Treba li prosječna braniteljska mirovina biti baš za 90 posto veća od prosječne starosne ili bi bilo dovoljno da je veća za 20 posto, ili možda 40 posto? Upravo na taj diskrecijski način određeno je da preživjeli član bračne zajednice može naslijediti do 27 posto iznosa mirovine preminuloga partnera, a ne 37 posto ili 47 posto
U Hrvatskoj je za većinu građana odlazak u mirovinu uputnica za siromaštvo. Prema podacima HZMO-a prosječna sveukupna starosna mirovina za sve one koji su to pravo ostvarili u ovoj godini iznosi 2855,73 kune. Prosječna dob onih koji su u 2022. otišli u starosnu mirovinu je 63 godine uz prosječan mirovinski staž od 34 godine.
Prema Eurostatu Hrvatska je 2020. godine imala jedan od najlošijih omjera medijana mirovine isplaćene građanima u dobi od 65 do 74 godine prema medijanu plaće zaposlenima u dobi od 50 do 59 godina. U Hrvatskoj je medijan mirovine bio 0,39 medijana takve plaće, a prosjek za sve zemlje Europske unije bio je 0,54.
Problem preranog odlaska u mirovinu
Kada bi Hrvatska bila u europskome prosjeku onda bi prosječna starosna mirovina za sve one koji su ove godine započeli umirovljeničke dane bila cca 4000 kuna. Za 84.961 umirovljenika s ukupnim mirovinskim stažem ne manjim od 40 godina ona je za ožujak ove godine iznosila 4996,68 kuna. Prevedeno, jedan od razloga za loš omjer između prosječnih isplaćenih plaća i mirovina je i prerani odlazak u mirovinu.
Prosječan mirovinski staž 680.000 građana (broj primatelja mirovine bez međunarodnih ugovora) u starosnoj mirovini je 32 godine i 7 mjeseci, a njihova prosječna mirovina za ožujak iznosila je 3309,58 kuna. Ovdje je isključivo riječ o različitim kategorijama starosne mirovine, i svi ovi prosjeci ne uključuju invalidske i obiteljske mirovine, kao ni mirovine isplaćene po međunarodnim ugovorima i posebnim propisima uključivši i one po Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskoga rata.
Mirovine tretirane kao socijalni transferi
U Hrvatskoj je u travnju bilo 1,231.064 korisnika mirovina, ali je samo njih 823.978 bilo u starosnoj ili prijevremenoj starosnoj mirovini. Ako se od tog broja oduzme 144.000 onih koji primaju punu ili djelomičnu mirovinu po međunarodnim ugovorima, dolazimo do onoga broja umirovljenika čije mirovine nikako ne mogu i ne smiju biti tretirane kao socijalni transferi, bez obzira na to što zbog nedostatnih izravnih prihoda HZMO-a i te mirovine ovise o primicima iz državnoga proračuna, odnosno o poreznim prihodima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukupni planirani prihodi HZMO-a u ovoj godini iznose 45,8 milijardi kuna, od čega će 26 milijardi kuna biti prikupljeno doprinosima, a 19,7 milijardi kuna doznačeno iz državnog proračuna. Ukupan iznos potreban za isplatu svih kategorija starosnih mirovina za svih 680 000 korisnika približno odgovara prihodima HZMOa koji su prikupljeni doprinosima i kao takav odgovara modelu „fonda međugeneracijske solidarnosti“.
Dodvoravanje skupinama birača
Budući da je prema planu Ministarstva financija za ovu godinu ukupan iznos prihoda od mirovinskoga doprinosa dovoljan samo za 57 posto iznosa svih vrsta mirovina odnos prema mirovinama postao je identičan kao prema bilo kojemu drugome proračunskom trošku ili socijalnom transferu. Zbog te pogrešne premise odavno je postalo potpuno prihvatljivo da je iznos mirovine pojedinih kategorija korisnika daleko više rezultat arbitrarne političke odluke nego akumulirana i kapitalizirana suma uplaćenih doprinosa kao što je to slučaj u „drugome mirovinskom stupu“.
