Pričali smo s Fredom Matićem, koji je u trenutku potresa bio u Majskim Poljanama. 'Ma kakav rat...'
Tako potres komentira čovjek koji je 1991. bio na Trpinjskoj cesti, u Vukovaru
Predrag Fred Matić, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu je 1991. godine bio na Trpinjskoj cesti, u Vukovaru. Danas u 12.19 sati je bio u Majskim Poljanama.
Matić je sa zamjenicom gradonačelnika Gline Brankom Bakšić-Mitić, poznatom po svom humanitarnom angažmanu, dijelio pakete obiteljima lošijeg imovinskog stanja. Sličnu akciju imao je i lani, kad je uglavnom na području Slatine podijelio oko 500 paketa, a ove godine je želio pomoći obiteljima na području Banije.
Ništa previše strašno…
Nešto prije podne bili su u jednom od sela pored Gline da bi se zaputili prema Majskim Poljanama. Ispred jedne kuće dočekala ih je gospođa s dvoje djece. Klinci su uzeli pakete i s njima otrčali u kuću. Matić je pitao kako su prošli u jučerašnjem potresu.
Ništa previše strašno, pet crjepova je palo, krenula je objašnjavati domaćica. “Žena nije još završila tu rečenicu kad je krenula strašna tutnjava. Pao je dimnjak i rušio sve pred sobom. Toliko se ljuljalo da smo stajali kao na brodu ili u vlaku. Da sam stajao sunožno, sigurno bih pao”, priča u jednom dahu Matić, još pod snažnim i čujnim dojmom doživljenog. “Ma kakav rat, tako nešto nisam doživio”, kaže nam čovjek koji je nakon obrane Vukovara devet mjeseci proveo u logorima u Srbiji.
Statičar
Gospođa koja ih je dočekala je kriknula “Djeca!”, no s njima je, srećom, sve bilo u redu. Brzo su se pokupili u auto i otišli na sigurnije mjesto. Matić je, pak sa svojim asistentom iz Europskog parlamenta pomogao gospođi u godinama iz kuće preko puta koja nije mogla sići s verande.
“Pet minuta prije potresa bili smo pred kućom čovjeka koji me pitao jesam li statičar”, smije se Matić, “i zvao da dođemo unutra pogledati oštećenje”. Kad su se vraćali nazad, nakon što se podrhtavanje smirilo, dimnjak te kuće je bio odbačen 15 metara dalje – tolika je bila šteta od novog potresa.
Zašto je rat lakše doživjeti
“Na cesti je bilo toliko oštećenja da smo morali voziti pravi slalom, ma kakav Kostelić!”, prepričava Matić. Ono što mu je od svega ostalo najupečatljivije, međutim, bila je – šuma. “Ej, šuma pleše, kao more! Ode u desnu stranu, pa se vraća u lijevu. I to traje i traje…”, kaže eurozastupnik. Pa se, opet, vraća na rat.
“Rat je puno lakše doživjeti, jer ipak imaš mnogo faktora koji su ti poznati. Ovo? Ovo je jednadžba sa svim nepoznanicama”, veli Matić, pa zaključuje kako je, u situacijama ovakve prirodne katastrofe, čovjek jednostavno potpuno nemoćan.