Pričali smo s Josipovićem o njegovoj novoj stranci, odnosu s Milanovićem i Karamarkom te sukobu oko parade

Josipović: Svakako očekujemo više od 100 ljudi, koliko je zakonski potrebno da se osnuje stranka. Sad već postoji solidan broj osoba koje se žele angažirati u stranci. Najveći broj ljudi dolazi izvan svijeta politike, ali bit će tu i članova Sabora te zastupnika iz gradskih i županijskih skupština. U svakom slučaju, radi se puno mladih ljudi, koji se slažu s političkom ideologijom ljevice i lijevog centra.

Što će novoga ova stranka donijeti na hrvatsku političku scenu?

Prije svega, osnivanjem ove stranke broj stranaka u Hrvatskoj će se smanjiti, a ne povećati. Naime, neke manje stranke će u cijelosti pristupiti novoj stranci, a najmanje dvije to će učiniti već na osnivačkoj skupštini. Njihova tijela još nisu donijela formalne odluke pa ne bih još htio otkriti o kojim se strankama radi, ali većina informacija znat će se u subotu jer u petak imamo sjednicu inicijalnog odbora stranke.

Možete li ipak istaknuti neka od imena koja će Vam se pridružiti?

Stvarno ne bih htio spominjati nikoga tko to do sad nije sam rekao. Josip Kregar je već rekao da će se pridružiti pa mogu spomenuti njegovo ime. O ostalima ne bih govorio još ništa.

Je li pala konačna odluka o imenu stranke? Hoće li to na kraju biti “Naprijed Hrvatska”?

Da, odlučili smo o konačnom imenu stranke, ali će to biti objavljeno tek u petak. Do imena smo došli širokom internetskom raspravom u kojoj su izneseni brojni kreativni, pa i poetski prijedlozi. Na kraju smo izabrali ono ime koje je dobilo najveći broj glasova. Rekao bih da to nije klasično ime. Jedan dio imena je motivacijski, drugi govori o našoj političkoj opredijeljenosti. Ima sličnosti s imenom koje se spominjalo u medijima, ali nije isto. Kad biste sad nagađali, teško biste pogodili.

Kakav će, u kratkim crtama, biti program Vaše stranke?

U vrijednosnom smislu radi se o jednoj jasnije profiliranoj lijevoj stranci, čega nedostaje u našoj politici jer se SDP ionako nedavno deklarirao kao liberalna stranka. Ova stranka zagovarat će socijaldemokratske vrijednosti i zagovarati one koji žive od svog rada. Zalagat ćemo se za progres i reforme. Na primjer, tražit ćemo potpuno drugačiji teritorijalni ustroj s 5 do 8 regija s većim ovlastima i više novca nego što to danas imaju županije. Zalagat ćemo se za znanost, obrazovanje i kreativnu industriju kao pokretače gospodarstva te za bolju i čvršću poziciju start-upova i poboljšanje položaja poduzetnika kroz smanjenje birokracije. Stranka će se zauzimati za ozbiljnu reformu pravosuđa kojoj je cilj da nijedan postupak ne traje dulje od tri godine, većina i mnogo kraće. Tu su, naravno, i ljudska i manjinska prava, Domovinski rat i antifašizam kao vrijednosti, što sam istaknuo i u svojoj kolumni.

Kad smo već kod kolumne, zašto ste ju odlučili pisati i imate li namjeru nastaviti s pisanjem?

Odlučio sam pisati kolumnu jer mislim da imam što za reći. Onu kolumnu o prosvjedima u Savskoj 66 pročitalo je 180.000 ljudi, što je gotovo četverostruka naklada najvećih hrvatskih dnevnih novina.

Koliko su ljudi uopće zainteresirani za pridruživanje nekoj novoj stranci i jeste li imali problema prilikom traženja članstva?

Pa opažam popriličan entuzijazam. Kad idem po cesti, pitaju me kad će stranka. To ne znači da su svi ti ljudi spremni aktivirati se, ali su zainteresirani. Nisam ja išao ni u kakav lov na članove. I ovima iz gradskih i županijskih skupština, koji su se odlučili pridružiti, rekao sam da moraju mandate odraditi lojalno sa strankama s kojima su osvojili mandate. Ne želimo rušiti vlast nelegitimnim metodama. Ukoliko ti zastupnici ne žele do kraja odraditi mandat s trenutnom strankom, morat će vratiti taj mandat.

S obzirom na sve što se događalo nakon predsjedničkih izbora, a posebno s obzirom na najnoviju situaciju odbijanja novca koji ste htjeli dati SDP-u, kakav je Vaš odnos s SDP-om i Zoranom Milanovićem?

