Strane kompanije nastavile su napuštati Rusiju. Posljednja u nizu globalnih kompanija koja je odlučila napustiti rusko tržište jest nizozemski Heineken, koji tamo proizvodi nekoliko lokalnih brendova i zapošljava oko 1800 ljudi. Istovremeno, SAD i Europska unija razmatraju pojačanje sankcija. Novi paket sankcija trebao bi biti dizajniran tako da pogađa dobavne lance ruskih kompanija, što će dodatno oslabiti ionako već dobrano uzdrmanu ekonomiju.
Rusija bi ove godine mogla imati dvoznamenkasti pad BDP-a. Procjene analitičara kreću se do – 15 posto, a pad će se nastaviti i sljedeće godine, čime bi se vratili desetljeće i pol unazad. Sankcije zbog agresije na Ukrajinu vjerojatno će ostaviti i dugoročne posljedice na rusku ekonomiju, s obzirom na to da će strani ulagači teško ikada više Rusiju promatrati kao poželjnu destinaciju, barem dok je Vladimir Putin na vlasti.
Putin se pripremao za sankcije
Sankcije Rusiji uvedene su još 2014. godine, nakon aneksije Krima. Putin je, dakle, otprilike mogao znati što ga čeka ako krene u daljnje osvajanje Ukrajine, za što se zapravo godinama i pripremao. U sklopu tih, prvih sankcija, zapadnim kompanijama bila su zabranjena ulaganja na području Krima, kao i transfer moderne zapadne tehnologije vađenja nafte i plina. No, one nisu imale pretjerani utjecaj na rusku naftnu industriju, kao i na strana ulaganja.
Kako bi se pokušali zaštititi od budućih sankcija, ruske vlati osmislile su plan ‘Tvrđava Rusija’ koji je uključivao gomilanje deviznih i zlatnih rezervi, kao i povećanje proizvodnje nekih osnovnih proizvoda, poput mesa i mlijeka. Osim toga, kreirali su sustav za međubankovna plaćanja po uzoru na međunarodni sustav SWIFT, u slučaju da ih Zapad izbaci iz tog sustava, što se nekim od najvećih ruskih banaka na kraju i dogodilo.
Pokušaj stabilizacije rublja
Veliki problem za rusku ekonomiju jest, naravno, snažan pad rublja nakon sankcija, što snažno utječe na njihov uvoz jer poskupljuje uvozne proizvode. Putin je pokušao uvesti neke mjere kako bi stabilizirao valutu, poput obveze kompanija da 80 posto strane valute koju dobiju od izvoznih poslova konvertiraju u rublje.
Jedan od sektora u kojem su sankcije najviše vidljive, zbog velike ovisnosti o dobavljačima iz zapadnih zemalja, jest avioprijevoz. Ruski avioprijevoznici u svojim flotama imaju uglavnom avione zapadne proizvodnje. Airbus i Boeing proizveli su oko 70 posto ruske civilne flote od oko tisuću aviona, a zbog sankcija otkazali su ugovore o održavanju kao i isporuku rezervnih dijelova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruska industrija ne može bez zapadnih dobavljača
Ne treba biti stručnjak da bi se predvidjelo kakve će to imati posljedice za ruski civilni zračni promet – procjene analitičara kažu da bi sljedeće godine pola tih aviona moglo biti prizemljeno zbog neodržavanja i nedostatka dijelova. Također, dobar dio tih aviona je u leasingu, uglavnom se radi o međunarodnim leasing kompanijama, te će sukladno sankcijama ugovori biti otkazani do kraja ovog mjeseca.
Osim avijacije i drugi sektori snažno su pogođeni sankcijama. Naime, Rusija je uvoznik mnogih potrošačkih dobara i industrijskih proizvoda, tehnologije i strojeva. Iako su industrijsku bazu naslijedili od SSSR-a, danas je glavnina proizvodnog sektora prilično duboko integrirana u međunarodne dobavne lance, tako da je Rusija ovisna o uvozu komponenti i strojeva iz Europe, SAD-a, Japana, Južne Koreje i Tajvana. Na primjer, ruska autoindustrija ne može bez komponenti iz zapadnih ili azijskih zemalja, pa su mnoge tvornice već sada prekinule s radom.
