Prošlo je 12 godina od atentata na Pukanića, sad su izašle nove, eksplozivne optužbe. Evo što se zna

Đukanovićevo ime spominjano je i ranije u istom kontekstu, a sada o tome, tvrdi tjednik, postoji i novi trag. Nacional je uoči Pukanićeve likvidacije ekstenzivno pisao o mogućoj upletenosti crnogorskog predsjednika u međunarodni šverc cigareta, odnosno o njegovim vezama s ‘duhanskom mafijom’.

Novi trag protiv Mila Đukanovića?

Đukanovića je, piše Nacional, 13. rujna ove godine spomenuo Sreten Jocić, koji trenutno služi 15-godišnju zatvorsku kaznu. Navodno ga je imenovao u telefonskom razgovoru s majkom svoje bivše partnerice, Aksenije Lovčević. Prvo ju je nazvao, piše Nacional, na kućni telefon, potom i na mobitel.

U istom trenutku dok je majka pričala s Jocićem, kći Aksenija razgovarala je na kriptirani mobitel s čovjekom s kojim je započela vezu nakon Jocićeva uhićenja. Obojica su bili na razglasu, tako da su svi četvero mogli sudjelovati u razgovoru. Jocić se u jednom trenutku obratio i direktno partneru svoje bivše cure (s kojim je u međuvremenu Aksenija Lovčević prekinula) te mu poručio da je “on Joca Amsterdam”.

Detalji snimke Jocićevog razgovora

Zatim je Jocić nastavio: “Prošlih 12 godina sam u zatvoru. Mogao sam da namjestim predsjednika Crne Gore. Nudili su mi da idem živjeti u Kostariku. Je li tako? Ja to nisam uradio. Ovdje sam gdje sam. Neću da me se moji unuci i djeca stide živog. Bolje da se ponose sa mnom mrtvim”, piše Nacional.

Nacionalov izvor, pišu, ima cijelu snimku razgovora koji je trajao oko 42 minute, a u kojoj se, tvrde, čuje da Jocić u kontekstu ubojstva Ive Pukanića spominje Đukanovića kao mogućeg naručitelja.

Zašto je važna objava ove snimke?

Berislav Jelinić rekao je za Telegram kako vjeruje da je snimka novi značajan trag, a koja je točno njegova važnost propitat će nadležne institucije.

“Koliko mi je poznato, osoba koja je to snimila zainteresirana je ispričati sve nadležnim institucijama i potvrditi autentičnost snimke. Na osnovu sadržaja snimke mogle bi se otkriti nove okolnosti, odnosno provjeriti što je Joca Amsterdam radio prije atentata. Uvjeren sam da se na osnovu toga može preispitati i tko bi mogao biti naručitelj i iz kojeg miljea dolazi”, objašnjava Jelinić važnost snimke.

Sadržaj snimke mogao bi tako još jednom pokazati da se i u tzv. hladnom slučaju mogu pojaviti nove okolnosti. Zato Jelinić smatra da će institucije pokazati interes za njezin sadržaj.

Kako je izvedena likvidacija

Upravo ime naručitelja ubojstva Ive Pukanića ključan je detalj koji nedostaje u rasvjetljavanju tog nezapamćenog atentata.

Zna se da je kraj Pukanićevog automobila parkiranog u središtu Zagreba, u Vlaškoj ulici nedaleko redakcije Nacionala, bio ostavljen motor napunjen eksplozivom. Za slučaj da Pukanić ne strada u eksploziji, na krovu u Palmotićevoj ulici čekao je snajperist.

S Pukanićem je tog dana u eksploziji, koja je odjeknula u 18.15 sati, poginuo i njegov bliski suradnik Niko Franjić.

Tko su bili izvršitelji

Uhićenja osumnjičenih atentatora počela su nekoliko dana nakon Pukanićeve likvidacije. Zbog sumnje da su sudjelovali u ubojstvu suvlasnika Nacionala uhićeni su Robert Matanić i njegov brat Luka, te Amir Mafalani. Naknadno je uhićen i Bojan Gudurić.

Braća Matanić pratila su zajedno s Mafalanijem Pukanićevo kretanje još od lipnja 2008. godine. Gudurić je dobio ulogu da ga vreba snajperom s krova, dok je, kako se na kraju ispostavilo, eksploziv postavio Željko Milovanović.

Svi su već do tada imali podeblje policijske dosjee, a sumnja se da su kontakte uspostavili još dok su služili kazne u zatvoru u Sremskoj Mitrovici.