Nemam osjećaj neprijateljstva ni ičeg lošeg prema SDP-u. Istina, oni ne vode politiku koju bih ja htio, ali to je njihovo legitimno pravo. Ja mogu biti nezadovoljan time i moje je legitimno pravo da to iskažem osnivanjem nove stranke. Ali nema nikakve zle krvi s moje strane, čak ni prema potpunim političkim neistomišljenicima, naravno, ni prema SDP-u. Žao mi je da je epizoda s novcem pokazala da zle krvi ima u SDP-u.

Nema zle krvi čak ni prema Zoranu Milanoviću? Naime, mediji su pisali da ste ga pokušali svrgnuti zajedno s HDZ-om?

To nije istina. Dolazili su meni neki iz Predsjedništva SDP-a s tom idejom svrgavanja, ali ja nisam htio, čak i da je to bilo moguće. Nisam pučist, a to sam i dokazao time što nisam prihvatio raditi protiv izabranog vodstva stranke. Smeta mi što neki iza leđa ogovaraju i kritiziraju Milanovića i politiku stranke, a nemaju hrabosti u samoj stranci izboriti se za politiku koju smatraju ispravnom. Mislim da je pošteno, ili se boriti, ili reći kako stranka više ne ispunjava nečija očekivanja i potražiti drugi put za svoju politiku.

Što se tiče Karamarka i HDZ-a, u kakvim ste odnosima?

Nikakvim. Na ‘Dobar dan’ smo, ali isto bez zle krvi.

Kako komentirate dosadašnji rad predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

Mslim da nije dobro da prethodni predsjednik zbrza u kritikama novog predsjednika ili predsjednice. Mislim da je očito da mnoge stvari vidimo različito i da bih, da sam ja pobijedio, radio drukčije. Ali, izbore je dobila gđa Kolinda Grabar-Kitarović i mislim da je treba pustiti da stabilizira svoj ured i politiku, dati joj priliku da u praksi provede sve ono što je obećala i temeljem čega je dobila izbore. Zasigurno, doći će vrijeme, i za pohvale, i za kritike.

Naposljetku, što kažete na najnoviji sukob Vlade i predsjednice oko ovogodišnje proslave Oluje?

Što se ovog problema tiče, želim naglasiti da cijela priča ima dva aspekta. Prvi je spor o tome tko je vrhovni zapovjednik i može li predsjednica izdavati zapovjedi i pod kojim uvjetima. Ustav je vrlo jasan. Predsjednica je vrhovna zapovjednica i ona može izdavati zapovijedi sukladno Ustavu i zakonu. U pravilu, oružanim snagama u miru zapovijeda načelnik Glavnog stožera, ali, kada je to potrebno, vrhovna zapovjednica može njemu dati zapovijed. Mnogi zapovijedanje miješaju s odlukama o uporabi oružanih snaga koje, u pravilu, zajednički donose predsjednik, Vlada i Sabor. Odredbe zakona koje bi funkciju vrhovnog zapovijedanja relativizirale ili davale drugima, neustavne su. Objema vladama s kojima sam surađivao rekao sam kako smatram da odredba po kojoj predsjednik zapovijeda putem ministra obrane nije ustavna i da ću, po potebi, neposredno primijeniti Ustav.

Drugo je pitanje ono o proslavi. Zaista ne vidim ni jednog razloga da predsjednica svojom zapovijedi spriječi vojsku da sudjeluje u mimohodu u Zagrebu ako Vlada smatra da je to dobar način obilježavanja Dana pobjede. Takva bi zapovijed bila legalna, ne i legitimna. Inače, zagrebački se događaj ne kosi s onim što će biti u Kninu. Tamo se okupljaju branitelji, odvija se pučko slavlje. Bez obzira na vrhovno zapovijedanje, nadležosti Vlade i predsjednice su u pogledu vojske podijeljene i bilo bi strašno da vojni vrh dobije jedan naputak od Vlade, a drukčiju zapovijed od predsjednice. Bilo bi to uvlačenje vojske u politiku. Mislim da, i Vlada, i predsjednica, imaju ogromnu odgovornost da se to ne dogodi. Ne smiju dozvoliti da načelnik Glavnog stožera dobiva različite upute s dva različita brda.

Ja sam 2010. godine bio u sličnoj situaciji s tadašnjom premijerkom Jadrankom Kosor. Vlada je htjela pučku proslavu Dana državnosti u Vukovaru, a ja sam htio organizirati koncert u Zagrebu s dignitetom i uz međunarodnu prisutnost. Tražio sam da sam vojni vrh bude u Zagrebu, ali nisam spriječio vojsku da, u skladu sa željom Vlade, sudjeluje u proslavi u Vukovaru. Imali smo oba događaja. Da smo tjerali mak na konac, vjerojatno ni jedna od priredbi ne bi uspjela. Osobno, ove ću godine, ako budu organizirana oba događaja, i u Kninu i u Zagrebu, otići na oba.