Profesori su baš pokopali kurikulum povijesti; klinci će opet bubati, hrpa je netočnosti i naprosto ga treba povući

Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak opet je u javno savjetovanje vratila polemični kurikulum iz povijesti. Ovo je, inače, treći put da se taj kurikulim našao na javnom savjetovanju. Prvi put se zainteresirana javnost o tom pitanju mogla izjasniti još 2016. godine, a drugo savjetovanje završeno je 15. prosinca 2018. godine. Inače, radna skupina koja je izradila ovaj kurikulum sastavljena je pod koordinacijom Ekspertne radne skupine zadužene za kurikularnu reformu, čiji voditelj je bivši HDZ-ov ministar obrazovanja, Radovan Fuchs.

No, ponovna javna rasprava očekivano je izazvala burne reakcije zainteresirane javnosti, koje većinom negativno ocjenjuju ponuđeni kurikulum. O prijedlogu se tako očitovao i Odsjek za povijest filozofskog fakulteta u Zagrebu. Oni smatraju da bi usvajanje novog kurikuluma “unazadilo nastavu povijesti te dugoročno imalo negativne posljedice i za hrvatsku historiografiju”. Svoje prigovore na novi kurikulum povjesničari s Filozofskog predstavili su u nekoliko točaka, a nakon što su ga žestoko kritizirali, na kraju su konstatirali kako je jedino rješenje da se ovaj prijedlog kurikuluma povuče. Izvukli smo najbitnije i pokušali objasniti što točno brine ljude s Odsjeka za povijest.

1. Trebalo je doraditi stari, a napravljen je novi dokument

Prije svega, povjesničarima s Filozofskog ne sviđa se kako je Prijedlog nastao. Kažu da je Radna skupina koja ga je izradila trebala samo doraditi kurikulum u skladu s očitovanjima koja su stigla na javno savjetovanje, te izraditi izvješće o tom savjetovanju. Umjesto toga, Radna skupina izradila je posve novi dokument. Osim toga, kažu kako dosad nije podneseno izvješće o rezultatima javnog savjetovanja pa takav postupak na Odsjeku za povijest smatraju netransparentnim.

2. Nema razvoja kritičkog mišljenja

Na Odsjeku za povijest smatraju da u kurikulumu nije jasno izražena razlika između povijesnih činjenica i načina na koji se te činjenice tumače. Uz to, zamjeraju da je prilikom oblikovanja sadržaja i ishoda učenja zanemarena mogućnost da se učenicima objasni da neki povijesni događaji imaju više od jednog uzroka. Nedostaje i prikaz različitih kritičkih stavova i točaka gledišta o uzrocima povijesnih događaja. Zbog toga je, kažu, otežan, a možda i onemogućen razvoj kritičkog mišljenja koje bi trebalo biti temeljni cilj nastave povijesti. Konačno, problematičnim smatraju to što se prema Prijedlogu kurikuluma povijest proučava kronološki, a ne problemski. Sporno im je i što se uče pretežno događaji iz političke povijesti pa je propuštena prilika da se učenicima predstavi društvena ili kulturna povijest, povijest žena, i drugi pristupi koji bi im predmet mogli učiniti zanimljivijim.

3. Aljkave formulacije i brojne nejasnoće

Dokument nazivaju nekoherentnim i nejasnim zbog pogreški poput, recimo, one da su temeljne vještine koje bi učenici trebali steći u Prijedlogu kurikuluma navedene samo jednom, a onda posve nestaju iz teksta. Uz to, kažu, nije dovoljno precizno razjašnjeno što bi učenici trebali dobiti iz nastave povijesti jer se koriste općenite formulacije. Kao jedan primjer citira se tvrdnja da „Treba naučiti cijeniti sebe i svoje kako bi znao poštivati druge i drugačije”, koju povjesničari nazivaju više psihološkim nego povijesnim, a i prilično je nejasno kako bi do tog poštovanja učenici trebali doći.

4. Povijest Hrvatske nije samo povijest Hrvata

Posebno problematičnim smatraju navod koji govori o svrsi podučavanja i učenja povijesti. Tamo stoji da je cilj „usvajanje temeljnih znanja o povijesti svoje nacije i svijeta od prapovijesti do danas“, što sugerira postojanje nacije od prapovijesti, ističe se u očitovanju, što je očito netočno. Povjesničari s Filozofskog smatraju i da je pogreška što se ne potiče proučavanje lokalne i zavičajne povijesti, kao i to što se ignorira povijest ljudi drugih etniciteta koji su živjeli na području Hrvatske.

5. Otkrivena i dva plagijata

U kurikulumu su, kažu, naletjeli i na dijelove koje smatraju plagijatom. Ukazuju na to kako je pod podnaslovom “Uzroci i posljedice” doslovno preuzet dio iz sažetka članka Marice Vernazze “Objašnjenje u povijesti”. Upozoravaju kako ni u jednom trenutku nije naznačeno da se radi o citatu. Isti je slučaj, napominju, i s tekstom u konceptu “Kontinuitet i promjena”, gdje su bez citiranja preuzeti dijelovi knjige Roberta Stradlinga – Nastava europske povijesti 20. stoljeća. Takva sloboda s tuđim autorskim djelima se, napominje se u očitovanju, s obzirom na rang i svrhu dokumenta nije smjela dogoditi.

6. Povijest će se i dalje učiti napamet

Kao najveći problem u metodičkom smislu navodi se činjenica da će mehaničko učenje i dalje biti zastupljeno u većoj mjeri od samog razmišljanja o povijesti. Napominju i da su istraživanja provedena u posljednjih 15 godina pokazala da učenici povijest smatraju jednim od najtežih predmeta, kao i predmetom koji im oduzima najviše vremena jer se temelji na učenju napamet, a ne „dubinskom razumijevanju povijesnih fenomena”. Iako učenici povijest percipiraju kao relativno zanimljiv školski predmet, istovremeno ga smatraju i jednim od najmanje korisnih predmeta, a broj učenika koji ga biraju za državnu maturu konstantno pada, piše u očitovanju.

7. Faktografske pogreške i terminološke nejasnoće

Posebna priča su kronološke i faktografske netotočnosti te terminološka neusklađenost koje su povjesničari s Filozofskog uočili u Prijedlogu kurikuluma. Na primjer, za isto razdoblje u povijesti naizmjenično se koriste termini prapovijest i predpovijest. Postoje, kažu, i neke tvrdnje koje su naprosto netočne, poput one o naglom razvoju u neolitiku. Nadalje, od učenika se traži da objasne uzroke gospodarskog zastoja u određenom razdoblju, dok se znanstvenici još uvijek spore o razlozima i vremenu tog zastoja. Nakon toga se u očitovanju nastavlja dugačak popis tema/sadržaja predviđenih u prijedlogu novog kurikuluma koje povjesničari smatraju problematičnim zbog toga što je nejasno što se od učenika očekuje. Dio zahtjeva, smatraju, učenici ne mogu ni ispuniti zbog pogrešaka i nepreciznosti autora.