„Kreće bitka s vremenom“, govorio je u lipnju 2021. Darko Horvat, tada zadužen za obnovu nakon potresa. Bitka koju je bivši ministar spominjao odnosila se na Fond solidarnosti Europske unije: u tom je trenutku ostalo još samo 12 mjeseci da se iskoristi europski novac za sanaciju šteta od potresa.
Mnogima je već tad bilo jasno da to naprosto nije moguće. Kad je to konačno shvatila i Vlada, s Bruxellesom su uspjeli dogovoriti presedansko produženje rokova. Sva sreća, jer bi u protivnom milijarde kuna bile otišle u vjetar.
Dva Pelješka mosta
Godinu dana kasnije, evo nas opet na istom mjestu. Kreće bitka s vremenom. No, umjesto Darka Horvata, kojem su sada na pameti neke druge bitke, s rokovima se bori nasljednik Horvatovog nasljednika, Branko Bačić. Do kraja lipnja ostalo mu je četiri mjeseca i dva tjedna. U europskoj kasi još 580 milijuna eura. Vrijednost dva Pelješka mosta, primijetio je neki dan i sam ministar.
Branko Bačić je vrlo oprezan. Saborskim zastupnicima je, na primjer, neki dan govorio da bi bio „prehrabar“ kad bi im obećao da će biti iskorišten cijeli iznos. Ali, dodao je, upravo je zato ugovoreno dva i pol puta više (ugovoreno je 2,8 milijardi eura vrijednih projekata), „kako bismo, ako Bog da i ako se uspijemo izvući iz ovoga svega, potrošili milijardu i tri milijuna eura“. Hoće li se, dakle, Vlada uspjeti „izvući iz ovoga svega“?
Najnovija statistika
Za dva potresa, zagrebački i petrinjski, Hrvatska ima na raspolaganju milijardu i tri milijuna eura. Prema podacima koje smo dobili iz resornog ministarstva, do sredine veljače isplaćeno je 289 milijuna eura, što je manje od 30 posto. Taj podatak nije baš ohrabrujući, s obzirom da se krajnji rok ubrzano približava. No, to su isplate; o dinamici trošenja novca više govore tzv. zahtjevi za nadoknadom sredstava (ZNS), odnosno koliko je novca dosad zatraženo.
Tu je situacija nešto bolja. Krajnji korisnici – crkve, bolnice, fakulteti, domovi zdravlja, županijske uprave za ceste, županije, javna poduzeća, i tako dalje – dosad su tražili povrat 414 milijuna eura. Konkretno, za zagrebački potres 286 milijuna eura, što je 43 posto od iznosa namijenjenog sanaciji šteta na području glavnog grada. Za petrinjski potres predano je zahtjeva u vrijednosti od 118 milijuna eura, odnosno nešto više od 35 posto ukupno dostupnog novca za to područje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje je, međutim, je li to dovoljno brzo da bi do kraja lipnja bilo povučeno još 580 milijuna eura? Dosadašnjim tempom, odgovor je ne.
Optimistični planovi
U zadnja dva tjedna je, primjerice, podneseno zahtjeva u vrijednosti od 15 milijuna eura. Zahtjevi se predaju kada je kompletirana sva dokumentacija, za što nekad korisnicima treba i do dva mjeseca, kažu nam upućeni. To znači da će se zahtjevi predavati i iza 30. lipnja i bit će prihvatljivi – jedino što troškovi moraju nastati prije tog datuma. Ali čak i kad bi se ovim tempom, od 15 milijuna eura svaka dva tjedna, tražio povrat sredstava sve tamo do kraja ljeta, to ne bi bilo dovoljno.
No, ministar procjenjuje da će se dinamika predaje tih zahtjeva od travnja značajno ubrzati – na terenu se radi, pa će biti i sve više troškova koje se može pravdati. U Ministarstvu imaju najave da će do kraja lipnja troškovi doseći milijardu i 350 milijuna eura, što bi bilo dovoljno da svaki cent bude potrošen. Mada i sam ministar kaže da su ti planovi „optimistično postavljeni“ i da „neće biti jednostavno“. Što ako ne uspiju?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema pomicanja roka?
O novom produljenju rokova se uopće ne razmišlja, tvrdi Branko Bačić. „O tome ne razmišljamo, niti takvu poruku šaljemo“, odgovorio je danas na novinarski upit, naglasivši da ne bi htio da se iz njegove izjave „na bilo koji način ostavi mogućnost krajnjim korisnicima da razmišljaju o produženju rokova“. Ne smatra niti realnim da se rok još jednom produlji. I ona prva prolongacija je, ponovimo, bila presedan.
Kad je s Fondom solidarnosti bila frka prvi puta, u ljeto 2021., premijer Andrej Plenković ležerno je ustvrdio da je najmanji problem „dignuti telefon“ i nazvati predsjednicu Europske komisije kako bi se osiguralo više vremena za korištenje EU novca.
