Klasični mobing s ciljem uvođenja cenzure
Ni sam više ne pamtim koliko puta su protiv mene stizale prijetnje i prijave dekanu i etičkom povjerenstvu na splitski Filozofski fakultet dok sam na njemu radio, opet svaki put nakon nekog javnog istupa ili autorskog teksta. Svi nabrojeni slučajevi nisu ni približno usamljeni. Što zapravo želim reći?
Pa to da se u svim ovim i sličnim slučajevima radi o klasičnom mobingu, tj. zlostavljanju na radnom mjestu, s ciljem uvođenja cenzure od strane nadređenih, zatim autocenzure prijavljenih uslijed egzistencijalnog straha i konačno kao krajnji cilj davanjem otkaza i uklanjanja prijavljenih s javnih znanstveno-nastavnih institucija. Htjeli-ne htjeli, posebno u ovakvoj društvenoj atmosferi otvorene mržnje prema mnogima, ovakvi pritisci barem djelomično postižu svoj cilj, jer stvore efekt straha kod svih ostalih koji bi možda na sličan način istupali u određenim stvarima, ali i kod čelnika ustanova, hoće li biti reizabrani ili neće.
Krimen jer misle svojom glavom
No, koji je to glavni krimen svih navedenih, jer znanstveni očito nije, o čemu najbolje svjedoče njihovi rezultati? Pa isključivo taj što misle svojom glavom te govore, pišu i zastupaju stvari koje određene vrlo moćne desne i klerikalne grupacije ne mogu smisliti. Drugim riječima, svi su ovi pojedinci, kao i brojni drugi zapravo optuženi kao izdajnici i klevetnici te lažni znanstvenici, samo zato jer iznose zaključke svog rada u javnosti.
Preciznije, zato jer rade posao za koji su plaćeni. Dodamo li svemu ovome i to da bi uloga visoko obrazovanih ljudi i intelektualaca upravo trebala biti u tome da se suprostavljaju dogmama i mitovima te govore stvari koje mnogi ne žele čuti i da ih je upravo društvo školovalo za to, doći ćemo do konačnog cilja ovih kampanja zastrašivanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve je zapravo antihrtvatsko djelovanje
Neizgovorena želja svih ovakvih akcija je da se iz svih institucija, ali i iz šire javnosti, uklone svi koji ne dijele njihove stavove i vrijednosti. To je zapravo totalitarizam u izvornom obliku, jer se navedene grupacije i pojedinci koji šalju ovakve prijave, na silu pokušavaju baviti stvarima o kojima nemaju pojma i za koje nisu nadležni i uvesti društvo totalne kontrole nad slobodom misli i djelovanja. Nešto slično mogli smo čitati u Orwellovoj ‘1984.’, tim prije jer pritisak ne staje na visokoškolskim institucijama, on ide dalje prema HAVC-u, kazalištima, medijima i općenito svugdje gdje netko može biti javno prisutan.
U svemu ovome je najzanimljiviji psihološki moment ovih ćudorednih policija, koje s jedne strane djeluju motivirane realnom frustracijom zbog činjenice da su neki ljudi prisutni u javnosti i na institucijama, a s druge vrlo planski i promišljeno stvarajući pritisak koji na koncu destruira i same institucije, a ne isključivo pojedince prema kojima je usmjeren. Stoga ne bi bilo loše konačno stvari nazvati pravim imenom, a radi se o tome da je na djelu otvoreni napad i destrukcija protiv državnih institucija, točnije antihrvatsko djelovanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prijave protiv znanstvenika, kao ova neuspjela gospođe Markić, totalitarizam su u izvornom obliku
Želja ovakvih akcija je da se iz svih institucija i iz šire javnosti uklone svi koji ne dijele njihove stavove i vrijednosti
Koji je to glavni krimen svih prozvanih znanstvenika, jer znanstveni očito nije, o čemu najbolje svjedoče njihovi rezultati? Pa isključivo taj što misle svojom glavom te govore, pišu i zastupaju stvari koje određene vrlo moćne desne i klerikalne grupacije ne mogu smisliti. Drugim riječima, svi su ovi pojedinci, kao i brojni drugi zapravo optuženi kao izdajnici i klevetnici te lažni znanstvenici, samo zato jer iznose zaključke svog rada u javnosti. Preciznije, zato jer rade posao za koji su plaćeni
Omanji skandal koji je ovih dana buknuo povodom prijave koju je udruga ‘U ime obitelji’ podnijela Etičkom povjerenstvu Pravnog fakulteta u Zagrebu protiv troje njegovih nastavnika, Antonije Petričušić, Mateje Čehulić i Darija Čepe, konačno je pred širu javnost izvukao već godinama ustaljenu praksu pritiska na znanstvenike kojima im se pokušava utjerati strah u kosti. Ovo troje znanstvenika sada je zasmetalo zbog znanstvenog rada objavljenog u časopisu ‘Politička misao’, koji se bavi analizom rada ovdašnjeg klerikalnog pokreta.
