Pričali smo s ljudima koji Facebooku pomažu maknuti govor mržnje s weba; ide im bolje nego Vladi
Razgovarali smo s aktivisticama koje su za EU prijavljivale i nadgledale skidanje govora mržnje na Internetu
Krenulo je, zapravo, u siječnju. Siječnju 2018. godine. Najveći domaći mediji odjednom su krenuli naširoko objavljivati kako je Vlada odlučila stati na kraj “digitalnom divljem Zapadu” i novim zakonom uvesti reda u širenje govora mržnje i lažnih vijesti na internetu. Istina, nikakvih detalja oko novog čudotvornog zakona nije bilo, a iz samih šturih naznaka koje su curile iz Banskih dvora bilo je jasno da se radi tek o ideji za ideju koja je još jako daleko od realizacije. Cijela medijska scena se, međutim, uključila u debatu i danima se bavila plusevima i minusevima nepostojećeg prijedloga nepostojeće zakonske regulative.
Dalja budućnost
U siječnju 2019. godine, tretman se ponovio. Uz neke minorne razlike, ovaj put je ipak makar otpočela procedura donošenja zakona, s javnom raspravom o nečemu što se zove “Obrazac prethodne provjere učinaka propisa za Zakon o sprječavanju neprimjerenog ponašanja na društvenim mrežama”. Uglavnom, donošenje ovog zakona se planira za posljednja tri mjeseca ove godine.
U dokumentu koji je u javnoj raspravi nabraja se kako u Hrvatskoj ima 3,13 milijuna korisnika Interneta od čega je čak dva milijuna aktivnih korisnika društvenih mreža. Sve njih kani se od govora mržnje i lažnih vijesti zaštititi zakonom koji bi trebao biti donesen do kraja godine. Istina, u brzomijenjajućem svijetu internetske komunikacije, rokovi izazivaju malu zebnju.
“Pretpostavlja se da će se prve promjene, odnosno ishod primjene ovog Zakona osjetiti tek tijekom 2020. ili 2021. godine”, kaže se “Obrascu prethodne provjere…”. U dokumentu se spominju i takozvane nenormativne mjere – one, dakle, koje nisu zakonske prirode – koje bi mogle dovesti do bolje zaštite građana na internetu, poput informacija, kampanja, ekonomskih instrumenata ili samoregulacije. “Do sad poduzete nenormativne aktivnosti nisu pokazale rezultate”, kaže se u “Obrascu”.
Europsko rješenje
Nisu? Možda bi trebalo razmisliti još jednom. Ili, pak, nešto o tome pitati Europsku komisiju.
Vera Jourova, europska povjerenica za pravosuđe, zaštitu potrošača i ravnopravnost spolova neskriveno slavodobitno je ovog tjedna zaključila: “Danas, nakon dvije i po godine, možemo reći da smo našli pravi pristup i širom Europe uspostavili pravi standard o tome kako se suočiti s ovim ozbiljnim problemom, a u isto vrijeme u potpunosti zaštititi slobodu govora”.
“Ozbiljan problem” je govor mržnje na društvenim mrežama, a način na koji su/smo se s njime ”suočili”, pa još “širom Europe” jest – samoregulacija.
Hrvatska na vrhu EU
Radi se o Kodeksu postupanja koji su u svibnju 2016. godine potpisali Europska komisija i četiri velike IT kompanije Facebook, Twitter, Microsoft i i YouTube (lani su im se pridružila još neka imena iz digitalnog svijeta, poput Dailymotiona, Instagrama, Snapchata…) i koji je trebao smanjiti širenje govora mržnje na internetu. Kompanije su se obvezale sadržaj koji je nedozvoljen lokalnim zakonodavstvom obrisati u roku od 24 sata. Još jednom – radi se o sadržajima koji su protuzakoniti.
U Bruxellesu drže da je primjena Kodeksa postupanja blješteći uspjeh. Kad se prije tri godine krenulo s primjenom, tek je 28 posto prijavljenog sadržaja skidano u roku od 24 sata. U četvrtoj po redu akciji praćenja provođenja Kodeksa koja se održala u šest tjedana ove jeseni, u roku od 24 sata s interneta je skinuto 89 posto prijavljenog sadržaja.
Što se tiče priče u uspjehu ove “nenormativne aktivnosti” to nije sve. Hrvatska je, naime, po rastu postotka skinutih sadržaja u odnosu na preklanjsku akciju najbolja u Europskoj uniji. Krajem 2017. godine skinuto je samo 37,1 posto nezakonitog sadržaja koji je prijavljen iz Hrvatske. Godinu poslije, taj postotak je narastao na 73,4 posto.
Događanje Facebooka
“Što se, dovraga, dogodilo”, pitali smo direktno, preko šalica čaja i kave, radnice Centra za mirovne studije i Kuće ljudskih prava koje su provodile ovu akciju za Europsku komisiju na području Hrvatske. Najjednostavniji odgovor je – Facebook.