Javnim i političkim prostorom dominiraju rasprave o mirovinama kao socijalnim transferima što već u samom startu onemogućuje bilo kakvu ozbiljnu diskusiju o suštinskoj reformi nakaradnoga mirovinskog sustava. Trenutačni ditirambi Vladi zbog promjene načina obračuna i povećanja iznosa obiteljske mirovine prema kojoj preživjeli član bračne zajednice može pod određenim uvjetima naslijediti do 27 posto mirovine preminuloga partnera i istovremeno zadržati svoju mirovinu te prethodno cjenkanje oko toga postotka i maksimalnoga iznosa tako izračunate obiteljske mirovine najbolje pokazuje mirenje s političkom arbitrarnošću i tamo gdje nje jednostavno ne može biti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rezultat tog mirenja je i isplata 180.000 mirovina po posebnim propisima čiji su iznosi određeni isključivo političkim odlukama motiviranim kupovinom glasova i dodvoravanjem pojedinim skupinama birača.
Određivanje iznosa braniteljskih imovina
Tako je 6765 bivših pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane iz susjedne BiH imalo u ožujku prosječnu mirovinu u iznosu od 3569,08 kuna uz prosječni ostvareni mirovinski staž od 6 godina, 9 mjeseci i četiri dana. Kao što sam već napisao, u istome mjesecu iznos prosječne starosne mirovine za 680.000 korisnika s prosječnim mirovinskim stažem od 32 godine i 7 mjeseci bio je 3309,58 kuna pa je razumno pitati je li odnos između ove dvije kategorije mirovina rezultat nekoga složenog algoritma ili samo puko kupovanje glasova.
Isto pitanje vrijedi i za 70.876 mirovina isplaćenih hrvatskim braniteljima iz Domovinskoga rata u prosječnome iznosu od 6263,46 kuna za prosječnih 18 godina 7 mjeseci i 29 dana mirovinskoga staža. Treba li prosječna „braniteljska“ mirovina biti baš za 90 posto veća od prosječne starosne ili bi bilo dovoljno da je veća za 20 posto, ili možda 40 posto? Upravo na taj diskrecijski način određeno je da preživjeli član bračne zajednice može naslijediti do 27 posto iznosa mirovine preminuloga partnera, a ne 37 posto ili 47 posto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto ne bismo po istome modelu odlučivanja 10 posto ili 20 posto od 5,3 milijardi kuna potrebnih za isplatu „braniteljskih“ mirovina u ovoj godini prebacili u invalidske – 89.607 korisnika tih mirovina imalo je u ožujku prosječnu mirovinu u iznosu od 2295,30 kuna za prosječan mirovinski staž od 21 godine i 11 mjeseci – te na taj način povećali invalidske mirovine za 20 posto odnosno 40 posto?
Tragično, ne postoji ni minimum političke volje
Premijer Andrej Plenković, kao i nebrojeno puta do sada, iskoristit će neku od prigoda i pohvaliti se što je sve Vlada „dala“ ili „osigurala“ građanima, u ovome slučaju umirovljenicima. Na njegovo zadovoljstvo i našu žalost Vlada je cijelo vrijeme sukladno pažljivom odabiru interesnih skupina raspodjeljivala i transferirala poreze i doprinose.
Raspodjela poreznih prihoda posao je svake Vlade, pa tako i hrvatske, ali raspodjela mirovinskih doprinosa po babi i stričevima sigurno nije dio toga posla. Hrvatski mirovinski sustav je nepravedan za većinu svojih korisnika jer je dizajniran upravo na štetu onih koji su svoje mirovine „zaradili“. Tragično je da ne postoji ni minimum političke volje za raspravu o onim socijalnim transferima koji su prozvani mirovinama, pa su tako na kraju sve mirovine postale socijalni transferi. A to je pogubno za društvo u cjelini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Problem hrvatskih mirovina ukratko: branitelji s 18 godina staža primaju 6200 kuna, građani s 32 godine staža 3300
Zašto se hrvatske mirovine 'iz rada' tretiraju kao socijalni transferi?
