijepila. Službena dijagnoza glasila je – toksična epidermalna nekroliza koja je rezultirala srastanjem očnih jabučica.
Nedavno je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu dobila sudski spor protiv hrvatske farmaceutske kompanije Belupo, odnosno njezine osiguravajuće kuće Croatia osiguranje. Prema toj presudi dobit će 203 tisuće kuna odštete, s kamatama od 2015. godine, jer je sud utvrdio da je njezina sljepoća izravna posljedica uzimanja lijeka Lubor.
Lijek na čiju se problematičnost odavno upozorava
Lijek Lubor kao aktivni sastojak sadrži piroksikam. U pitanju je nesteroidni protuupalni lijek koji se primjenjuje za simptomatsko liječenje bolesnika s kroničnim reumatskim bolestima kod kojih je potrebna protuupalna i analgetska terapija. Još u lipnju 2007. Europska agencija za lijekove (EMEA) objavila je preporuke za ograničenja u primjeni tog lijeka, a bile su donijete na osnovu ondašnjih novih rezultata sigurnosne analize rizika i koristi piroksikama što ju je provelo Povjerenstvo za humane lijekove Europske agencije.
Povjerenstvo je tada na temelju dostupnih podataka zaključilo kako se piroksikam više ne smije primjenjivati za kratkotrajna bolna i upalna stanja. Lijek se maksimalno smio koristiti 14 dana, a na početku je bila preporučena doza od najviše 20 miligrama dnevno.
Nekoliko mjeseci kasnije EMEA najavljuje novu ocjenu rizika i koristi dva lijeka registrirana u Hrvatskoj i to Belupova Lubora i Krkina Erazona. Razlog su bile želučane i kožne nuspojava koje su ti lijekovi izazivali. Tada se pisalo i kako piroksikam za čak 40 posto povećava rizik od infarkta. Za Lubor su stručnjaci naglašavali kako se ne smije koristiti u liječenju starijih osoba jer ima najveći rizik za nastanak krvarenja i oštećenja sluznice, te se predugo zadržava u organizmu.
U Hrvatskoj se ovaj lijek još uvijek redovno koristi
Prema javno dostupnim podacima, lijek Lubor se još uvijek nalazi na bolničkoj listi lijekova u Hrvatskoj i to u kapsulama koje sadrže 20 miligrama piroksikama kao aktivne tvari, no koriste se i ampule koje imaju po 40 miligrama piroksikama. Proizvođač Belupo uz njih upozorava na brojne moguće teške nuspojave.
“Nakon što sam popila taj lijek očekivala sam da će mi biti bolje. No, nije. Pred sam kraj pojavio mi se osip u ustima, crvenilo očiju i peckanje u grlu, a dobila sam i blagu temperaturu. Zbog toga sam se 26. studenog 2008. javila svojoj liječnici koja me odmah uputila u Opću bolnicu Bjelovar. Zadržali su me na liječenju. Stanje mi se i dalje pogoršavalo.
Zato sam 28. studenog transportirana u Zagreb u Kliniku za infektivne bolesti. Tamo sam liječena iduća dva mjeseca. Dijagnosticirana mi je toksična epidermalna nekroliza. Najteže posljedice ostale su mi na očima, pa su me uputili u Kliniku za očne bolesti KBC-a Zagreb. Unatoč operativnim zahvatima i liječenju ostala sam bez vida. Sve je to bilo izravna posljedica uzimanja Lubora”, navela je u tužbi ova bivša trgovkinja, koja više nije uspjela pronaći nikakav posao. Otišla je u invalidsku mirovinu.
Vještaci su potvrdili teške nuspojave ovog lijeka
Vještak kliničke farmakologije s Medicinskog fakulteta u Rijeci Dinko Vitezić koji je analizirao slučaj gospođe Suzane tijekom sudskog procesa, potvrdio je kako je vrlo vjerojatno njezina sljepoća posljedica komplikacija uzimanja lijeka Lubor. Naime, nuspojave su se razvile upravo u vrijeme dok je uzimala tu terapiju, a nikakvu drugu bolest u tom času nije imala, niti je pila druge lijekove.
Predstavnike Croatia osiguranja zanimalo je koliko tuđe njege i pomoći je svakodnevno potrebno gospođi Suzani, budući da je dio odštete uz izgubljenu zaradu, tražila upravo zbog toga. Na to im je vještak uzvratio kako iz Uredbe o metodologiji vještačenja što ju je donijela Vlada Republike Hrvatske odrasla osoba sa sljepoćom treba svakodnevnu asistenciju.
Ipak, inzistirali su da se dodatno o svemu izjasni i vještak oftalmolog. Zato je angažiran dr. Branimir Cerovski koji je također na sudu potvrdio kako slijepa osoba treba puno pomoći kod obavljanja svakodnevnih poslova. Tim više, što je gospođi Suzani trebalo neko vrijeme da se privikne na novonastalu situaciju, odnosno gubitak vida.
‘Nitko u mom kraju neće zaposliti slijepu osobu’
“Nakon ove tragedije svakodnevno mi pomažu suprug i kćer. Njihova pomoć potrebna mi je kod kuhanja, spremanja i ostalih poslova u domaćinstvu. Prije nego što sam izgubila vid radila sam u trgovini, no sada ne radim više jer ne znam da bi itko u mom mjestu zapošljavao slijepe osobe.
Jako se loše i psihički osjećam zbog svega. Ja bih kao majka trebala pomagati svojoj kćeri, a ne ona meni. Osim toga stalno mi se javljaju novi problemi sa zdravljem”, govori gospođa Suzana čiju je tužbu Općinski građanski sud u Zagrebu nepravomoćnom presudom i prihvatio. Belupo joj je dio odštete već isplatio nakon izvansudske nagodbe.