Prije 27 godina zvjerski je ubijen prvi hrvatski branitelj iz BiH. Donosimo iskaze sa suđenja koje je sad počelo
Šefik Pezerović ubijen je 26. srpnja 1991. godine, svjedoci se prisjećaju mučnih detalja
Jedan od prvih hrvatskih redarstvenika Šefik Pezerović ubijen je u ljeto 1991. Tog 26. srpnja ofenzivu na Pounje pokrenuo je kapetan Dragan Vasiljković. Bila je to operacija Žaoka. Taj datum ostao je zapamćen kao dan kad je u Hrvatskoj poginuo prvi novinar u Domovinskom ratu Nijemac Egon Scotland, prvi branitelj Bošnjak Šefik Pezerović i još 13 hrvatskih policajaca te deset civila. Pezerovićevo tijelo pronađeno je tek devet godina kasnije; 2000. A tek sada počelo je suđenje ljudima, pripadnicima postrojbi tzv. SAO Krajine, koji su ga ubili.
Sudbina ovog 23-godišnjaka, rodom iz Palanke kraj Brčkog koji je nakon dolaska u Zagreb najprije postao jedan od prvih članova postrojbe Prvi hrvatski redarstvenik, a zatim i policajac u Policijskoj postaji na Črnomercu, odakle je 1991. godine dragovoljno otišao na front, simbol je stradanja 1.187 branitelja Bošnjaka ubijenih u Domovinskom ratu. Šefik je s kolegama krenuo u obranu Pounja, područja koje je u to vrijeme napadala JNA sa srpskom paravojskom.
Posljednji sati života Šefika Pezerovića
Nakon što im je poginuo zapovjednik, Šefik je pokušao izvući suborce iz neprijateljskog obruča. No, kod Struge Banske teško je ranjen u glavu i ruku. Mještani, među kojima i gospođa koja je svjedočila na sudu, Pezeroviću su pomogli s ozljedama te su pozvali Hitnu pomoć. S još dvojicom ranjenih policajaca trebao je biti prevezen sanitetskim vozilom u bolnicu u Sisak. No, Hitnu je pred selom Kuljani zaustavila takozvana seoska straža. Medicinski tim, liječnik, tehničar i vozač, odvedeni su u logor te su kasnije vraćeni Hrvatskoj u razmjeni zatvorenika, dok su policajci odvedeni u nepoznato. Za jednog se ni danas ne zna gdje je, od jednog su pronađeni posmrtni ostaci u blizini mjesta gdje je otet, a Pezerović je završio u jednoj štali, nije jasno kako.
Štala je pripadala stanovitom Dušanu Vinčiću koji ga je tamo pronašao i o njemu obavijestio seosku stražu. Pezerović je ruku zavezanih na leđima odveden do škole u Jovcu. Tamo je brutalno premlaćen. Unatoč teškim ozljedama u jednom je trenutku čak uspio pobjeći svojim krvnicima, no sustigli su ga, vezali žicom i nastavili tući. Zatim su ga ubacili u prtljažnik Zastave 101 i vozili dalje prema Lotinama. Ranjenog policajca nastavili su mlatiti. Na kraju je izbačen na livadu u blizini Zrina gdje je i umro. Gotovo 27 godina kasnije o tome će na početku suđenja optuženim pripadnicima tzv. SAO Krajine, Mirku Ćurčiji, Milenku Milkoviću i Momčilu Buincu, pričati brojni svjedoci. Telegram donosi detalje njihovih iskaza.
Samo jedan osuđen za ubojstvo, sad je na slobodi
“Čuo sam od Jovana Vinčića da su on i njegov brat Dušan, u Dušanovoj štali pronašli ranjenika. Nakon toga su pozvali seosku stražu i odveli ga u komandu. Pričali su mi da su Jablan Kejić i ostali dečki to napravili”, svjedočio je Dragoljub Golubovac, koji je u to vrijeme bio u Bosni i Hercegovini no dobivao je informacije o događajima iz Kuljana kamo su ostali mještani odlazili hraniti stoku.
