Prosvjedi, ukradeni izbori, uhićenja i ubojstvo. Hoće li EU opet dopustiti Lukašenkovu opresiju?

Ozbiljne optužbe u svom neposrednom susjedstvu EU ne smije prešutjeti

ZADNJA IZMJENA: kol 10, 2020
Foto: AFP

Ursula von der Leyen obećala je svojedobno da će voditi „geopolitičku (Europsku) komisiju”, s jasnim ciljem da ojača ulogu Europske unije kao relevantnog igrača na globalnoj sceni koji nastoji oblikovati bolji međunarodni poredak, utemeljen na vrijednostima i međunarodnom pravu. Njezino obećanje ponovno je na testu: ovoga puta zbog zabrinjavajućeg razvoja događaja u neposrednom susjedstvu Europske unije.

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, kojeg se u medijima nerijetko naziva i „posljednjim europskim diktatorom“, proglasio je pobjedu na nedjeljnim izborima, što je izazvalo val prosvjeda u zemlji kojom Lukašenko već četvrt stoljeća vlada čvrstim stiskom. Nevladine organizacije i mediji izvještavaju o okršajima policije s prosvjednicima i pokušajima policijskih snaga da zaustave prosvjede gumenim mecima i vodenim topovima.

Neočekivana protukandidatkinja

Aktivisti tvrde da je jedan prosvjednik poginuo nakon što ga je udario policijski kombi, što vlasti u Minsku demantiraju. Prema informacijama nevladinih organizacija, stotine demonstranata je privedeno. Mediji pod kontrolom države objavili su da je Lukašenko u nedjelju osvojio skoro 80 posto glasova i šesti uzastopni mandat, no mnogi, uključujući i oporbenu kandidatkinju Svetlanu Tihanovsku, te rezultate osporavaju i upozoravaju da su izbori i prebrojavanje glasova namješteni.

Svetlana Tihanovska je u izbornu utrku ušla sasvim neočekivano, kao zamjena za svog supruga Sergeja, popularnog blogera, aktivista za ljudska prava i kritičara Lukašenkove vladavine. Kada su ga vlasti uhitile zbog sudjelovanja na ranijim prosvjedima i tako spriječile njegovu kandidaturu, u izborno natjecanje uključila se Svetlana. Učiteljica po profesiji, kampanju je vodila hrabro, unatoč prijetnjama: u lipnju je, primjerice, prije nego što je predala potpise za kandidaturu, objavila da je primila anonimnu telefonsku prijetnju da će joj oteti djecu ako ne odustane od izbora.

(Ne)raspoloženje javnosti

Nije odustala. Djecu je poslala u inozemstvo, na sigurno, a Bjelorusima obećala da će, ako je izaberu, dobiti poštene i transparentne izbore u roku od šest mjeseci. Na njezinim skupovima, javljali su europski mediji, okupljalo se sve više i više ljudi, preko 60 tisuća na zadnjem skupu u glavnom gradu. Raspoloženje se, izgleda, u Bjelorusiji ozbiljno počelo mijenjati, na štetu autoritarnog “vječnog” lidera, unatoč nastojanjima režima da raznim metodama, uključujući i brojna uhićenja pristaša i suradnika oporbene kandidatkinje, zadrži čvrstu kontrolu nad zemljom.

Nakon 26 godina vlasti, očito je rastuće nezadovoljstvo ekonomskom situacijom i političkom represijom, a svako eventualno predizborno obećanje bjeloruskog vladara, neispunjeno u prethodnih pet mandata, ljudima zasigurno zvuči isprazno. Lukašenkovu poziciju dodatno je uzdrmala epidemija koronavirusa u kojoj je svojim sunarodnjacima dijelio nevjerojatne “savjete”, od ispijanja votke do vožnje traktora. Neki dan je, u tom istom stilu umanjivanja “psihoze”, kako je on naziva, od pandemije, tvrdio da je prebolio Coivid-19 na nogama.