Treba li prosječna braniteljska mirovina biti baš za 90 posto veća od prosječne starosne ili bi bilo dovoljno da je veća za 20 posto, ili možda 40 posto? Upravo na taj diskrecijski način određeno je da preživjeli član bračne zajednice može naslijediti do 27 posto iznosa mirovine preminuloga partnera, a ne 37 posto ili 47 posto
U Hrvatskoj je za većinu građana odlazak u mirovinu uputnica za siromaštvo. Prema podacima HZMO-a prosječna sveukupna starosna mirovina za sve one koji su to pravo ostvarili u ovoj godini iznosi 2855,73 kune. Prosječna dob onih koji su u 2022. otišli u starosnu mirovinu je 63 godine uz prosječan mirovinski staž od 34 godine.
Prema Eurostatu Hrvatska je 2020. godine imala jedan od najlošijih omjera medijana mirovine isplaćene građanima u dobi od 65 do 74 godine prema medijanu plaće zaposlenima u dobi od 50 do 59 godina. U Hrvatskoj je medijan mirovine bio 0,39 medijana takve plaće, a prosjek za sve zemlje Europske unije bio je 0,54.
Problem preranog odlaska u mirovinu
Kada bi Hrvatska bila u europskome prosjeku onda bi prosječna starosna mirovina za sve one koji su ove godine započeli umirovljeničke dane bila cca 4000 kuna. Za 84.961 umirovljenika s ukupnim mirovinskim stažem ne manjim od 40 godina ona je za ožujak ove godine iznosila 4996,68 kuna. Prevedeno, jedan od razloga za loš omjer između prosječnih isplaćenih plaća i mirovina je i prerani odlazak u mirovinu.
Prosječan mirovinski staž 680.000 građana (broj primatelja mirovine bez međunarodnih ugovora) u starosnoj mirovini je 32 godine i 7 mjeseci, a njihova prosječna mirovina za ožujak iznosila je 3309,58 kuna. Ovdje je isključivo riječ o različitim kategorijama starosne mirovine, i svi ovi prosjeci ne uključuju invalidske i obiteljske mirovine, kao ni mirovine isplaćene po međunarodnim ugovorima i posebnim propisima uključivši i one po Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskoga rata.
Mirovine tretirane kao socijalni transferi
U Hrvatskoj je u travnju bilo 1,231.064 korisnika mirovina, ali je samo njih 823.978 bilo u starosnoj ili prijevremenoj starosnoj mirovini. Ako se od tog broja oduzme 144.000 onih koji primaju punu ili djelomičnu mirovinu po međunarodnim ugovorima, dolazimo do onoga broja umirovljenika čije mirovine nikako ne mogu i ne smiju biti tretirane kao socijalni transferi, bez obzira na to što zbog nedostatnih izravnih prihoda HZMO-a i te mirovine ovise o primicima iz državnoga proračuna, odnosno o poreznim prihodima.
Ukupni planirani prihodi HZMO-a u ovoj godini iznose 45,8 milijardi kuna, od čega će 26 milijardi kuna biti prikupljeno doprinosima, a 19,7 milijardi kuna doznačeno iz državnog proračuna. Ukupan iznos potreban za isplatu svih kategorija starosnih mirovina za svih 680 000 korisnika približno odgovara prihodima HZMOa koji su prikupljeni doprinosima i kao takav odgovara modelu „fonda međugeneracijske solidarnosti“.
Dodvoravanje skupinama birača
Budući da je prema planu Ministarstva financija za ovu godinu ukupan iznos prihoda od mirovinskoga doprinosa dovoljan samo za 57 posto iznosa svih vrsta mirovina odnos prema mirovinama postao je identičan kao prema bilo kojemu drugome proračunskom trošku ili socijalnom transferu. Zbog te pogrešne premise odavno je postalo potpuno prihvatljivo da je iznos mirovine pojedinih kategorija korisnika daleko više rezultat arbitrarne političke odluke nego akumulirana i kapitalizirana suma uplaćenih doprinosa kao što je to slučaj u „drugome mirovinskom stupu“.