Rad je inače dostupan online, pa je ovo ujedno i sjajna prigoda da ga se pročita, jer je vrijedan čitanja. Svojevremeno se isto tako digla kampanja protiv Dejana Jovića zbog publicističko-znanstvenog članka na portalu istog tog časopisa, uslijed koje je smijenjen s mjesta savjetnika predsjednika Josipovića, a u televizijskim gostovanjima nekih njegovih kolega, poput Ive Banca, čuli smo čuđenje kako je Jović prošao sigurnosnu provjeru. Protiv Hrvoja Klasića u pravilu stižu sulude prijave dekanu i etičkom povjerenstvu matičnog mu fakulteta skoro svaki put kad nastupi na televiziji ili napiše neki tekst u mainstream medijima.
Klasični mobing s ciljem uvođenja cenzure
Ni sam više ne pamtim koliko puta su protiv mene stizale prijetnje i prijave dekanu i etičkom povjerenstvu na splitski Filozofski fakultet dok sam na njemu radio, opet svaki put nakon nekog javnog istupa ili autorskog teksta. Svi nabrojeni slučajevi nisu ni približno usamljeni. Što zapravo želim reći?
Pa to da se u svim ovim i sličnim slučajevima radi o klasičnom mobingu, tj. zlostavljanju na radnom mjestu, s ciljem uvođenja cenzure od strane nadređenih, zatim autocenzure prijavljenih uslijed egzistencijalnog straha i konačno kao krajnji cilj davanjem otkaza i uklanjanja prijavljenih s javnih znanstveno-nastavnih institucija. Htjeli-ne htjeli, posebno u ovakvoj društvenoj atmosferi otvorene mržnje prema mnogima, ovakvi pritisci barem djelomično postižu svoj cilj, jer stvore efekt straha kod svih ostalih koji bi možda na sličan način istupali u određenim stvarima, ali i kod čelnika ustanova, hoće li biti reizabrani ili neće.
Krimen jer misle svojom glavom
No, koji je to glavni krimen svih navedenih, jer znanstveni očito nije, o čemu najbolje svjedoče njihovi rezultati? Pa isključivo taj što misle svojom glavom te govore, pišu i zastupaju stvari koje određene vrlo moćne desne i klerikalne grupacije ne mogu smisliti. Drugim riječima, svi su ovi pojedinci, kao i brojni drugi zapravo optuženi kao izdajnici i klevetnici te lažni znanstvenici, samo zato jer iznose zaključke svog rada u javnosti.
Preciznije, zato jer rade posao za koji su plaćeni. Dodamo li svemu ovome i to da bi uloga visoko obrazovanih ljudi i intelektualaca upravo trebala biti u tome da se suprostavljaju dogmama i mitovima te govore stvari koje mnogi ne žele čuti i da ih je upravo društvo školovalo za to, doći ćemo do konačnog cilja ovih kampanja zastrašivanja.
Sve je zapravo antihrtvatsko djelovanje
Neizgovorena želja svih ovakvih akcija je da se iz svih institucija, ali i iz šire javnosti, uklone svi koji ne dijele njihove stavove i vrijednosti. To je zapravo totalitarizam u izvornom obliku, jer se navedene grupacije i pojedinci koji šalju ovakve prijave, na silu pokušavaju baviti stvarima o kojima nemaju pojma i za koje nisu nadležni i uvesti društvo totalne kontrole nad slobodom misli i djelovanja. Nešto slično mogli smo čitati u Orwellovoj ‘1984.’, tim prije jer pritisak ne staje na visokoškolskim institucijama, on ide dalje prema HAVC-u, kazalištima, medijima i općenito svugdje gdje netko može biti javno prisutan.
U svemu ovome je najzanimljiviji psihološki moment ovih ćudorednih policija, koje s jedne strane djeluju motivirane realnom frustracijom zbog činjenice da su neki ljudi prisutni u javnosti i na institucijama, a s druge vrlo planski i promišljeno stvarajući pritisak koji na koncu destruira i same institucije, a ne isključivo pojedince prema kojima je usmjeren. Stoga ne bi bilo loše konačno stvari nazvati pravim imenom, a radi se o tome da je na djelu otvoreni napad i destrukcija protiv državnih institucija, točnije antihrvatsko djelovanje.