Tko je platio ubojstvo?

Kao osoba koja je transferirala novac atentatorima, a utvrđeno je da je obećano ukupno 1,5 milijuna eura, osuđen je Slobodan Đurović zvani Kardinal, kum Sretena Jocića.

“Samo Slobodan Đurović ovdje zna tko je naručio ubojstvo Ive Pukanića” naglasila je sutkinja koja je vodila proces protiv atentatora.

Tko je spominjan kao naručitelj

Svi okrivljeni od početka su poricali krivnju. Matanić je doduše nakon uhićenja tvrdio kako zna da iza ubojstva stoje umirovljeni general Vladimir Zagorec, te crnogorski poduzetnik Stanko Subotić Cane.

Kasnije je na glavnoj raspravi optužio vrh hrvatskog DORH-a, policije i tajnih službi da su ga prisili da to kaže obećavajući mu da će dobiti status svjedoka pokajnika. Uvjeravao je da taj iskaz nije istinit.

USKOK je od početka tvrdio da je upravo Sretan Jocić stajao iza ove skupine, no to tijekom procesa nije dokazao “Ivu Pukanića ubila je zločinačka organizacija kojoj je na čelu bio Sreten Jocić, a ne grupa okupljena samo zbog te likvidacije”, isticao je USKOK tijekom procesa.

Motiv ubojstva 1,5 milijuna eura

“Motiv za Pukanićevu likvidaciju ovoj grupi bilo je čisto koristoljublje, jer je naručitelj platio milijun i pol eura. Nije isključeno ni da je Robert Matanić imao osobni interes za osvetu zbog serije negativnih tekstova o sebi u Nacionalu. Nismo, međutim, utvrdili motiv naručitelja, jer nam je on ostao nepoznat. Tijekom postupka provlačile su se hipoteze o mogućim razlozima Pukanićevog ubojstva, ali na osnovu njih nismo mogli prihvatiti tvrdnju iz optužnice da je ubijen kako bi ga se spriječilo u objavljivanju tekstova o raznim zločinačkim grupama.

Ratko Knežević spominjao je u tom kontekstu hipotezu o ‘duhanskoj mafiji’. No o ‘duhanskoj mafiji’ Pukanić i nije pisao, te je nakon prvog atentata (u travnju 2008. nepoznati muškarac presreo je na Ilici Pukanića i, kako je suvlasnik Nacionala prijavio, pokušao mu pucati u glavu, op.a.) dvojio stoje li iza toga Crnogorci. Đurović je pak Mataniću kao moguće naručitelje spominjao i Stanka Subotića Caneta i Vladimira Zagorca, dok mu je Milovanović rekao da je naručitelj osoba iz Zagreba bliska vlasti.

Pukanić je bio ugledan i svestran novinar koji je po prirodi posla imao puno prijatelja, ali i neprijatelja. Zato je moguće da je ubijen zbog svog pisanja, no to, kako se moglo vidjeti iz njegovih sms-ova, nije nužno morao biti motiv. U svakom slučaju naručitelj je dovoljno moćan jer je bio spreman platiti milijun i pol eura za život Ive Pukanića. I očito je toliko plaćeno kako bi se zaštitili puno veći financijski interesi”, stajalo je u obrazloženju presude.

Kazne atentatorima na Pukanića

Iako su svi okrivljeni od početka poricali optužbe pravomoćno su presudom iz travnja 2012. osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Robert Matanić na 35 godina, Bojan Gudurić na 33 godine, Željko Milovanović na 40 godina, Luka Matanić i Amir Mafalani po 16 godina. Đurović je dobio 23 godine zatvora.

Sretenu Jociću suđeno je u Srbiji zbog naručivanja Pukanićevog ubojstva, no ni tamo optužbe nisu dokazane. U istražnom zatvoru proveo je gotovo četiri godine. Sada služi 15 godina zatvora zbog poticanja na ubojstvo rivala Gorana Marjanovića zvanog Gogsi Bombaš.

Đukanović demantira optužbe

Danas su se nakon objave teksta javili iz Đukanovićeva kabineta, tvrde da je pisanje Nacionala “reciklaža laži” koja je već jednom objavljena pa opovrgnuta.

Kako poručuju, tekst “predstavlja reciklažu laži koja je još prije osam godina lansirana, i odmah nakon toga demantirana od svih aktera te konstrukcije, pa i od samog Sretena Jocića, koji je u Srbiji u međuvremenu pravomoćno oslobođen optužbi za ubojstvo vlasnika Nacionala”.