Ako Putin ne popusti i ne dođe do smirivanja situacije u Ukrajini, Zapad ima još prostora za zaoštravanje sankcija. Jedna od opcija jest i ograničenje uvoza ruske nafte. Iako se uglavnom priča o plinu, glavni ruski izvozni proizvod je zapravo nafta koja čini polovicu ukupnog izvoza – ovisno o trenutnoj cijeni. Ako bi Europa uspjela pronaći alternativu ruskoj nafti to bi Putinovom režimu bio dodatni vrlo snažan udarac.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dugoročne posljedice – odljev mozgova
Što se tiče dugoročnih posljedica ove krize, tu se svakako ističe tzv. odljev mozgova. Naime, zbog situacije u Rusiji deseci tisuća ruskih IT stručnjaka napustilo je zemlju i odselilo negdje na zapad. Ruski IT stručnjaci oduvijek su bili vrlo cijenjeni i sasvim sigurno im nije teško pronaći posao u nekoj od zemalja Europske unije ili SAD-u.
Mnogi od njih imali su do sada i u Rusiji dobro plaćene poslove, i zanimljive karijere, no politička situacija natjerala ih je da sreću potraže negdje drugdje. To će imati vrlo negativne posljedice na ruski IT sektor, koji im je bio jedna ode najperspektivnijih grana ekonomije – ako ne računamo naftu i plin.
Prema nekim procjenama, samo u prva tri tjedna od agresije na Ukrajinu, Rusiju je napustilo oko 200 do 300 tisuća bolje obrazovanih građana iz srednje klase, koji su si i financijski mogli priuštiti preseljenje u zapadne zemlje. To će za Rusiju, dugoročno gledano, biti vrlo veliki problem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Propast Rusije: već je pobjeglo 300 tisuća mladih i obrazovanih, a sankcije će je vratiti desetljeće i pol unazad
Rusija bi ove godine mogla imati dvoznamenkasti pad BDP-a, procjene analitičara kreću se do 15 posto
Sankcije zbog agresije na Ukrajinu vjerojatno će ostaviti i dugoročne posljedice na rusku ekonomiju, s obzirom na to da će strani ulagači teško ikada više Rusiju promatrati kao poželjnu destinaciju, barem dok je Vladimir Putin na vlasti
Strane kompanije nastavile su napuštati Rusiju. Posljednja u nizu globalnih kompanija koja je odlučila napustiti rusko tržište jest nizozemski Heineken, koji tamo proizvodi nekoliko lokalnih brendova i zapošljava oko 1800 ljudi. Istovremeno, SAD i Europska unija razmatraju pojačanje sankcija. Novi paket sankcija trebao bi biti dizajniran tako da pogađa dobavne lance ruskih kompanija, što će dodatno oslabiti ionako već dobrano uzdrmanu ekonomiju.
Rusija bi ove godine mogla imati dvoznamenkasti pad BDP-a. Procjene analitičara kreću se do – 15 posto, a pad će se nastaviti i sljedeće godine, čime bi se vratili desetljeće i pol unazad. Sankcije zbog agresije na Ukrajinu vjerojatno će ostaviti i dugoročne posljedice na rusku ekonomiju, s obzirom na to da će strani ulagači teško ikada više Rusiju promatrati kao poželjnu destinaciju, barem dok je Vladimir Putin na vlasti.
Putin se pripremao za sankcije
Sankcije Rusiji uvedene su još 2014. godine, nakon aneksije Krima. Putin je, dakle, otprilike mogao znati što ga čeka ako krene u daljnje osvajanje Ukrajine, za što se zapravo godinama i pripremao. U sklopu tih, prvih sankcija, zapadnim kompanijama bila su zabranjena ulaganja na području Krima, kao i transfer moderne zapadne tehnologije vađenja nafte i plina. No, one nisu imale pretjerani utjecaj na rusku naftnu industriju, kao i na strana ulaganja.
