Nekad je nužno odabrati stranu

Pročitali smo veliku studiju o budućnosti Europe. Analitičari ozbiljno upozoravaju na opasnost od džihadista na Balkanu

Kako bi Europa mogla izgledati 2030. godine

Europski sustav za strateške i političke analize (ESPAS) vjerojatno nije ispostava hrvatske tajne službe, odnosno Sigurnosno obavještajne agencije (SOA). Još je manje vjerojatno da se pri izradi svojih dokumenata koristi izjavama hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Pa opet, jedna od rečenica nedavno predstavljene studije ESPAS-a Globalni trendovi prema 2030. – izazovi i izbori za Europu, zvuči doslovno kao dio izvješća SOA-e i izjava predsjednice RH koje su prije nekoliko godina digle strahovitu diplomatsko-političku buku u Bosni i Hercegovini.

“Prijetnja raste i na Balkanu, gdje su džihadistički salafiti bili uspješniji u regrutiranju nego se to moglo pretpostaviti: više od 1000 građana ovih zemalja pridružilo se Islamskoj državi u Siriji i Iraku između 2014. i 2016. godine”, kaže se u poglavlju neveselo nazvanom “Terorizam će ostati”.

Strateški vakuum u susjedstvu

Rečenica je to gotovo navlas ista onoj koja se koristila u izvješću SOA-e objavljenom u rujnu 2017. godine, u kojoj je zaključeno da se s područja hrvatskog jugoistočnog susjedstva skupini Islamska država Irak i Levant priključilo gotovo 1.000 ljudi, uglavnom “sljedbenika džihadističkog salafizma”. Kolinda Grabar-Kitarović je u nekoliko navrata upozoravala na opasnost islamskog ekstremizma u susjedstvu, što je redovno izazivalo žestoke reakcije iz BiH.

Sad je to, međutim, dio predviđanja ESPAS-a za zbivanja u narednom desetljeću – dokumenta koji europskim političarima treba poslužiti kao vodič za donošenje odluka o razdoblju koje slijedi. Dijelu o ekstremistima na Balkanu ne posvećuje se više od jedne, citirane rečenice stavljene u kontekst činjenice da teritorijalno uništenje Islamske države nije uklonilo opasnost od terorističkih napada radikala na europskom tlu.

Osim Balkana, potencijalno opasna područja u kojima su ekstremisti potražili zaklon uglavnom su u dijelovima šireg europskog okruženja koja se nalaze, kako kažu ESPAS-ovi autori, u strateškom vakuumu – poput Somalije, Libije i Sinaja u Egiptu. Naravno, ukazuje se i na radikalizaciju u zemljama EU i kaže se da je u svakom trenutku između 50 i 100 tisuća ljudi pod posebnim nadzorom jer je procijenjeno da bi se mogli radikalizirati.

Džihadistički terorizam – ni šestina napada

Ima još – više od 1500 terorista i vojnika Islamske države će biti pušteno iz zatvora u zemljama EU, jer je prosječno trajanje njihovih kazni pet godina. Sve ovo nisu pretjerano neočekivani nalazi dokumenta koji na jednom svom mjestu opisuje kako bi predviđanja poput ovog o Europi 2030. godine, kako bi bila uspješna, morala biti kreativna, kontraintuitivna i čak pomalo kontroverzna.

U činjenicama koje se navode na kraju poglavlja o terorizmu nema, zapravo, ništa kontroverznog. Radi se o brojkama, ali onima kakve pokazuju koliko je opće prihvaćena slika stvarnosti ponekad iskrivljena. “Iako džihadistički teroristički napadi dominiraju vijestima, njihov udio u ukupnim terorističkim napadima je tek 16 posto. Najviše je onih koje čine separatistički pokreti (67%), lijevi terorizam je odgovoran za njih 12, a desni za šest posto napada. Ova posljednja kategorija, pritom, je u značajnom porastu”, kaže se u izvješću ESPAS-a.

