Proučili smo novi etički kodeks po kojem od danas radi Sabor. Besmisleniji propis politika odavno nije proizvela
Cilj dokumenta je bio spriječiti afere poput one koja upravo trese EU parlament
Plan je zvučao dosta ambiciozno: “unaprijediti standarde obavljanja javnih dužnosti” i etablirati politiku kao profesionalnu djelatnost “za koju vrijede posebni standardi kvalitete i etičnosti”. Stoga je krajem studenog izglasan dokument – Kodeks o etičkom djelovanju zastupnika u Hrvatskom saboru – koji se od danas primjenjuje na Markovom trgu.
Još prije nekoliko godina antikorupcijsko tijelo Vijeća Europe, GRECO, preporučilo je da Sabor izradi i donese kodeks ponašanja za saborske zastupnike. Savjetovali su pritom da dokument uključuje podrobne smjernice o sprečavanju sukoba interesa u obavljaju saborskih dužnosti, o kontaktima s trećim osobama i da to sve skupa bude povezano s “vjerodostojnim mehanizmom nadzora i provedbe”.
Čemu ovaj propis?
Tako je to vidio GRECO. Dokument koji je izglasan u Saboru, međutim, više se bavi time kako se zastupnici ponašaju – što nije nebitno, pogotovo dio o neširenju mržnje i nesnošljivosti – a puno manje temama poput sukoba interesa ili lobiranja. O “vjerodostojnom mehanizmu nadzora i provedbe” da ne govorimo. O svakom se propisu, naravno, može postaviti na desetke pitanja. O ovom konkretnom dovoljno je samo jedno: čemu će ustvari služiti?
Za kršenje etičkog kodeksa nisu previđene nikakve sankcije i potpuno je jasno da njegovo (ne)provođenje neće imati nikakvih posljedica. Možda jedino učestalije izbacivanje zastupnika iz sabornice jer su, na primjer, skrenuli s teme? Ali to je tek naša slobodna pretpostavka: nikakvo izbacivanje nije predviđeno, mada se od zastupnika doista de facto traži da se u Saboru – drže teme.
Samo relevantno
U drugom članku ionako skromnog dokumenta – ima ukupno 11 članaka, a zadnji pritom propisuje kad stupa na snagu – opisano je kako bi se trebalo raspravljati u Saboru. Slobodno, otvoreno i argumentirano, ali ne samo to. Saborski zastupnici trebali bi se, kaže se u kodeksu, koristiti “za temu relevantnom i argumentiranom kritikom”. Tko će prosuđivati je li neki saborski zastupnik u svom izlaganju koristio za temu relevantnu kritiku?
U konačnici, o takvim bi stvarima trebao odlučivati saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav. Taj je odbor zadužen da prati provedbu Kodeksa, a što to u praksi znači tek treba vidjeti. Sankcija, kako smo već spomenuli, nema niti će ih biti, potvrdili su nam iz Sabora: “iz teksta Kodeksa razvidno je”, kažu, “kako nisu predviđene sankcije niti odlučivanje o pojedinačnom slučaju”.
Tko to tamo lobira
Kad se u Saboru raspravljalo o ovom dokumentu iz oporbe su se čule oštre kritike. Oporbeni zastupnici upozoravali su da će kodeks biti mrtvo slovo na papiru, da GRECO nije imao na umu ovakav propis, prozivalo HDZ da ga neće jednako primjenjivati na sve, vladajuće i oporbu, podsjećalo da je oporba ionako već “potpuno neproporcionalno” na udaru opomena u odnosu na HDZ-ove zastupnike i tako dalje.
Istaknuto je, među ostalim, i da je u parlamentima važno znati s kim se zastupnici sastaju i tko kod njih lobira. Jer oni ipak u konačnici donose zakone. Uostalom, dovoljna ilustracija za to koliko su parlamenti izloženi pokušajima (ne)legalnog utjecaja izvana jest neugodan skandal iz Europskog parlamenta kojem europska javnost svjedoči upravo ovih dana.
Ne, stvarno, čemu?
No, pitanje kontakta s trećim stranama, lobiranja, darova, i tako dalje, u etičkom kodeksu Hrvatskog sabora regulirano je prilično usputno. Od zastupnika se očekuje da urede svoje privatne poslove tako da ne budu u sukobu interesa, da na početku rasprave istaknu ako imaju privatni interes u nekoj temi te da svoj zastupnički položaj ne koriste da bi ostvarili korist za sebe ili nekog svog.
Daje im se mogućnost da na početku izlaganja kažu ako iznose mišljenja, stajališta ili prijedloge nekog drugog, na primjer, neke osobe ili kompanije, ali u kodeksu piše “može”, a ne “mora” – dakle, to im je opcija, a ne obveza.
Iz redova vladajućih naglasit će, sasvim sigurno, da Hrvatska već ima propise koji takva pitanja uređuju i institucije koje se time bave, od Poslovnika Hrvatskog sabora, preko Zakona o sprečavanju sukoba interesa i povjerenstva za sukob interesa, pa do zakona o lobiranju čije se donošenje najavljuje. To je, naravno, točno. Zato je jedino pitanje koje ostaje – čemu, stvarno, onda ovaj kodeks?