Za HDZ, to je win-win-win situacija. Iskonstruirana priča o tobožnjoj koaliciji s Možemo!, najavljena preko gotovo cijele naslovnice prijateljskog medija kao “Brak iz interesa”, uz sliku Tomislava Tomaševića i Andreja Plenkovića kako se prijateljski domunđavaju, odradila je svoje. Prvo, bacila je u javnost još jednu temu koja pažnju miče negdje, bilo gdje – samo dalje od Ine, milijarde kuna i zatvaranja sisačke rafinerije, što sve skupa iz zasad još nejasnih razloga, izaziva potpunu paniku u vladajućoj stranci.
Drugo, ovako odrađenim “poslom”, pitanja političarima o mogućoj koaliciji HDZ-a i Možemo! postala su legitimna, jer je tema bačena u vječno žedan medijski prostor. Pa tko bi onda odolio o tome postaviti pitanje Hrebaku, Tomaševiću, manje-više svakom tko dođe pred mikrofon? Time će joj se, kao i onom nespretnom spinu sa stadionom, produžiti život za još koji dan.
“Svi su oni isti”
Treći win za HDZ je, iako je jasno da nikome u Možemo! ne pada na pamet surađivati s tom strankom, pobogu, Sandra Benčić ih je u razgovoru za Telegram nazivala “političkim neprijateljima”, što je priča o koaliciji odradila svoje i među biračima.
Ona će, nakon naslovnice i niza komentara te “informacije” u danima koji slijede, barem dijelom ostati u svijesti dijela birača. Kod onih koji stvari prate malo površnije mogla bi lako pojačati ionako sjajnu učinkovitost najkorisnije političke parole u povijesti HDZ-a – “Svi su oni isti” i tako, u krajnjoj liniji, barem za koji djelić postotka smanjiti potporu oporbi na narednim parlamentarnim izborima.
Korona-izbori se neće ponoviti
Nema sumnje da HDZ ne bi imao ništa protiv manje od ekstremno malo vjerojatnog raspleta koji bi Možemo! poslije izbora doveo do koalicije s njima. Priča o potencijalnoj suradnji neće naštetiti brojkama Plenkovićeve stranke. Oni birači koji imaju slabiji želudac za koalicije sa strankama izvan kruga takozvane državotvorne desnice su ionako odavno digli ruke od HDZ-a. Uostalom, HDZ je i danas u koaliciji sa SDSS-om.
No, svatko tko razmišlja unaprijed je vrlo vjerojatno svjestan koliko je malo izgledan scenarij kakav se dogodio nakon prošlih, korona-izbora, kad je HDZ na račun izvanrednog stanja u zemlji značajno podebljao svoj izborni rezultat pa je uspio složiti većinu s nekoliko satelitskih stranaka i zastupnicima manjina. Plenkovićevoj stranci će ovaj put trebati neka od jačih stranaka za većinu u Saboru, a sa svima su manje-više, mostovi granatirani, spaljeni i porušeni ne samo na političkoj, nego i na osobnoj razini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zeleno-desni vladaju Austrijom i dijelovima Njemačke
Oporbeni zastupnici se, kao nikad dosad, doslovno natječu u zgražanju nad korupcijskom kloakom u kojoj se guši cijela zemlja, stoga je teško je vjerovati da bi itko od njih odlučio odigrati ulogu Ivana Vrdoljaka koji je svoj HNS, prevarivši birače odveo u zagrljaj s HDZ-om 2017. godine. Politički rezultat tog zaokreta je bio savršeno predvidiv – HNS je na sljedećim izborima parlamentarnim izborima dobio 1,3 posto glasova, danas u anketama ne postoji, a Vrdoljak je bivši političar.
HDZ-u, dakle, očajnički nedostaje potencijalni koalicijski partner, a tu je, kad se već pohabala vječita priča o “velikoj koaliciji”, a predsjednik SDP-a postao “despot iz Kragujevca”, onda najveća želja logična – Možemo!. Zeleni i demokršćani, naime, drže vlast u Hrvatskoj bliskoj Austriji, a ista koalicija vlada i najvećom njemačkom saveznom pokrajinom, Sjeverna Rajna-Vestfalija.