Ta društvena mreža, čiju su globalnu lidersku poziciju uzdrmali cijeli nizovi kriza s korištenjem korisničkih podataka posljednjih godina, vrlo je ozbiljno, očito, shvatila posao nadgledanja sadržaja koji se na njoj objavljuje – na tom poslu je Facebook po cijelom svijetu zaposlio oko 15 tisuća ljudi. Naravno da ima i svoje zaposlenike u Hrvatskoj, no, kako nam kažu i naše sugovornice, njihov identitet se, što je i logično, vrlo pažljivo skriva. “Facebooku se očito vraća ulog zapošljavanja tolikog broja ljudi, čini se da im je stvarno stalo da poboljšaju korisničko iskustvo”, kaže nam jedna od sugovornica.
ZDS u ‘određenim okolnostima’
I stvarno, dok su im 2017. godine, u vrijeme pretposljednje provjere provođenja Kodeksa postupanja, kao prihvatljivi sadržaj uspjele proći gadarije poput pozivanja na “paprikaš od srpskog mesa i krvi”, sada se to više ne događa. Štoviše, i svi stariji sporni sadržaji su skinuti s interneta. Čini se čak i da su lokalni Facebook administratori solidno upoznati sa zaključcima Vladinog Vijeća za suočavanje s posljedicama djelovanja nedemokratskih režima (za prijatelje – Vijeće za prošlost) – Za dom spremni se uglavnom skida s Facebooka, no tolerira ga se ako se nalazi na znakovlju i sličnom. Može se, doduše, raditi i o čistoj slučajnosti, no upravo je Vijeće za prošlost zaključilo kako se ustaški pozdrav ipak može koristiti u određenim situacijama, vezano za komemoriranje poginulih pripadnika HOS-a.
Osim ZDS u “određenim situacijama”, na društvenim mrežama su “preživjele” i neke od prijavljenih manje eksplicitnih ustaških pjesama u kojima, kako kažu naše sugovornice, “nema baš otvorenog revizionizma”. Zanimljivo, YouTube je, primjerice, uveo i geoblokiranje, tako da se neke snimke ne mogu gledati samo u zemljama u kojima su protuzakonite.
Kao i lani, Twitter je bio uvjerljivo najlošiji i najsporiji u pregledavanju i brisanju prijavljenog govora mržnje, no ipak nije značajnije utjecao na solidan rezultat provođenja Kodeksa postupanja na europskoj i hrvatskoj razini.
Problem s društvom
Jesu li, stoga, društvene mreže značajno bolje i sigurnije mjesto danas nego prije godinu, dvije dana? “Ha… jesu… da… ali…”, tako je počelo s odgovorom, a onda smo, čini se, prešli na ključnu stvar – internetske platforme su kod nas, zapravo, učinkovitije od države i društva.
“Ljudi kojima je obrisan komentar koji sadrži govor mržnje uopće ne razumiju zbog čega im se to dogodilo, pa kažu – blokirajte me, radite što hoćete, ali svejedno ponavljaju svoj govor mržnje. Problem nije u tehnologiji, već u društvu. Online svijet je samo odraz onog offline i korijen problema je isti – neprihvaćanje različitosti, netolerancija, nasilna komunikacija. Na tome treba puno raditi i tu smo kao društvo daleko”, kažu nam, spominjući i nesnalaženje i nesklad sudske i policijske praske po pitanju govora mržnje kod nas.
Ove godine su “hit” što se tiče govora mržnje na društvenim mrežama bili Srbi, migranti i LGBT zajednice. Posljednja kategorija građana je ipak malo iznenađenje, no u vrijeme provođenja provjere primjene Kodeksa postupanja u Hrvatskoj je jedna od velikih tema bila izmjena Zakona o udomiteljstvu, pa su tako u fokus došle i LGBT osobe.
Srž problema je mržnja
“Samo uklanjanje sadržaja od strane IT kompanije tu ne rješava srž problema. Uostalom, IT kompanije i nisu te koje je mogu riješiti”, kažu nam sugovornice i vuku paralelu s pričom o tome da je “U” na zidovima – komunalni problem. “Naravno da nije komunalni problem, moramo si priznati da je posljedica i krajnji alarm, te da uklanjanje nije i ne smije biti jedina mjera”.
Naše sugovornice za hvatanje u koštac sa samom srži problema mržnje u društvu preporučuju što češće edukacije i suradnju državnih tijela s akademskom zajednicom. Što, međutim, misle o zakonu koji se priprema? “Postojeći zakoni su dovoljno dobri, treba ih samo primjenjivati, kao i inzistirati na tzv. soft power – putem građanskog odgoja i edukacija utjecati na razvoj što tolerantnijeg društva. Taj soft power u Hrvatskoj je, međutim, potpuno stao 2016. godine i tek sad, tri godine poslije, se pojavljuju prve naznake da se nešto ipak opet kreće”, kažu i dodaju kako se boje hoće li najavljivani zakon ispoštovati sve standarde zaštite slobode govora, posebno ukoliko se bude referirao na njemački zakon, koji je upravo zbog toga dosta kritiziran.
Za kraj možda ipak valja pripomenuti da Europska komisija svoje regulatorne mogućnosti po pitanju govora mržnje nije pospremila u ladicu i bacila ključ. Ukoliko, naime, ovakva samoregulacija u budućnosti ne bude davala rezultata, EU će donijeti restriktivnije zakone. U tom pravcu je, međutim, hrvatska vlada, istina škriputavo, već krenula.