Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Prije 26 godina HOS-ovci su ubili ovu srpsku obitelj. Sad tvrde da je MORH skrivao dokaze i ne žele platiti odštetu

Pripadnici HOS-a pravomoćno su kažnjeni zbog ratnog zločina počinjenog u Cerni

ZADNJA IZMJENA: kol. 17, 2018
Foto: izvor: Portal Novosti

Bio je 17. veljače 1992. Predvečerje. U zgradi osnovne škole u Komletincima bio je stožer izviđačko-diverzantske satnije Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) iz sastava HV-a. Hrvatska je već bila pod agresijom JNA i srpske paravojske. Satnijom je zapovijedao Tomislav Madi kojem su tad bile nepune 32 godine. Svojim vojnicima – Mariju Juriću, Zoranu Poštiću i Davoru Laziću izdao je zapovijed da odu u Cernu i pobiju tamošnje četnike.

Rekao im je i da iz njihove kuće uzmu sve vrijedne stvari te da nakon toga kuću miniraju. Dao im je i puške, mine, štapin, detonatore i dva prigušivača. Naredio im je da se odjenu u odore JNA, jer je to bio jedini način da ih četnici puste u kuću. Madijevi vojnici sjeli su u mercedes vinkovačkih registracija i odvezli se do Ulice braće Radića 51a.

Detalji zvjerske likvidacije obitelji Olujić

Tamo su Jurić i čovjek kojem se zna samo nadimak “Bosanac” ubili 15-godišnju Milenu Olujić i njenog 12-godišnjeg brata Marka te njihove roditelje Radomira i Anicu. Radomir Olujić, koji je bio voditelj samoposluge u Cerni prostrijeljen je s deset metaka. Pet hitaca dobio je u leđa, zatim još u rebra, pa lijevu potkoljenicu i desnu ruku. Šest projektila pogodilo je Anicu Olujić. Zadobila je četiri prostrijelne rane glave, jednu ranu vrata te trbuha. Milena Olujić pogođena je s ukupno 11 metaka – dva u glavu, dva u vrat, četiri u leđa, po jedan u ruku i jedan u nogu. Isto toliko hitaca bilo je smrtonosno za njezinog brata Marka.

Nakon što su svi članovi obitelji Olujić bili mrtvi, Poštić i Lazić su, utvrdit će kasnije sud, pretražili njihov dom, ne bi li pronašli vrijedne stvari kao što im je i naredio Madi. Uspjeli su pronaći lovačku pušku s patronama, 1.500 tadašnjih maraka, jednu beretku, jedan zlatni lančić s privjeskom i par zlatnih naušnica. Sve su mu to predali kada su se vratili u Cernu. Iako su oko kuće Olujićevih postavili tri tenkovske mine nisu ih uspjeli detonirati. Zločin je otkriven dan kasnije kada se Anica Olujić nije pojavila na poslu.

Zločin rasvijetljen tek nakon 14 godina

Počinitelji ovog ratnog zločina uhićeni su tek u kolovozu 2006. godine. Istraga protiv njih pokrenuta je godinu dana ranije, nakon što je Stojanka Olujić, Radomirova majka, progovorila u emisiji “Latinica” o sudbini svog sina i njegove obitelji te prijetnji što ju je naknadno dobila. Madi je pravomoćnom presudom, koja je izrečena 2008. nakon procesa na Županijskom sudu u Vukovaru, kažnjen s 15 godina zatvora, Jurić je dobio 12 godina, a Poštić i Lazić po sedam. Njih dvojica su, kao i Jurić,te 1992. imali tek 19 godina. Pobjegli su iz Zagreba ne bi li se priključili obrani domovine. Kasnije su policiji priznali što se događalo u domu Olujićevih.

“Kumulacija zločinačke energije čini Tomislava Madija središnjom figurom tog kriminalnog događaja. Naredba da se cijela obitelj ubije i opljačka, da se nakon svega kuća eksplozivom digne u zrak, bila je bestijalna. Ovo ubojstvo bilo je krajnje surovo i zastrašujuće. U trenu je prestala postojati cijela obitelj. Otac, majka, kći i sin ubijeni su u okruženju doma i obitelji kao simbola sigurnosti. Sin Marko ubijen je iz apsolutne blizine, usta cijevi oružja bila su prislonjena u trenutku pucanja na njegovo tijelo”, obrazložio je Županijski sud u Vukovaru osuđujuću presudu Madiju i njegovim suborcima.

Odšteta države zbog žrtava ratnih zločinaca

Slučaj je ovih dana ponovno aktualiziran. Naime, sada bi svi okrivljenici trebali Ministarstvu obrane Republike Hrvatske vratiti gotovo 350 tisuća kuna. Toliku odštetu, te sudske troškove država je morala isplatiti gospođi Stojanki Olujić, majci ubijenog Radomira Olujića. U ovršnom postupku koji je vođen na sudu u Županji odštetu je država i platila. Primijenjen je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata.

Zatim je MORH tužio Madija, Jurića, Lazića i Poštića te tražio da državi nadoknade sredstva isplaćena gospođi Olujić. Tužbu države sud u Vinkovcima je prihvatio. No, presuda je još nepravomoćna i tuženi se na nju mogu žaliti.

Optužuju MORH da su zataškali dokumente

Madi i njegovi suborci od početka su tvrdili da je postupak protiv njih zbog ovog ratnog zločina bio politički motiviran. “Osobno nikada ne bih mogao izdati takvu zapovijed, posebno zato što je riječ o civilima, ženi i djeci. Ne znam gdje je onima koji su to učinili bilo srce i moral, a vidjeli su da je riječ o ženi i djeci. Taj 17. veljače 1992. posebno mi je ostao u pamćenju jer sam taj dan ‘raskrstio s HSP-om’.

Sjećam se i da je taj dan u Komletince došao Mario Jurić i rekao mi da je njegov zapovjednik tražio tri – četiri čovjeka kao pomoć za ophodnju. Vjerujem kako Poštić i Lazić nisu znali da umjesto u izviđanje idu u nekakvu akciju. Nikada nisam čuo za obitelj Olujić. Kad bih možda i izdao zapovijed da se ide u Cernu, zbog povjerljivosti išao bih sam ili bih izabrao najkvalitetnije ljude. Vjerujem da ni moj zamjenik Branko Marijanović nije imao spoznaja o Cerni”, bile su riječi Tomislava Madija kojima se na sudu branio o optužbi za ratni zločin. Tako je i sada u procesu za naknadu štete negirao svoju odgovornost.

Jurić je otišao i dalje te opužio MORH za prikrivanje dokumenata vezanih za slučaj Olujić. Pri tome je, doznajemo, mislio na dokumentaciju iz koje bi navodno bilo razvidno da je na tom području tijekom rata postojala paralelna linija zapovijedanja te je SIS, tadašnja vojna tajna služba, uskraćivanjem uvida u te dokumente, zaštitio prave nalogodavce i počinitelje ubojstva Olujićevih. Poštić i Lazić podsjećaju pak kako nisu sudjelovali u ubojstvu članova obitelji Olujić već samo u krađi stvari iz njihovog doma. Zato, smatraju, ne mogu ni odgovarati za štetu zajedno s ostalim okrivljenima te su se i oni žalili na presudu vinkovačkog suda.

Ana Raić Knežević
Telegram autor
130 članaka Više o autoru