Razlika između Puljka i Tomaševića
Jasno je, stoga, zašto onda HDZ-ovi stratezi i medijski fikseri namiguju prema zelenima u Hrvatskoj i zbog čega se gradi priča iz Tomaševićeve suzdržanosti prema prevelikoj priči o nacionalnoj politici. Za razliku od splitskog gradonačelnika Ivice Puljka koji strastveno i neprestano igra na to da je rušenje HDZ-a na nacionalnoj razini egzistencijalno pitanje za Hrvatsku, Tomašević se drži Zagreba i gradskih tema, u kojima je često nužno surađivati s Vladom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tomašević, međutim, za razliku od Puljka, nije predsjednik svoje stranke, niti je Puljku grad pretrpio razoran potres da bi značajno ovisio o suradnji s Vladom. Uostalom, da će biti upravo tako, najavio je na ovom mjestu sam Tomašević, prije i nego što je postao gradonačelnik.
“Politički neprijatelji” i političke fantazmagorije
U predizbornom razgovoru za Telegram je lani kazao sljedeće: “Ja se fokusiram na Zagreb, tu sam i ušao u politiku. Naravno da kao zeleno – lijeva koalicija u kojoj su Možemo!, Nova ljevica i ORaH imamo ambicije za sljedeće parlamentarne izbore, sad smo već neko vrijeme treća politička opcija u zemlji. No, imamo dovoljno ljudi koji se profiliraju. Sandra Benčić je od početka službene kampanje u Zagrebu preuzela od mene vođenje saborskog Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka i ona će voditi nacionalnu politiku kad govorimo o platformi Možemo!”.
Sandra Benčić je, valja podsjetiti, ona koja o HDZ-u govori kao o “političkim neprijateljima” i koja je jedna od glavnih kritičarki vlasti među saborskim zastupnicama i zastupnicima. Zeleno-desne koalicije u Hrvatskoj, ukratko, neće biti. Što će, pak, ispasti od teme koja se i dalje uporno pokušava prekriti tepih-bombardiranjem političkim tričarijama i fantazmagorijama – dakle, od Ine – vidjet će se narednih dana i tjedana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Priča o koaliciji Možemo! i HDZ-a je patetičan spin. Svejedno, već se isplatila HDZ-u
Iako u HDZ-u ne bi imali ništa protiv, zeleno-desne koalicije neće biti
Priča će nakon naslovnice i niza komentara “informacije” o mogućoj koaliciji, u danima koji slijede barem dijelom ostati u svijesti dijela birača. Kod onih koji stvari prate malo površnije mogla bi lako pojačati ionako sjajnu učinkovitost najkorisnije političke parole u povijesti HDZ-a - “Svi su oni isti"
Za HDZ, to je win-win-win situacija. Iskonstruirana priča o tobožnjoj koaliciji s Možemo!, najavljena preko gotovo cijele naslovnice prijateljskog medija kao “Brak iz interesa”, uz sliku Tomislava Tomaševića i Andreja Plenkovića kako se prijateljski domunđavaju, odradila je svoje. Prvo, bacila je u javnost još jednu temu koja pažnju miče negdje, bilo gdje – samo dalje od Ine, milijarde kuna i zatvaranja sisačke rafinerije, što sve skupa iz zasad još nejasnih razloga, izaziva potpunu paniku u vladajućoj stranci.
Drugo, ovako odrađenim “poslom”, pitanja političarima o mogućoj koaliciji HDZ-a i Možemo! postala su legitimna, jer je tema bačena u vječno žedan medijski prostor. Pa tko bi onda odolio o tome postaviti pitanje Hrebaku, Tomaševiću, manje-više svakom tko dođe pred mikrofon? Time će joj se, kao i onom nespretnom spinu sa stadionom, produžiti život za još koji dan.
“Svi su oni isti”
Treći win za HDZ je, iako je jasno da nikome u Možemo! ne pada na pamet surađivati s tom strankom, pobogu, Sandra Benčić ih je u razgovoru za Telegram nazivala “političkim neprijateljima”, što je priča o koaliciji odradila svoje i među biračima.
Ona će, nakon naslovnice i niza komentara te “informacije” u danima koji slijede, barem dijelom ostati u svijesti dijela birača. Kod onih koji stvari prate malo površnije mogla bi lako pojačati ionako sjajnu učinkovitost najkorisnije političke parole u povijesti HDZ-a – “Svi su oni isti” i tako, u krajnjoj liniji, barem za koji djelić postotka smanjiti potporu oporbi na narednim parlamentarnim izborima.