Jablan Kejić jedini je od Pezerovićevih ubojica u međuvremenu osuđen i to na sedam godina zatvora zbog ovog ratnog zločina. Ćurčija, Milković i Buinac nisu dostupni hrvatskom pravosuđu, pa njihovu ulogu u Pezerovićevom ubojstvu Županijski sud u Zagrebu pokušava rasvijetliti na temelju iskaza svjedoka. Kejiću je kazna smanjena na pet godina. Bio je uhićen 2010. i već je na slobodi.
Trenutak kad je pronađen u štali i predan seoskoj straži
Sam Jovan Vinčić prisjetio se kako je s bratom Dušanom u lipnju 1991. izbjegao u BiH, preko Une. “Svaki dan smo dolazili u selo namiriti stoku. Tog dana smo u Uni kraj vrba vidjeli dva tijela. Uplašio sam se i rekao bratu da odveze čamac dalje. Kada smo prešli Unu krenuli smo svatko svojoj kući. Bio sam u dvorištu kada je Dušan dotrčao do mene i rekao mi da je u svojoj štali pronašao mrtvog čovjeka.
Pošao sam s njim. I doista, jedan muškarac ležao je na polici. Nismo znali što da učinimo pa smo krenuli u selo. Zatekli smo četvoricu, petoricu muškaraca i rekli im da je u Dušanovoj štali mrtav čovjek. Kada smo se vratili malo smo ga prodrmali i on se prenuo. Bio je vjerojatno u nesvijesti ili je spavao. Na glavi je imao veliki zavoj, a na ruci longetu i medicinske cjevčice, pa sam zaključio da je dobio liječničku pomoć. Što je dalje s njim bilo, ne znam”, opisao je Jovan Vinčić kada je posljednji puta vidio Pezerovića.
Branko Kejić iz Kuljana potvrdio je da su u to vrijeme selom hodali naoružani muškarci, koji su bili seoska straža. I on se sjeća da su u Vinčićevoj štali pronašli hrvatskog branitelja kojeg je Jablan Kejić navodno odveo u štab koji se nalazio u selu Milkovići. “Nakon što se Kejić par sati kasnije vratio nisam ga pisao što je bilo s tim braniteljem. Nisam to smio ni napraviti jer on nije bio normalan. Jednom me bio napao rekavši mi da se on tu bori, dok ja šećem po Zagrebu”, opisivao je na sudu Kejić.
Svjedočenje mještanke iz Struge Banske
Ipak najpotresnije i najdetaljnije bilo je svjedočenje 70-godišnje Dragice Sigur iz Struge Banske. Ona se prisjetila tog 26. srpnja 1991. godine kada je započeo napad neprijateljskih postrojbi na njezino mjesto. “Sjećam se da je jedan policajac bio u kući nasuprot moje. Bio je ranjen u glavu i ruku, a kako smo kasnije primijetili, i u desno rame. Pomogli smo mu. Previli smo mu rane i polegli u našoj kući dok nisu došla kola Hitne pomoći. Ne znam što se s njim dalje događalo.
Pamtim da je cijelo vrijeme bio pri svijesti. Vjerujem da bi preživio da su ga uspjeli dovesti do bolnice u Sisku. Ne sjećam se više kako mu je bilo ime, no prezivao se Pezerović. Kada ga je Hitna pomoć odvozila rekao je mom mužu da ostavlja pušku i da ga moli, ako se on ne vrati živ, da tu pušku preda njegovom ocu ili bratu kao uspomenu na njega. Kada smo se, nakon oslobođenja, vratili u naše selo, kontaktirali su nas Pezerovići. Došli su k nama i moj suprug im je predao pušku što ju nam je policajac ostavio. Moj suprug ju je skrivao tijekom rata”, iznijela je bolan detalj svjedokinja.