Procurila snimka djevojčica koje su prije dvije godine oteli teroristi. Njihove majke bile su izvan sebe
Teroristi Boko Harama upali su u učenički dom i oteli 276 djevojaka
Otete su prije točno dvije godine. Iz svojih kreveta u učeničkom domu. NJih 276 oteli su naoružani napadači zloglasne organizacije Boko Haram. Nekoliko desetaka pak je uspjelo pobjeći, točnije njih 53.
Oteli su ih 14. travnja 2014. u gradu Chibok, na sjeveroistoku Nigerije, u državi Borno. I onda je nastupila tišina. Ni traga, ni glasa što je s njima gdje su, jesu li uopće žive. Stotine njihovih roditelja su iz dana u dan, iz noći u noć, tražili informacije. Osnovana je grupa #Vratite naše djevojke. No, njihovi vapaji su ostali bez odgovora.
Sve do sada. CNN je objavio video nekih od tzv. Chibok djevojaka koje su poslali njihovi otmičari kao dokaz da su djevojke još žive.
Snimke nitko nije bio pokazao njihovim roditeljima. Do danas.
Boko Haram send ‘proof of life’ video of Chibok girls: CNN https://t.co/vMQTCAe5KO pic.twitter.com/zd92Fk2erS
— AFP news agency (@AFP) April 14, 2016
Suočavanje sa snimkom
Rifkatu Ayuba hvata se za glavu dok gleda svoju kći na snimci, nakon dvije godine. Djevojčici je sada 17 godina. “Moja Saratu!” otme joj se krik dok se unosi u ekran laptopa najbliže što može, kao da će se tako približiti svojoj djevojčici.
Saratu Ayuba jedan je od 15 djevojaka koje su na snimci koje su otimači poslali. Ona je prva koja je prikazana svojim roditeljima na vrlo emocionalnom sastanku održanom ovoga tjedna. Odjevena u ljubičastu dugu haljinu, sa smeđom maramom na glavi, Saratu gleda ravno u kameru.
“Htjela sam ju skinuti s tog ekrana,” kroz jecaje priča Rifkatu. “Da bar to mogu.” Smatra se da je video napravljen u prosincu prošle godineu sklopu pregovora između Vlade i Boko Harama. Na taj način se željelo motivirati vladu da pomogne i uloži dodatne napore u oslobođenje djevojaka, a ujedno i dokaže da su još žive.
Snimka snimljena točno na Božić
Djevojke sa snimke su sve odjevene u duge haljine, na glavi im je marama, a postrojene su pred prljavim žutim zidom. Ipak, po snimci se ne vi reklo da su zlostavljane. Snimka je napravljena tako da se kamera fokusira na svaku od djevojaka, dok ih čovjek koji snima ispituje: “Kako ti je ime? Je li to bilo ime u školi? Odakle si oteta?”
Jedna po jedna, svaka djevojka mirno stoji i odgovara na pitanja. Tek poneko oklijevanje odaje tračak straha i emocija.
Na kraju dvominutnog snimka, jedna od djevojaka, koja se predstavila kao Naomi Zakaria, apelira na nigerijske vlasti da se pomognu da se djevojke vrate svojim obiteljima. “Govorim na dan 25. prosinca 2015, u ime svih Chibok djevojčica. Sve smo dobro,” kaže Naomi naglašavajući riječ “sve.” Prema naglašavanju te riječi čini se kao da su zapravo sve otete djevojke žive,a onih 15 prikazanih na videu samo predstavljaju cijelu grupu.
Datum kojeg je navela Naomi podudara se s podacima iz videa, jer je snimljen na Božić, je li stavno to sve bilo na Božić ili je upravo taj datum uzet namjerno, ne zna se. Većina djevojaka koje su otete su kršćanke. No vjeruje se da su ih teroristi prisilili da prijeđu na islam.
Masovni prosvjedi diljem svijeta
Njihova otmica izazvala je masovne prosvjede u Nigeriji i širom svijeta, u cijelu su se priču koja se na društvenim mrežama raširila uključili i svjetski moćnici poput Michelle Obame i Malale Yousafzai.
Nigerijska vlada kaže da ima kopiju snimke o dokazu da su djevojke žive, no ne može potvrditi njenu autentičnost.
Lai Mohammed, ministar informiranja, rekao je da je zabrinut jer se djevojke nisu dovoljno promijenile u dvije godine što bi moglo značiti da je snimka napravljena zapravo puno ranije nego što se mislilo.
CNN je razgovarao s nekoliko školskih kolega djevojaka koje su na snimci koji su potvrdili da su na snimkama njihovi prijatelji. Jedna od tinejdžerica koja ide u istu srednju školu gdje su prije dvije godine otete djevojke, priča kako je u zadnji čas izbjegla sudbinu otetih djevojaka jer je odlučila da će ipak otići kući iz doma. Kod kuće ju je dočekala odluka o napadu na dom.
Djevojka čiji identitet CNN nije htio otkriti zbog njene sigurnosti prilično je emocionalno reagirala na snimku na kojoj su njene školske kolegice. “O, moj Bože!” zaustila je kada je vidjela jednu od svojih bliskih prijateljica, a onda i djevojku koja je bila vođa u razredu. iako se smatra ‘sretnicom’ jer je ipak izbjegla otmicu, kaže kako i sama ima noćne more od cijele situacije. “Ako čujem nešto o vijesim o njima, imam teške snove i plačem,” priznala je u razgovoru za CNN.
Dvije godine boli
Tri majke prepune emocija pogledale su svoju djecu na snimci ovoga tjedna, nakon toga su počele plakati i zagrlile jedna drugu.
Rifkatu Ayuba, Yana Galang i Marija Ishaya proputovale su 125 kilometara iz Chiboka do Maidugurija nevoljko, ne znajući što ih čeka, iscpljene i navikle na beskonačno duge medijske upite. Ovaj put dočekalo ih je nešto drugačije. Ovoga puta u njima se pojavio toliko željeni tračak nade.
CNN ih je obavijestio kako ima važne informacije za podijeliti s njima o njihovim kćerima. Točnije obavijestili su ih kako imaju snimku. Tri majke, odjevene u duge haljine i omotane maramama, sjedile su u dvorištu hotela u Maiduguriju i napeto promatrale snimku na kojima su njihova djeca.
Probuđena nada
U roku od nekoliko sekundi otkad su reporteri CNN-a stisnuli “play” njihove oči su se stisle, a lica zgrčila, bol i patnja s kojom žive već dvije godine počela je teći u potocima suza. Nisu mogle govoriti od jecaja, Ayuba i Ishaya prepoznale su svoje kćeri u gomili djevojaka.
Ali Galang nije vidjela svoju Rifqatu među djevojkama. Tražila ju je pogledom, no neuspješno. Njezini jedvačujni, ali srceparajući jecaji, prestali su kada je rekla: “Vidjeli smo dovoljno. Mi znamo da su cure žive i da su skrivene.NIsmo zabrinute. Naše kćeri izgledaju dobro. Čuli smo mnogo priča i prije, ali ovaj video potvrđuje da su žive. Vlada bi trebala pregovarati s Boko Haram.”
A to je utjeha naposljetku, da nakon dvije godine postoji šansa da njihove kćeri budu vraćene svojim obiteljima. “Nisam vidjela svoju kćer, ali sada postoji još veća nada da je živa,” ponavlja Galang. “Na ekranu možeš vidjeti je li tu tvoje dijete, ali ne možeš je dobiti,” kaže Gallang i zaključuje “Naša djeca su sve što želimo.”