Iako mu je tada pošlo za rukom prolongirati rokove – i time spasiti vlastitu Vladu od goleme blamaže – ta je izjava bila problematična. U kritičnom trenutku, kad je trebalo stisnuti gas, premijer je poručio da nema potrebe da se itko žuri jer će ionako sve biti riješeno jednim pozivom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Oprezniji od svog šefa
Bačić je oprezniji od svog šefa: ne daje kategorična obećanja za koja nije siguran da ih je moguće ispuniti, niti podiže očekivanja da je realno još jednom prolongirati Fond solidarnosti. Možda i zato što ovoga puta doista nije? S druge strane, čini se kao da istovremeno priprema teren ako stvari ne budu išle prema planu. Kao kad, na primjer, kao jedan od mogućih razloga za neuspjeh spomene – potres u Turskoj.
„Problemi su i s određenim tvrtkama iz Turske koje su prihvatile velike poslove. Turska je sada doživjela strašan potres i nisam siguran na koji će način te tvrtke nastaviti s projektima koji snažno participiraju u ovih gotovo 600 milijuna eura koliko moramo utrošiti do kraja šestog mjeseca“, objašnjavao je ministar prošlog tjedna.
Spašeni od blamaže?
Nešto slično već smo čuli ranije, kada je za poteškoće u obnovi Banije bila kriva poplava u Njemačkoj. U čemu je problem oko ovog argumenta? Prvenstveno to što nije potkrijepljen konkretnim brojkama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Ministarstvu zaduženom za obnovu nemaju podataka koliko je tvrtki iz Turske doista angažirano na projektima u Hrvatskoj, niti kolika je vrijednost tih projekata koji, po riječima ministra, „snažno participiraju“ u preostalim sredstvima Fonda solidarnosti. Ne otkrivaju niti jesu li s tim tvrtkama u kontaktu, kako bi sa sigurnošću utvrdili hoće li moći odraditi poslove ili ne. Neobično, ako o njima toliko toga ovisi.
Unatoč svemu, četiri mjeseca i dva tjedna prije isteka rokova, novi ministar je optimističan. I danas je nabrajao što se sve radi da se do kraja lipnja potroši novac, „do zadnjeg eura“ koji nam je na raspolaganju. Hoće li se Vlada doista uspjeti “izvući iz ovoga svega”? Nakon što je rok jednom produžen, svaki drugi scenarij bio bi neviđena blamaža.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Priprema terena za opravdanje blamaže. Bačić bi za gubitak EU novca za obnovu mogao okriviti - turski potres
Do kraja lipnja ostalo je četiri mjeseca i dva tjedna. U europskoj kasi još 580 milijuna eura. Vrijednost dva Pelješka mosta
Bačić je oprezniji od svog šefa: ne daje kategorična obećanja za koja nije siguran da ih je moguće ispuniti, niti podiže očekivanja da je moguće još jednom prolongirati Fond solidarnosti. Možda i zato što ovoga puta doista nije? S druge strane, čini se da priprema teren ako stvari ne budu išle prema planu.
„Kreće bitka s vremenom“, govorio je u lipnju 2021. Darko Horvat, tada zadužen za obnovu nakon potresa. Bitka koju je bivši ministar spominjao odnosila se na Fond solidarnosti Europske unije: u tom je trenutku ostalo još samo 12 mjeseci da se iskoristi europski novac za sanaciju šteta od potresa.
Mnogima je već tad bilo jasno da to naprosto nije moguće. Kad je to konačno shvatila i Vlada, s Bruxellesom su uspjeli dogovoriti presedansko produženje rokova. Sva sreća, jer bi u protivnom milijarde kuna bile otišle u vjetar.
Dva Pelješka mosta
Godinu dana kasnije, evo nas opet na istom mjestu. Kreće bitka s vremenom. No, umjesto Darka Horvata, kojem su sada na pameti neke druge bitke, s rokovima se bori nasljednik Horvatovog nasljednika, Branko Bačić. Do kraja lipnja ostalo mu je četiri mjeseca i dva tjedna. U europskoj kasi još 580 milijuna eura. Vrijednost dva Pelješka mosta, primijetio je neki dan i sam ministar.
Branko Bačić je vrlo oprezan. Saborskim zastupnicima je, na primjer, neki dan govorio da bi bio „prehrabar“ kad bi im obećao da će biti iskorišten cijeli iznos. Ali, dodao je, upravo je zato ugovoreno dva i pol puta više (ugovoreno je 2,8 milijardi eura vrijednih projekata), „kako bismo, ako Bog da i ako se uspijemo izvući iz ovoga svega, potrošili milijardu i tri milijuna eura“. Hoće li se, dakle, Vlada uspjeti „izvući iz ovoga svega“?
Najnovija statistika
Za dva potresa, zagrebački i petrinjski, Hrvatska ima na raspolaganju milijardu i tri milijuna eura. Prema podacima koje smo dobili iz resornog ministarstva, do sredine veljače isplaćeno je 289 milijuna eura, što je manje od 30 posto. Taj podatak nije baš ohrabrujući, s obzirom da se krajnji rok ubrzano približava. No, to su isplate; o dinamici trošenja novca više govore tzv. zahtjevi za nadoknadom sredstava (ZNS), odnosno koliko je novca dosad zatraženo.
