Nekad je nužno odabrati stranu

Priča uglednog doktora kojem su partizani 1944. strijeljali tatu, a on se već 22 godine bori za očevu ostavštinu

Trgovac Pavle Čenić osuđen je na konfiskaciju imovine i smrt strijeljanjem

Pavle Čenić bio je uspješan trgovac. Za ono vrijeme, pred 2. svjetski rat, moglo bi se reći vrlo poduzetan. Iako je preuzeo vrijedne nekretnine i uhodani biznis obitelji svoje supruge u Drnišu, nije se na tome zaustavio. Zajedno sa suprugom proširio je poslovanje i u Knin, tadašnje trgovinsko središte. Poslovno-stambenu zgradu imao je uz samu željezničku stanicu.

Bio je pravoslavac, govorio je nekoliko svjetskih jezika, školovao se na Bogoslovskom institutu i bio je iznimno nacionalno osviješten. Za rata je odbio priključiti se četničkom pokretu. Partizani su ga, kao državnog neprijatelja, strijeljali u studenom 1944., a njegovoj obitelji oduzeli svu imovinu.

Tko je bio poduzetni trgovac?

Sin Pavla Čenića, umirovljeni liječnik, specijalist pedijatar, dr. Dušan Čenić, već se više od 22 godine bori za ostavštinu svog oca kojeg je iznimno cijenio. Njegova imovina vrijedila je milijune. Ogorčen je što postupak traje toliko dugo. I on sam ima već 86 godina, ali pravdi se još nada.

“Moj tata je preuzeo poslove od djeda u Drnišu. Trgovinu su imali u samom središtu grada, kraj malog Meštrovićevog spomenika. Imali smo u blizini i kuću. U vlasništvu moje obitelji bio je i Manojlovića mlin, prvi takav na elektro i diesel pogon u Dalmaciji. Bila je tu i poslovno stambena zgrada s dvorištem, vrtom i avlijom.

Djed je to sve napravio a otac preuzeo. Dio stambenog prostora smo iznajmljivali, dok je baka, nakon djedove smrti ostala raditi u mesnici. Nakon nacionalizacije ostali smo bez svega toga. Do danas nije učinjeno ništa da za to dobijemo odštetu od države”, priča nam za uvod gospodin Čenić.

Presuda vojnog suda iz Knina

Otac i majka zajedno su stekli i nekretnine u Kninu. Njihov sin procjenjuje da su vrijedile barem milijun i pol dolara. Bez njih su ostali nakon što je Pavle Čenić strijeljan.

“Mog oca osudio je Vojni sud VIII. Korpusa pri Komandi kninskog područja. Presuda je donijeta 29. studenog 1944., a strijeljan je u noći s 26. na 27. prosinca iste godine. Tom presudom je i konfiscirana očeva imovina. No, ako se gleda kronologija neke stvari su tu doista čudne. Naime, partizani su u Knin ušli tek 3. prosinca te godine. Tada im se predala njemačka komanda koja je držala kninsku utvrdu. Kako to da je onda presuda donijeta nekoliko dana prije oslobođenja Knina?”, pita gospodin Čenić koji ne vjeruje da je samo srpska nacionalnost bila razlog osude njegovog oca.

Borba za očevu ostavštinu

“Mi smo tada morali pobjeći. Sklonili smo se u Čenića ognjište u Kosovom polju gdje se moj otac rodio. To je bilo negdje na pola puta između Knina i Drniša”, prisjeća se doktor Čenić koji će kasnije svoj život nastaviti u Drnišu, Zadru i Benkovcu. U Benkovcu je osnovao prvu Službu za opću, društvenu i medicinsku zaštitu majke i djeteta u prvoj Jugoslaviji i svijetu. Bio je iznimno cijenjen pedijatar.

Kada je 1996., uoči donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, podnio zahtjev za povratom očevih konfisciranih nekretnina u Kninu, ovaj ugledni liječnik nije ni slutio da će i 22 godine kasnije još uvijek biti na samom početku procesa. Naime, kninska ispostava Ureda državne uprave šibensko-kninske županije još nije dovršila postupak povrata. Dušanu Čeniću rekli da najprije mora ishoditi poništenje presude protiv svog oca.

Potraga za ključnim dokazom

Zato on i njegova odvjetnica Slađana Čanković pokreću postupak revizije presude kojom je Pavle Čenić osuđen na smrt i konfiskaciju imovine. Riječ je, dakle, o presudi od 29. studenog 1944. godine. U zahtjevu za revizijom presude traženo je njezino poništavanje, jer je, kao i većina tadašnjih presuda, bila donijeta zlouporabom političke moći. Bez pravednog suđenja i mogućnosti dokazivanja. Pavlu Čeniću jednostavno je na teret stavljeno da je narodni neprijatelj što je platio imovinom i životom.

Međutim, njegov sin i njegova pravna zastupnica, našli su se u postupku revizije pred, u ovom trenutku, nepremostivim problemom. Uz zahtjev nisu mogli priložiti originalnu presudu koju je Vojni sud VIII. Korpusa pri Komandi kninskog područja izrekao Čeniću, jer je jednostavno nema.

Postoji, doduše, dopis Okružnog narodnog odbora Drniš Upravnom odjelu Narodnog odbora u Kninu iz kojeg proizlazi da je Viši vojni sud odobrio presudu Pavlu Čeniću. Odvjetnica Čanković presudu je tražila i u Hrvatskom državnom arhivu i u Vojnom arhivu u Beogradu, no nije ju uspjela pronaći. U jednom od dopisa sudu navela je kako nigdje nije propisano da u postupku revizije presude mora biti dostavljen i sam primjerak te presude, te kako ta odluka suda ne bi smjela utjecati na postupak povrata konfiscirane imovine nasljednicima.

‘Zar ću morati do Strasbourga?’

Međutim, Vrhovni sud RH zaključio je kako bez originalne presude vojnog suda ne može donijeti odluku o njezinoj reviziji.

“Kad je moj otac strijeljan rekli su da je ubijen najpošteniji čovjek drniške krajine. Meni sada sugeriraju da tužim Republiku Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava, no čini mi se da sve to rade samo kako bi otegnuli ovaj postupak”, kazao nam je na kraju Dušan Čenić, koji očekuje da će mu očevu imovinu država ipak vratiti.