Izazov čvrstoj vladavini

Za Svetlanu Tihanovsku analitičari su procjenjivali da predstavlja pravi izazov Lukašenkovoj vladavini, ne samo zbog vala nezadovoljstva među biračima – koji je postao vidljiv već pri skupljanju potpisa za kandidaturu, kada su europski mediji izvještavali da ljudi čekaju u dugačkim redovima kako bi dali potpis za oporbu – nego i zbog činjenice da se radi o stvarnoj oporbenoj kandidatkinji. I na ranijim izborima u Bjelorusiji pojavljivali su se protukandidati, ali su ili bili preslabi da bi predstavljali ikakvu izbornu prijetnju aktualnom predsjedniku ili je bila riječ o ljudima koji su se kandidirali pro forma, da se stvori privid da se doista radi o izborima.

Lukašenko, pokazali su događaji u zadnja 24 sata, nema, naravno, namjeru popustiti niti centimetra. Represivni aparat, koji je pod njegovom kontrolom, zasad izgleda odan aktualnom predsjedniku, mada su se iz pojedinih dijelova zemlje pojavile vijesti koje sugeriraju da možda ipak postoje napukline u Lukašenkovoj željeznoj vladavini: pozivajući se na izjave očevidaca, agencija Reuters je izvijestila da u dva manja grada policija nije željela intervenirati protiv prosvjednika.

Reakcije iz Europske unije

Prizori obračuna s prosvjednicima u drugim dijelovima zemlje, pogotovo u Minsku, predstavljaju, međutim, ozbiljan vanjskopolitički izazov za Europsku uniju. Optužbe za namještene izbore i ozbiljno narušavanje prava na slobodne izbore, okupljanje, prosvjede… događaju se u samom europskom dvorištu i EU si, kao organizacija koja sebe smatra relevantnom u međunarodnoj politici i koja štiti vrijednosti poput demokracije i vladavine prava, ne može priuštiti da ostane po strani. No, što konkretno može učiniti?

Bruxelles je, zasad, reagirao uobičajenim porukama u kojima poziva na prekid represije i poštivanje temeljnih prava. Predsjednica Europske komisije traži od bjeloruskih vlasti da osiguraju točno prebrojavanje glasova na jučerašnjim izborima i njihovu transparentnu objavu. Visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell osuđuje “neprihvatljivo nasilje nad mirnim prosvjednicima” i zahtjeva da se ono odmah prekine. Uključio se i službeni Berlin.

Test europske politike

Glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert kaže da je očito da predsjednički izbori nisu udovoljili minimalnim standardima za demokratske izbore, što je neprihvatljivo. Njemačka, podsjetimo, trenutno predsjeda Europskom unijom. Poljski premijer Mateusz Morawiecki traži izvanredan sastanak na vrhu EU-a. Osim verbalnih osuda, konkretnija akcija EU-a mogla bi doći u obliku novih, strožih sankcija za bjeloruski režim. Prije četiri godine, EU je ukinula veći dio ranijih sankcija Bjelorusiji, zadržavši ipak neka ograničenja, embargo na oružje te sankcije protiv nekoliko osoba.

Za eventualnu odluku o ponovnom pooštravanju sankcija, kao jednu od mogućih konkretnijih akcija protiv vlasti u Minsku, bit će potreban konsenzus među zemljama članicama. Zasad je prerano prognozirati je li moguće postići jednoglasnost u odnosu prema bjeloruskom vladaru – a da to ne ostane samo na zaoštrenijoj retorici – ili će biti država, odnosno njihovih čelnika, koji su spremni iskočiti iz dogovora. No, sigurno je da su događaji u Bjelorusiji test za Europsku uniju: ako organizacija, koja priželjkuje biti utjecajna na međunarodnoj sceni, ne može ništa napraviti u vlastitom susjedstvu, kakvu će to poruku poslati o njezinim globalnim ambicijama?

Irena Frlan Gašparović
Telegram autor
467 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program