Politika & Kriminal

Profesorica psihologije objašnjava problem u Krapinskim Toplicama: 'Ako nema suradnje roditelja i škole, dijete je rastrgano. Treba sjesti i razgovarati'

Suradnja škole i roditelja je ključna

Kaos pred zagorskom osnovnom školom nastavio se i danas, kada su roditelji jednoga učenika i treći radni dan zaredom inzistirali na tome da dijete u školi, u zajedničkim prostorijama, ne nosi masku iako tako propisuju epidemiološka pravila za škole. Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević danas je došla u Krapinske Toplice i zbog svega izrazila svoju zabrinutost, a prethodno je za Telegram kazala kako poticanje djece da krše pravila ponašanja u školi nije u skladu s djetetovim najboljim interesima, te da djetetu to nanosi štetu.

Tijekom dana, Telegram je razgovarao s Gordanom Kuterovac Jagodić, profesoricom razvojne psihologije sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, gdje je ujedno i pročelnica Odsjeka za psihologiju. Najveći naglasak u razgovoru stavlja na dobrobit djeteta, odnosno na njegovu trenutnu rastrganost između roditelja i škole. Kaže i kako iz dostupnih informacija proizlazi da se roditelji u svojem postupanju ne libe koristiti djetetom kako bi dokazali neke svoje ideje i vrijednosti.

Aspekt pokreta protiv znanstvenih dokaza

Profesorica nam je rekla da skupina prosvjednika pred školom zapravo nameće svoje ideje koje potom žele istaknuti kao svoju potrebu. U redu je, ističe, da oni imaju svoja uvjerenja i da ih se ne libe pokazati, no dječja prava, podsjeća, uvijek moraju biti iznad prava roditelja. “Pozivaju se na to da djecu smeta maska i da tako stoji u istraživanjima.

Istina je da istraživanja bilježe da djeci nije ugodno nositi masku u školi i da im ona smeta, no tu je i drugi dio koji prešućuju, u kojem učenici iskazuju da im je nastava u školi neusporedivo bolja od online nastave, usprkos mjerama u školi”, kaže profesorica. Dodaje kako je i to jedan od aspekata pokreta protiv znanstvenih dokaza; tendenciozan odabir nekih nalaza istraživanja, ne uzimajući u obzir kontekst i druge nalaze koji im ne odgovaraju.

Dijete kao dio kolektiva

Uostalom, ističe Kuterovac Jagodić, djeca se prilagođavaju novim okolnostima, što je također dio procesa učenja i odrastanja. “Kada im se objasni zašto se nečega treba pridržavati i kada se drugi u njihovoj okolini toga pridržavaju, i djeca će, jer ona vole biti dio kolektiva”, objašnjava profesorica. Na tom tragu upozorava da je i učenik iz Krapinskih Toplica, kojeg roditelji ne puštaju da prođe do razreda s maskom na licu, član svog razrednog i školskog kolektiva.

“Njegov razred i njegova škola važna su okolina za njegov razvoj, kao i obitelj. Međutim, osim potrebe da bude bez maske – što iskazuju njegovi roditelji – to dijete treba zadovoljiti potrebe kao i ostala djeca u školi: potrebu za zaštitom zdravlja, potrebu za sigurnošću, kao i potrebu da bude prihvaćen među vršnjacima, da bude dio neke cjeline”, pojašnjava profesorica. Ovdje može doći, nastavlja, do rastrganosti djeteta između roditelja s jedne i svega onoga što mu škola znači s druge strane.

Nije ugodno, kaže, kad je on jedini izostavljen iz škole, i kada gleda policiju dok legitimira njegove roditelje ili zaštitare koji čuvaju školu zbog slučaja koji se vrti oko njegove obitelji. Profesorica naglašava kako i sam učenik ima pravo reći što misli. “No tu imamo aspekt ljubavi prema roditeljima koji ga nužno ne čini slobodnim da izrazi svoju potrebu”, pojašnjava dalje i dodaje kako u konačnici djetetu škodi što njegovi roditelji kroz njega žele demonstrirati neka svoja uvjerenja.

‘Ključna suradnja škole i roditelja u istom smjeru’

“Valjalo bi poduzeti sve da to dijete bude u školi, sa svojim vršnjacima i razrednim kolegama, da ne bude na ovaj način istaknuto”, kaže profesorica razvojne psihologije. Pitamo kako bi valjalo riješiti ovu situaciju na dobrobit svih. Kuterovac Jagodić smatra kako bi najbolji scenarij bio kada bi samo roditelji i dječak sjeli s razrednicom i ravnateljem. “Pa onda vidjeti zašto je točno maska problem, utvrditi što će se točno dogoditi ako dijete stavi masku, u zajedničkom okruženju isprobati hoće li se nešto dogoditi ako dijete stavi masku”, navodi profesorica.

U redu je, kaže, da roditelji i dalje zadrže stav da jednostavno ne vjeruju u maske, ali bi, smatra, trebali zaključiti da je u interesu djeteta da nastavi školovanje pod istim uvjetima kao i ostala djeca u školi. “Najvažnije je reći”, zaključuje Telegramova sugovornica, “da je suradnja škole i roditelja ključna. Važno je da ta suradnja djeluje u istom smjeru na dijete. Ako to izostaje, dijete je rastrgano i ne zna kome bi se priklonilo. Dijete voli i svoje roditelje, ali i školu, učitelje, razredne kolege”.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu