Nekad je nužno odabrati stranu

Prošlo je 365 dana od potresa. Zašto je, nažalost, realno da će se Zagreb obnavljati desetljećima?

Kilogrami dokumentacije, nedostatak radnika, problemi sa Zakonom. Ima li kraja?

Od velikog potresa u Zagrebu prošlo je točno godinu dana, a obnova praktički još uvijek nije ni započela. Na zagrebački potres nadovezali su se i oni na području Sisačko-moslavačke županije, gdje je također došlo do uništenja brojnih objekata, a s obzirom na tempo kojim se stvari oko obnove odvijaju, cijela stvar trajat će godinama, ako ne i desetljećima.

Prvo je trebalo pola godine da se uopće donese zakon po kojem će se provoditi obnova. Zakonom je predviđeno da će najveći dio konstrukcijske obnove platiti država, i to 60 posto, dok ostatak, od po 20 posto plaćaju lokalne jedinice i vlasnici nekretnina. No, nakon potresa na području Banije pojavio se još jedan problem.

Problemi sa Zakonom o obnovi

Naime, Zakon o obnovi koji je izglasan u rujnu napisan je tako da se odnosi samo na područje Grada Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije, ali ne i za neke buduće potrese. Tako da je nakon potresa na Baniji bilo potrebno nadopuniti postojeći zakon.

U zagrebačkom potresu stradalo je oko 26 tisuća zgrada, a ukupna šteta procijenjena je na oko 11,5 milijardi eura. Na području Zagreba i okolice oko 4,5 tisuće objekata dobilo je crvenu naljepnicu, što znači da su neupotrebljivi, a preko osam tisuća žutu naljepnicu, što znači da su privremeno neupotrebljivi.

Štete od potresa u visini trećine BDP-a

Potresi su veliku štetu prouzročili i na Baniji, gdje je pregledano nešto više od 30 tisuća objekata, od kojih je oko četiri tisuće dobilo crvenu, a sedam tisuća žutu naljepnicu. Procjena štete na Baniji iznosi pet milijardi eura.

Kada taj iznos pribrojimo šteti od zagrebačkog potresa dolazimo do iznosa od oko 16,5 milijardi eura, što je otprilike trećina godišnjeg BDP-a Hrvatske.

Šest kilograma dokumentacije za obnovu zgrade

Osim velikih financijskih izdataka, koji će doduše, dijelom biti pokriveni sredstvima iz EU fondova, prepreku brzoj obnovi stvara i “papirologija” odnosno opsežna dokumentacija koju je potrebno prikupiti kako bi se započeli radovi.

U današnjoj emisiji “U mreži prvog” predstavnik stanara jedne od zgrada s crvenom naljepnicom opisao je svoje iskustvo prijave za obnovu. Prema njegovim riječima, prikupili su šest kilograma dokumentacije – studije, projekte, procjene troškova, dozvole, odobrenja, itd. – sve su to predali još početkom veljače, ali obnove još uvijek nema.

Nedostatak građevinskih radnika

Jedan od problema koji bi mogao kočiti obnovu jest i nedostatak radne snage. I prije potresa građevinske tvrtke suočavale su se s nedostatkom radnika, zbog čega je dolazilo čak i do odgode nekih projekata. U srpnju prošle godine dekan građevinskog fakulteta Stjepan Lakušić iznio je procjenu od čak 100 tisuća radnika koji će biti potrebni za obnovu Zagreba, a to je otprilike onoliko koliko ih trenutno radi u građevinskom sektoru.

Građevina je u Hrvatskoj bila na vrhuncu 2008. godine. No, kriza koja je tada uslijedila snažno je pogodila i taj sektor. Mnoge firme, velike i male, tada su propale, a radnici završili uglavnom u inozemstvu. U razdoblju od prosinca 2008. do lipnja 2015. broj zaposlenih u građevinskom sektoru smanjen je za oko 50 tisuća radnika. Usporavanje negativnih trendova uslijedilo je tek negdje 2016. da bi u kasnijim godinama ponovno krenuo oporavak te danas u građevini radi nešto više od 100 tisuća ljudi.

Ostaje pitanje hoće li građevinski sektor u narednim godinama biti sposoban privući dovoljan broj radnika – iz inozemstva, jer ovdje ih nema – kako bi se obnova mogla završiti u razumnom roku. Ako pogledamo plaće, to će biti vrlo teško. Prosječna plaća u građevinskom sektoru 2019. godine bila je za 18 posto manja u odnosu na državni prosjek.