Balkanske stabilokracije

Balkan se u bitnijem kontekstu spominje na još samo jednom mjestu. Na kraju dokumenta napravljena su dva scenarija razvoja događaja, jedan u slučaju da EU institucije poduzmu mjere za suočavanje s navedenim problemima, a drugi da mjere izostanu. U prvom slučaju, očekivano, EU postaje globalni lider u borbi protiv klimatskih promjena, smanjenja nejednakosti, reguliranja danas otvorenih pitanja poput razvoja umjetne inteligencije i digitalnih tehnologija, povezuju je super brzi vlakovi…

U drugom se ne događaju lijepe stvari, a jedan od problema je i Zapadni Balkan, odnosno “nastavak podrške stabilokracijama” u tom dijelu svijeta i na Bliskom istoku, što odgađa razvoj doista demokratskih društvenih sustava. Stabilokracije su društva koja su naoko demokratska, no u njima ne postoji ni sloboda medija, ni neovisnost pravosuđa i drugih institucija, ali ipak imaju podršku EU koja radije igra na “stabilnost” u strahu od raspadanja cijelog sustava.

Korisni populizam?

Jedna od zanimljivijih analiza je ona o populizmu. Naime, iako je populizam u nepobitnom usponu po cijeloj EU što se pokazuje gotovo svakim novim izbornim ciklusom, autori istraživanja podsjećaju da se populizam povremeno pojavljuje u demokratskim sustavima Zapada još od kraja 18. stoljeća. “Velika većina populističkih valova o 19. i 20. stoljeću u SAD-u i Europi povukla se kad su se razlozi njihovog nastanka adresirali ekonomskim i političkim reformama”. Pa se nabraja kako je baš uspon populističkih zahtjeva doveo do stvaranja politika socijalnog osiguranja, poput stvaranja modernog mirovinskog sustava u Njemačkoj 1880. godine, “New Deala” u SAD-u 1933. i uvođenja plaćenog godišnjeg odmora u Belgiji i Francuskoj tri godine kasnije.

Zanimljiv je i dio o starenju, koji se također povezuje s populizmom. Naime, autori izvješća kažu kako postoje strahovi da će sve starije europsko stanovništvo postajati sve konzervativnije, ali i da nema dokaza za tu pretpostavku. Istraživanja pokazuju kako mnogo više od godina starosti na glasačka opredjeljenja utječu politička zbivanja u formativnim godinama birača. “Postoji nada da će duži životni vijek značiti i da će ljudi postajati sve obrazovaniji, pa tako možda i kritičniji prema populističkim sloganima”, kaže se u predviđanju ESPAS-a.

Troškovi mirovina nisu problem

A što se tiče starenja, vječna je tema – mirovinski sustav. Ovo istraživanje zaustavlja se na 2030. godini, dakle tri godine prije nego će Hrvatice i Hrvati početi raditi do 67. godine, kako bi se zaustavilo bujanje dugova domaćeg mirovinskog sustava (ako cijelu priču ne sruši sindikalni referendum za koji se potpisi počinju prikupljati sljedećeg mjeseca). No, po autorima ESPAS-ovog predviđanja, mirovine nisu glavni problem kad se govori o povećanju troškova vezano za duži životni vijek – nego zdravstvo.

Kako bi se ukupni troškovi vezani uz starije stanovništvo smanjili, predlažu napore na postizanju tri glavna cilja vezana za glavne uzročnike bolesti kod starije populacije – smanjenje prosječne tjelesne težine od pet posto, povećanje fizičke aktivnosti na bar 150 minuta intenzivnog vježbanja tjedno i prestanak pušenja. Jasno, ovo bi osim smanjenja troška sustava, dovelo i do dužeg života u dobrom zdravlju – procjena je da bi sa 63 posto provedenih zdravih godina života iz 2018. godine europskih prosjek skočio na 80 posto dvanaest godina kasnije.

Izviđanja budućnosti

Između bliske budućnosti u kojoj će nas uništavati klimatske promjene, debljina, duhan, teroristi, ekonomska nejednakost, geopolitička previranja, stabilokracije, populizam, neregulirana umjetna inteligencija i one u kojoj su svi ti izazovi prevladani, dakle, stoji tek nekoliko dobro osviještenih političkih odluka?

Naravno da stvari nisu baš toliko jednostavne, no u oblikovanju budućnosti, makar tako tvrde u ESPAS-u, predviđanja poput ovog su nužnost. Štoviše, kako se kaže pri samom kraju studije – “predviđanja su za donošenje odluka isto što i izviđanja za vođenje rata”.