Javnim i političkim prostorom dominiraju rasprave o mirovinama kao socijalnim transferima što već u samom startu onemogućuje bilo kakvu ozbiljnu diskusiju o suštinskoj reformi nakaradnoga mirovinskog sustava. Trenutačni ditirambi Vladi zbog promjene načina obračuna i povećanja iznosa obiteljske mirovine prema kojoj preživjeli član bračne zajednice može pod određenim uvjetima naslijediti do 27 posto mirovine preminuloga partnera i istovremeno zadržati svoju mirovinu te prethodno cjenkanje oko toga postotka i maksimalnoga iznosa tako izračunate obiteljske mirovine najbolje pokazuje mirenje s političkom arbitrarnošću i tamo gdje nje jednostavno ne može biti.
Rezultat tog mirenja je i isplata 180.000 mirovina po posebnim propisima čiji su iznosi određeni isključivo političkim odlukama motiviranim kupovinom glasova i dodvoravanjem pojedinim skupinama birača.
Određivanje iznosa braniteljskih imovina
Tako je 6765 bivših pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane iz susjedne BiH imalo u ožujku prosječnu mirovinu u iznosu od 3569,08 kuna uz prosječni ostvareni mirovinski staž od 6 godina, 9 mjeseci i četiri dana. Kao što sam već napisao, u istome mjesecu iznos prosječne starosne mirovine za 680.000 korisnika s prosječnim mirovinskim stažem od 32 godine i 7 mjeseci bio je 3309,58 kuna pa je razumno pitati je li odnos između ove dvije kategorije mirovina rezultat nekoga složenog algoritma ili samo puko kupovanje glasova.
Isto pitanje vrijedi i za 70.876 mirovina isplaćenih hrvatskim braniteljima iz Domovinskoga rata u prosječnome iznosu od 6263,46 kuna za prosječnih 18 godina 7 mjeseci i 29 dana mirovinskoga staža. Treba li prosječna „braniteljska“ mirovina biti baš za 90 posto veća od prosječne starosne ili bi bilo dovoljno da je veća za 20 posto, ili možda 40 posto? Upravo na taj diskrecijski način određeno je da preživjeli član bračne zajednice može naslijediti do 27 posto iznosa mirovine preminuloga partnera, a ne 37 posto ili 47 posto.
Zašto ne bismo po istome modelu odlučivanja 10 posto ili 20 posto od 5,3 milijardi kuna potrebnih za isplatu „braniteljskih“ mirovina u ovoj godini prebacili u invalidske – 89.607 korisnika tih mirovina imalo je u ožujku prosječnu mirovinu u iznosu od 2295,30 kuna za prosječan mirovinski staž od 21 godine i 11 mjeseci – te na taj način povećali invalidske mirovine za 20 posto odnosno 40 posto?
Tragično, ne postoji ni minimum političke volje
Premijer Andrej Plenković, kao i nebrojeno puta do sada, iskoristit će neku od prigoda i pohvaliti se što je sve Vlada „dala“ ili „osigurala“ građanima, u ovome slučaju umirovljenicima. Na njegovo zadovoljstvo i našu žalost Vlada je cijelo vrijeme sukladno pažljivom odabiru interesnih skupina raspodjeljivala i transferirala poreze i doprinose.
Raspodjela poreznih prihoda posao je svake Vlade, pa tako i hrvatske, ali raspodjela mirovinskih doprinosa po babi i stričevima sigurno nije dio toga posla. Hrvatski mirovinski sustav je nepravedan za većinu svojih korisnika jer je dizajniran upravo na štetu onih koji su svoje mirovine „zaradili“. Tragično je da ne postoji ni minimum političke volje za raspravu o onim socijalnim transferima koji su prozvani mirovinama, pa su tako na kraju sve mirovine postale socijalni transferi. A to je pogubno za društvo u cjelini.