Korona-izbori se neće ponoviti
Nema sumnje da HDZ ne bi imao ništa protiv manje od ekstremno malo vjerojatnog raspleta koji bi Možemo! poslije izbora doveo do koalicije s njima. Priča o potencijalnoj suradnji neće naštetiti brojkama Plenkovićeve stranke. Oni birači koji imaju slabiji želudac za koalicije sa strankama izvan kruga takozvane državotvorne desnice su ionako odavno digli ruke od HDZ-a. Uostalom, HDZ je i danas u koaliciji sa SDSS-om.
No, svatko tko razmišlja unaprijed je vrlo vjerojatno svjestan koliko je malo izgledan scenarij kakav se dogodio nakon prošlih, korona-izbora, kad je HDZ na račun izvanrednog stanja u zemlji značajno podebljao svoj izborni rezultat pa je uspio složiti većinu s nekoliko satelitskih stranaka i zastupnicima manjina. Plenkovićevoj stranci će ovaj put trebati neka od jačih stranaka za većinu u Saboru, a sa svima su manje-više, mostovi granatirani, spaljeni i porušeni ne samo na političkoj, nego i na osobnoj razini.
Zeleno-desni vladaju Austrijom i dijelovima Njemačke
Oporbeni zastupnici se, kao nikad dosad, doslovno natječu u zgražanju nad korupcijskom kloakom u kojoj se guši cijela zemlja, stoga je teško je vjerovati da bi itko od njih odlučio odigrati ulogu Ivana Vrdoljaka koji je svoj HNS, prevarivši birače odveo u zagrljaj s HDZ-om 2017. godine. Politički rezultat tog zaokreta je bio savršeno predvidiv – HNS je na sljedećim izborima parlamentarnim izborima dobio 1,3 posto glasova, danas u anketama ne postoji, a Vrdoljak je bivši političar.
HDZ-u, dakle, očajnički nedostaje potencijalni koalicijski partner, a tu je, kad se već pohabala vječita priča o “velikoj koaliciji”, a predsjednik SDP-a postao “despot iz Kragujevca”, onda najveća želja logična – Možemo!. Zeleni i demokršćani, naime, drže vlast u Hrvatskoj bliskoj Austriji, a ista koalicija vlada i najvećom njemačkom saveznom pokrajinom, Sjeverna Rajna-Vestfalija.
Razlika između Puljka i Tomaševića
Jasno je, stoga, zašto onda HDZ-ovi stratezi i medijski fikseri namiguju prema zelenima u Hrvatskoj i zbog čega se gradi priča iz Tomaševićeve suzdržanosti prema prevelikoj priči o nacionalnoj politici. Za razliku od splitskog gradonačelnika Ivice Puljka koji strastveno i neprestano igra na to da je rušenje HDZ-a na nacionalnoj razini egzistencijalno pitanje za Hrvatsku, Tomašević se drži Zagreba i gradskih tema, u kojima je često nužno surađivati s Vladom.
Tomašević, međutim, za razliku od Puljka, nije predsjednik svoje stranke, niti je Puljku grad pretrpio razoran potres da bi značajno ovisio o suradnji s Vladom. Uostalom, da će biti upravo tako, najavio je na ovom mjestu sam Tomašević, prije i nego što je postao gradonačelnik.
“Politički neprijatelji” i političke fantazmagorije
U predizbornom razgovoru za Telegram je lani kazao sljedeće: “Ja se fokusiram na Zagreb, tu sam i ušao u politiku. Naravno da kao zeleno – lijeva koalicija u kojoj su Možemo!, Nova ljevica i ORaH imamo ambicije za sljedeće parlamentarne izbore, sad smo već neko vrijeme treća politička opcija u zemlji. No, imamo dovoljno ljudi koji se profiliraju. Sandra Benčić je od početka službene kampanje u Zagrebu preuzela od mene vođenje saborskog Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka i ona će voditi nacionalnu politiku kad govorimo o platformi Možemo!”.
Sandra Benčić je, valja podsjetiti, ona koja o HDZ-u govori kao o “političkim neprijateljima” i koja je jedna od glavnih kritičarki vlasti među saborskim zastupnicama i zastupnicima. Zeleno-desne koalicije u Hrvatskoj, ukratko, neće biti. Što će, pak, ispasti od teme koja se i dalje uporno pokušava prekriti tepih-bombardiranjem političkim tričarijama i fantazmagorijama – dakle, od Ine – vidjet će se narednih dana i tjedana.