Prije 30 godina ovaj čovjek naredio je raketiranje Banskih dvora. Prvi put otkrivamo kako se brani
Umirovljeni general JNA Ljubomir Bajić prvooptuženi je za ratni zločin i pokušaj ubojstva Tuđmana, Mesića i Markovića
Telegram je dobio uvid u odgovor Ljubomira Bajića, nekadašnjeg zapovjednika 5. zrakoplovnog korpusa JNA, na optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, prema kojoj je na današnji dan prije 30 godina izdao zapovijed za raketiranje Banskih dvora. Prvi put donosimo detalje službenog očitovanja čovjeka kojeg se tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, te pokušaj ubojstva predstavnika najviših državnih tijela Republike Hrvatske.
Iako su meta napada na Banske dvore bili prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, te ondašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić i predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV) Ante Marković, oni u napadu nisu ozlijeđeni. Poginuo je jedan prolaznik, a još nekoliko osoba je ranjeno. Jučer smo javili da optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu nije uspjelo potvrditi optužnicu protiv Bajića i petorice suoptuženih.
Detalji optužnice
U optužnici koja još nije potvrđena navodi se da je Bajić zapovijed za raketiranje Banskih dvora izdao nakon što je od Čedomira Kneževića, tadašnjeg kapetana prve klase koji je bio referent u 2. detašmanu kontraobavještajne grupe RZ i PVO, dobio dojavu o sastanku Tuđmana, Markovića i Mesića.
Zapovijed je, prema optužnici, proslijeđena pukovniku Slobodanu Jeremiću, koji je u ono vrijeme bio načelnik odjela u Komandi ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA, te Đuri Miličeviću, načelniku štaba 105. lovačkog bombarderskog avijacijskog puka iz Zemunika koji je bio izmješten u Udbini. Naredbu da polete prema Zagrebu dobili su, tvrdi tužiteljstvo, pilot Ratko Dopuđa, kapetan prve klase i zapovjednik eskadrile u 105. puku, te Davor Lukić, pilot u 105. puku.
Ističući kako je dužan čuvati vojnu tajnu, umirovljeni general Bajić je na početku svog odgovora na optužnicu napomenuo kako Hrvatska 7. listopada 1991. još nije bila međunarodno priznata država, već federalna jedinica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).
Napadi na JNA u RH
“U prvoj polovini 1991. pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske u 268 slučajeva grubo su nasrnuli na integritet pripadnika JNA i članova njihovih obitelji”, jedan je od argumenata kojim Bajić pokušava srušiti optužnicu. Zatim je podsjetio kako je u siječnju 1991. Uprava za sigurnost JNA dokumentirala ilegalno naoružavanje Hrvatske preko Mađarske i Kopra. Na to je, prisjeća se Bajić, Stjepan Mesić izjavio: “Šta ste mislili, da ćemo uvoziti nalivpera?”. Analizira dalje kako je stvarana Hrvatska narodna garda kojoj su se dragovoljci priključivali na poziv Franje Tuđmana.
Pobrojao je zatim poteze MUP-a Hrvatske koji je, prema njegovima tvrdnjama, 27. lipnja 1991. minirao prilazne puteve zračnoj luci Pleso. Nadalje, 29. lipnja nastavljene su navodno provokacije pripadnika JNA u Zagrebu, 2. srpnja otvorena je vatra na Mostu mladosti u Zagrebu na tri motorna vozila JNA, 15. srpnja identificirano je 30 snajperista koji su, prema Bajićevim riječima, kontrolirali kretanja unutar ondašnje vojarne Maršal Tito u Zagrebu (današnja vojarna 1. gardijske brigade Tigrovi op.a.). U ranim jutarnjim satima 17. srpnja u zrak je na nekoliko mjesta dignuta pruga Vrhovine-Ličko Lešće…
“Franjo Tuđman je 12. rujna 1991. donio naredbu o blokadi vojarni JNA što je podrazumijevalo isključivanje struje, vode i plina, te inzistiranje na predaji i napade na sve objekte JNA”, tvrdi umirovljeni general Bajić i zaključuje kako je u tom trenutku započeo “građanski rat za istrebljenje i stvaranje nove države”.
Tuđman je bio legitiman cilj
“To je bio rat rukovodstva Hrvatske na čelu s Franjom Tuđmanom za promjenu teritorijalnog suvereniteta SFRJ”, piše dalje čovjek koji je zapovijedio raketiranje Banskih dvora. Pobrojao je i koliko je opreme oteto JNA, koliko je vojnih objekata zauzeto i koliko je vojnika ubijeno. Bajić dalje tvrdi da je JNA preko generala Veljka Kadijevića tražila prekid vatre no Tuđman, uvjerava Bajić, samo je pismeno pristajao na to dok u stvarnosti ništa nije poštivao.
“Slijedom svega toga, Franjo Tuđman i objekti koje je on koristio za rukovođenje predstavljali su u smislu Ženevskih konvencija i Dopunskih sporazuma legitiman vojni cilj, odnosno isključena je protupravnost njegovog ubojstva. Zato ono što je navedeno u optužnici nije kazneno djelo. Banski dvori su bili legitimni vojni objekt jer neutralizacija osobe koja zapovijeda oružanim formacijama druge strane u oružanom sukobu predstavlja opravdanu vojnu potrebu, a ubojstva u oružanoj borbi ne smatraju se zločinom.
Riječ je o doktrini ‘obezglavljivanja neprijatelja’ koja je vladajuća doktrina u ratnim operacijama NATO saveza čiji je Republika Hrvatska sada član”, zaključuje optuženi general Ljubomir Bajić. Unatoč napadu, u noći sa 7. na 8. listopada 1991. Hrvatski sabor donio je konačne odluke o neovisnosti Republike Hrvatske, koja je dan nakon raketiranja Banskih dvora i proglašena.