Nekad je nužno odabrati stranu

Priprema li to Milijan Brkić novi Šator?

Neki od Brkićevih stavova zvuče poznato - kao priprema terena za ulični otpor vlasti u kojoj nema HDZ-a

“Moramo raditi na izgubljenom vrijednosnom zajedništvu stranke i naše Katoličke crkve, odnosno funkcionirati kao dva krila, sakralno i sekularno krilo naroda i države”, kaže Brkić. Kako to pomiriti s Papom Franjom koji poziva na pomaganje migrantima i Brkićevim stavom o migracijama kao "opasnom islamizacijom kršćanske Europe epskih razmjera"?

Okej, neke stvari se u izbornim kampanja jednostavno moraju podrazumijevati. Jasno je da se slika svijeta u visokoj rezoluciji često svede na pojednostavljenu skicu, s jednom debelom crtom po sredini, kako bi se uspješnije na akciju natjeralo istomišljenike. Jasno je da se pritom često i pretjeruje.

Skica Hrvatske i svijeta koju, međutim, desetak dana pred unutarstranačke izbore riše kandidat za potpredsjednika HDZ-a Milijan Brkić u razgovoru za Večernji list, nešto je što se kreće po samom rubu prihvatljivog koreografiranja izborne kampanje. I što može predstavljati ozbiljnu zapreku normalnom demokratskom razvoju zemlje.

Pitanje Statuta

Ne radi se tu o priči o tome da HDZ ne bi smio koalirati sa strankama koje im nisu ideološki srodne – ta predizborna priča lako će se istopiti ako se dogodi da je jedini način da se dođe na vlast suradnja sa strankama koje nisu iz HDZ-ove vrijednosne orbite, a da je druga opcija samo tihi silazak u oporbu.

Uostalom, i u ranijem i sada aktualnom Statutu HDZ-a postoji stavak koji jasno kaže: “HDZ surađuje sa srodnim strankama u Hrvatskoj i inozemstvu”. Nije da je predstavljao neku prepreku kod sastavljanja koalicije s HNS-om i zastupnicima nacionalnih manjina u lipnju 2017. godine.

Jedan narod, jedna država, dva krila

Problem je u tome kakvu opću sliku stranke i Hrvatske Brkić želi prikazati. Prvo, za HDZ je uzeo direktan ekskluzivitet u suradnji s Crkvom. Štoviše, stranku stavlja u posve istu ravan kao i vjersku organizaciju kojoj, sasvim sigurno, većinski pripadaju oni koji u isto vrijeme nisu glasači HDZ-a.

“Moramo raditi na izgubljenom vrijednosnom zajedništvu stranke i naše Katoličke crkve, odnosno funkcionirati kao dva krila, sakralno i sekularno krilo naroda i države”, kaže Brkić. Osim stranačkog ekskluziviteta u pitanjima vjere, ovo gadno vonja i na jedinstvo države i crkve, kakvo je nezamislivo u zemljama koje su, barem dosad, Hrvatskoj bile demokratski uzor.

Vatikan nema pojma

Zanimljivo je, međutim, kako bi tu prispodobu o dva krila naroda i države Brkić pomirio s, pa… Katoličkom crkvom. Jer, vrijednosni stavovi zamjenika predsjednika HDZ-a i vrha Katoličke crkve o jednom od najaktualnijih pitanja današnjice su suprotstavljeniji daleko više nego što je to ikad bio bilo koji stav SDP-a i HDZ-a. Dok, dakle, vrhovni poglavar Katoličke crkve, Papa Franjo, inzistira na pomaganju i prihvaćanju migranata, Brkić ih doživljava kao – invazijske snage.

“Smatram da se ne radi samo o humanitarnim i ekonomskim migracijama, već i o planskoj promjeni strukture stanovništva dosad dominantno kršćanske Europe migracijom ljudi islamske vjeroispovijesti. Brojni dokazi za to već postoje, ali ih svi u EU očito ne prepoznaju. Moramo početi stvari i pojave nazivati pravim imenom, a ne zatvarati oči pred tim problemom, a to je opasna islamizacija kršćanske Europe epskih razmjera”, poučio je Brkić javnost, pa tako i očito Vatikan koji “zatvara oči pred tim problemom”. Kako ovu razliku pomiriti sa željom o stvaranju “izgubljenog vrijednosnog zajedništva” i funkcioniranju HDZ-a i Crkve kao “dva krila” naroda i države?

Bure baruta

Ono što, međutim, Brkićeve stavove pretvara u potencijalno “bure baruta” jednom kad se slegne cijela priča o kampanji u HDZ-u i zaborave “Odvažni za Hrvatsku” i “Opcija za promjene”, stalo je u samo dvije jednostavne rečenice: “Smatram da bi za HDZ, ali i RH bilo katastrofalno da izgubi parlamentarne izbore. Budućnost Hrvatske ovisi o sposobnosti HDZ-a”.

Dakle, ne pobijedi li, kojom nesretnom igrom slučaja, HDZ na narednim parlamentarnim izborima, Hrvatskoj slijedi katastrofa i ugrožavanje budućnosti. Da nema povijesnog iskustva, ovaj Brkićev stav bi se možda (ali samo možda) mogao podvesti pod posebno karikaturalna predizborna pretjerivanja.

Kolci za neki novi Šator

Međutim, HDZ je u Hrvatskoj već dvaput bio u opoziciji. I oba puta je nastojao ulicom i potmulom prijetnjom silom uzdrmati demokratski izabranu vlast – uglavnom putem braniteljskih parapolitičkih udruga. Jednom su tome poslužili zahtjevi Haškog suda i istrage ratnih zločina, drugi put tobože ugroženi dignitet braniteljske populacije.

Nije teško zamisliti situaciju u kojoj bi povod novog izlaska na ulice s prijetnjom na usnama mogla biti, evo, lupam napamet, opasna islamizacija kršćanske Hrvatske/Europe epskih razmjera. Ili neka slična nepogoda koja bi za Hrvatsku bila, baš poput poraza HDZ-a, katastrofalna ugroza same budućnosti. Ukratko, zvuči kao da je već počelo preventivno zabijanje kolaca za neki novi Šator. Ipak je budućnost Hrvatske u pitanju.