Kako bi se pokušali zaštititi od budućih sankcija, ruske vlati osmislile su plan ‘Tvrđava Rusija’ koji je uključivao gomilanje deviznih i zlatnih rezervi, kao i povećanje proizvodnje nekih osnovnih proizvoda, poput mesa i mlijeka. Osim toga, kreirali su sustav za međubankovna plaćanja po uzoru na međunarodni sustav SWIFT, u slučaju da ih Zapad izbaci iz tog sustava, što se nekim od najvećih ruskih banaka na kraju i dogodilo.
Pokušaj stabilizacije rublja
Veliki problem za rusku ekonomiju jest, naravno, snažan pad rublja nakon sankcija, što snažno utječe na njihov uvoz jer poskupljuje uvozne proizvode. Putin je pokušao uvesti neke mjere kako bi stabilizirao valutu, poput obveze kompanija da 80 posto strane valute koju dobiju od izvoznih poslova konvertiraju u rublje.
Jedan od sektora u kojem su sankcije najviše vidljive, zbog velike ovisnosti o dobavljačima iz zapadnih zemalja, jest avioprijevoz. Ruski avioprijevoznici u svojim flotama imaju uglavnom avione zapadne proizvodnje. Airbus i Boeing proizveli su oko 70 posto ruske civilne flote od oko tisuću aviona, a zbog sankcija otkazali su ugovore o održavanju kao i isporuku rezervnih dijelova.
Ruska industrija ne može bez zapadnih dobavljača
Ne treba biti stručnjak da bi se predvidjelo kakve će to imati posljedice za ruski civilni zračni promet – procjene analitičara kažu da bi sljedeće godine pola tih aviona moglo biti prizemljeno zbog neodržavanja i nedostatka dijelova. Također, dobar dio tih aviona je u leasingu, uglavnom se radi o međunarodnim leasing kompanijama, te će sukladno sankcijama ugovori biti otkazani do kraja ovog mjeseca.
Osim avijacije i drugi sektori snažno su pogođeni sankcijama. Naime, Rusija je uvoznik mnogih potrošačkih dobara i industrijskih proizvoda, tehnologije i strojeva. Iako su industrijsku bazu naslijedili od SSSR-a, danas je glavnina proizvodnog sektora prilično duboko integrirana u međunarodne dobavne lance, tako da je Rusija ovisna o uvozu komponenti i strojeva iz Europe, SAD-a, Japana, Južne Koreje i Tajvana. Na primjer, ruska autoindustrija ne može bez komponenti iz zapadnih ili azijskih zemalja, pa su mnoge tvornice već sada prekinule s radom.
Ako Putin ne popusti i ne dođe do smirivanja situacije u Ukrajini, Zapad ima još prostora za zaoštravanje sankcija. Jedna od opcija jest i ograničenje uvoza ruske nafte. Iako se uglavnom priča o plinu, glavni ruski izvozni proizvod je zapravo nafta koja čini polovicu ukupnog izvoza – ovisno o trenutnoj cijeni. Ako bi Europa uspjela pronaći alternativu ruskoj nafti to bi Putinovom režimu bio dodatni vrlo snažan udarac.
Dugoročne posljedice – odljev mozgova
Što se tiče dugoročnih posljedica ove krize, tu se svakako ističe tzv. odljev mozgova. Naime, zbog situacije u Rusiji deseci tisuća ruskih IT stručnjaka napustilo je zemlju i odselilo negdje na zapad. Ruski IT stručnjaci oduvijek su bili vrlo cijenjeni i sasvim sigurno im nije teško pronaći posao u nekoj od zemalja Europske unije ili SAD-u.
Mnogi od njih imali su do sada i u Rusiji dobro plaćene poslove, i zanimljive karijere, no politička situacija natjerala ih je da sreću potraže negdje drugdje. To će imati vrlo negativne posljedice na ruski IT sektor, koji im je bio jedna ode najperspektivnijih grana ekonomije – ako ne računamo naftu i plin.
Prema nekim procjenama, samo u prva tri tjedna od agresije na Ukrajinu, Rusiju je napustilo oko 200 do 300 tisuća bolje obrazovanih građana iz srednje klase, koji su si i financijski mogli priuštiti preseljenje u zapadne zemlje. To će za Rusiju, dugoročno gledano, biti vrlo veliki problem.