Tu je situacija nešto bolja. Krajnji korisnici – crkve, bolnice, fakulteti, domovi zdravlja, županijske uprave za ceste, županije, javna poduzeća, i tako dalje – dosad su tražili povrat 414 milijuna eura. Konkretno, za zagrebački potres 286 milijuna eura, što je 43 posto od iznosa namijenjenog sanaciji šteta na području glavnog grada. Za petrinjski potres predano je zahtjeva u vrijednosti od 118 milijuna eura, odnosno nešto više od 35 posto ukupno dostupnog novca za to područje.
Pitanje je, međutim, je li to dovoljno brzo da bi do kraja lipnja bilo povučeno još 580 milijuna eura? Dosadašnjim tempom, odgovor je ne.
Optimistični planovi
U zadnja dva tjedna je, primjerice, podneseno zahtjeva u vrijednosti od 15 milijuna eura. Zahtjevi se predaju kada je kompletirana sva dokumentacija, za što nekad korisnicima treba i do dva mjeseca, kažu nam upućeni. To znači da će se zahtjevi predavati i iza 30. lipnja i bit će prihvatljivi – jedino što troškovi moraju nastati prije tog datuma. Ali čak i kad bi se ovim tempom, od 15 milijuna eura svaka dva tjedna, tražio povrat sredstava sve tamo do kraja ljeta, to ne bi bilo dovoljno.
No, ministar procjenjuje da će se dinamika predaje tih zahtjeva od travnja značajno ubrzati – na terenu se radi, pa će biti i sve više troškova koje se može pravdati. U Ministarstvu imaju najave da će do kraja lipnja troškovi doseći milijardu i 350 milijuna eura, što bi bilo dovoljno da svaki cent bude potrošen. Mada i sam ministar kaže da su ti planovi „optimistično postavljeni“ i da „neće biti jednostavno“. Što ako ne uspiju?
Nema pomicanja roka?
O novom produljenju rokova se uopće ne razmišlja, tvrdi Branko Bačić. „O tome ne razmišljamo, niti takvu poruku šaljemo“, odgovorio je danas na novinarski upit, naglasivši da ne bi htio da se iz njegove izjave „na bilo koji način ostavi mogućnost krajnjim korisnicima da razmišljaju o produženju rokova“. Ne smatra niti realnim da se rok još jednom produlji. I ona prva prolongacija je, ponovimo, bila presedan.
Kad je s Fondom solidarnosti bila frka prvi puta, u ljeto 2021., premijer Andrej Plenković ležerno je ustvrdio da je najmanji problem „dignuti telefon“ i nazvati predsjednicu Europske komisije kako bi se osiguralo više vremena za korištenje EU novca.
Iako mu je tada pošlo za rukom prolongirati rokove – i time spasiti vlastitu Vladu od goleme blamaže – ta je izjava bila problematična. U kritičnom trenutku, kad je trebalo stisnuti gas, premijer je poručio da nema potrebe da se itko žuri jer će ionako sve biti riješeno jednim pozivom.
Oprezniji od svog šefa
Bačić je oprezniji od svog šefa: ne daje kategorična obećanja za koja nije siguran da ih je moguće ispuniti, niti podiže očekivanja da je realno još jednom prolongirati Fond solidarnosti. Možda i zato što ovoga puta doista nije? S druge strane, čini se kao da istovremeno priprema teren ako stvari ne budu išle prema planu. Kao kad, na primjer, kao jedan od mogućih razloga za neuspjeh spomene – potres u Turskoj.
„Problemi su i s određenim tvrtkama iz Turske koje su prihvatile velike poslove. Turska je sada doživjela strašan potres i nisam siguran na koji će način te tvrtke nastaviti s projektima koji snažno participiraju u ovih gotovo 600 milijuna eura koliko moramo utrošiti do kraja šestog mjeseca“, objašnjavao je ministar prošlog tjedna.
Spašeni od blamaže?
Nešto slično već smo čuli ranije, kada je za poteškoće u obnovi Banije bila kriva poplava u Njemačkoj. U čemu je problem oko ovog argumenta? Prvenstveno to što nije potkrijepljen konkretnim brojkama.
U Ministarstvu zaduženom za obnovu nemaju podataka koliko je tvrtki iz Turske doista angažirano na projektima u Hrvatskoj, niti kolika je vrijednost tih projekata koji, po riječima ministra, „snažno participiraju“ u preostalim sredstvima Fonda solidarnosti. Ne otkrivaju niti jesu li s tim tvrtkama u kontaktu, kako bi sa sigurnošću utvrdili hoće li moći odraditi poslove ili ne. Neobično, ako o njima toliko toga ovisi.
Unatoč svemu, četiri mjeseca i dva tjedna prije isteka rokova, novi ministar je optimističan. I danas je nabrajao što se sve radi da se do kraja lipnja potroši novac, „do zadnjeg eura“ koji nam je na raspolaganju. Hoće li se Vlada doista uspjeti “izvući iz ovoga svega”? Nakon što je rok jednom produžen, svaki drugi scenarij bio bi neviđena blamaža.