Proučili smo presude suda u Strasborugu. Dokazuju da su uhićenja zbog uvrede premijera skandalozna
Hoće li se RH svrstati uz Rusiju, Azerbajdžan i Tursku koje hapse kritičare vlasti?
Kuća ljudskih prava reagirala je na uhićenje 71-godišnjeg maslinara Mladena Čustića iz okolice Zadra nakon što je na Facebooku ostavio komentar u kojem je kritizirao Andreja Plenkovića. Kako smo jučer izvijestili, napisao je da bi ga trebalo gađati trulim jajima te nazvao premijerove suradnike poltronima, a njega osobno narcisoidnim jadnikom.
Zbog toga je uhićen i optužen za vrijeđanje službene osobe, u ovom slučaju predsjednika Vlade RH. Prvotno su ga policajci planirali optužiti za prijetnju premijeru, no 71-godišnjak ih je uvjerio kako se radilo o njegovom mišljenju o radu Vlade koje je javno iznio. I opet bi sve ponovio, a spreman je to reći i premijeru osobno, kazao je 71-godišnjak u razgovoru za Telegram.
Nakon ovog događaja osude uhićenja građana zbog kritike na račun vlasti. Iz Kuće ljudskih prava ukazuju da je Europski sud za ljudska prava, čije bi presude trebala poštivati i Hrvatska, već u brojnim svojim odlukama istaknuo upravo to – slobodnu i oštru kritiku političara.
‘Sloboda izražavanja temelj je demokratskog društva’
Jedan od prvih slučajeva koji se u tom kontekstu citira je onaj Richarda Handysidea, britanskog izdavača koji se našao na udaru vlasti. Naime, u travnju 1971. on je izdao knjigu dvojice danskih autora ‘Male crvene školske knjige’. Bila je namijenjena školskoj djeci i ticala se obrazovanja općenito. Doduše, otprilike jedna desetina teksta odnosila se na seksualno obrazovanje. U Danskoj je knjiga prvi put objavljena 1969., a zatim, nakon što je prevedena i adaptirana, objavljena je i u Belgiji, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Islandu, Italiji, Nizozemskoj, Norveškoj, Švedskoj i Švicarskoj, kao i u više izvaneuropskih zemalja. Osim toga, bila je u slobodnoj prodaji i u Austriji i Luksemburgu.
No, nakon što su primile više kritika na račun ove knjige, britanske vlasti su ju zabranile. U skladu sa Zakonom o nemoralnim publikacijama policija je zaplijenila sve primjerke knjige. Handyside je novčano kažnjen, a sud je naredio da knjige budu uništene. Nije bilo dokazano da je objava knjige bila opravdana, te ju je zbog interesa javnosti trebalo uništiti, zaključio je britanski sud.
Iako Handyside nije uspio s tužbom na Europskom sudu za ljudska prava, njegov je slučaj postao značajna za definiciju slobode izražavanja. Handysideovu knjigu Britanija je mogla zabraniti jer je tada na snazi bio takav zakon. Presuda je postala važna jer je u njoj sud utvrdio da ‘sloboda izražavanja predstavlja jedan od bitnih temelja demokratskog društva, jedan od bitnih uvjeta za njegov napredak, kao i za razvoj svakog čovjeka … Ona se odnosi ne samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ koje primamo s naklonošću ili smatramo neškodljivim ili nevažnim, već i na one koje su uvredljive, šokantne ili uznemiravajuće za državu ili bilo koji dio pučanstva. To su zahtjevi pluralizma, snošljivosti i širokogrudnosti bez kojih nema demokratskog društva’.
Političari moraju prihvaćati puno oštrije kritiku
Još jedan slučaj s Europskog suda za ljudska prava smatra se ključnim kod dokazivanja prava na slobodu izražavanja. Zato i na njega Kuća ljudskih prava podsjeća nakon uhićenja 71-godišnjaka iz okolice Zadra.
U pitanju je kritika koju je austrijski novinar Peter Lingens u listopadu 1975. objavio na račun ondašnjeg austrijskog kancelara Brune Kreiskyog. Prozivao ga je zbog njegovog stava prema vođi jedne političke stranke koji je tijekom Drugog svjetskog rata bio član SS brigade. Nazvao ga je nemoralnim, a njegove stavove nedostojnima.
Kreisky zato podnosi privatnu tužbu za klevetu, a bečki sud ju u ožujku 1979. djelomično usvaja i kažnjava novinara s 20.000 ondašnjih austrijskih šilinga. Nakon nekoliko ponavljanja procesa novinar je u listopadu 1981. pravomoćno osuđen na 15.000 šilinga novčane kazne.
Europski sud za ljudska prava kojem je novinar tužio državu Austriju utvrdio je da se presudom bečki sud, kao tijelo javne vlasti, umiješao u pravo na novinarovu slobodu izražavanja. Austrijska vlada je tvrdila da je u ovom slučaju postojao sukob prava na slobodu izražavanja i prava na poštivanje privatnog života, no Europski sud je, ukazao da se Lingensova kritika odnosila na javnu izjavu Kreiskyog i njegove političke stavove, te nije bilo govora o privatnom životu političara. Dakle, sud zaključuje da su granice javne kritike šire u odnosu na političare i druge javne osobe nego za privatne osobe. Te su granice šire i u odnosu na državne dužnosnike, službenike i namještenike kad se one odnose na poslove i svojstvo koje te osobe imaju.
I Njemačka je kažnjena zbog gušenja slobode govora
Među citiranijim presudama vezanima za slobodu izražavanja je i ona u slučaju Axela Springera protiv Njemačke. Odnosi se na zabranu članka koji je sadržavao izjave o bivšem njemačkom kancelaru.
Časopis Bild je u prosincu 2005. objavio kako je bivši kancelar Gerhard Schröder imenovan predsjednikom nadzornog odbora njemačko-ruskog konzorcija Konsortium Nordeurpäische Gaspipline (NEGP). Samo nekoliko mjeseci ranije u nazočnosti Schrödera i ruskog predsjednika Vladimira Putina potpisan je sporazum o izgradnji plinovoda. Bild je na svojoj naslovnici postavio pitanje: “Koliko zapravo zarađuje od izgradnje plinovoda? Schröder mora otkriti svoju rusku plaću”.
Schröder je od suda u Hamburgu traži i dobiva zabranu objave spornog izdanja Bilda. Europski sud za ljudska prava nakon novinarove tužbe utvrđuje da su sporna pitanja na naslovnici časopisa Bild bila političke prirode i od interesa za širu javnost te nisu optužila gospodina Schrödera da je počinio kažnjivo djelo. Budući da je bivši premijer obavljao jednu od najviših državnih dužnosti u SR Njemačkoj, trebao je pokazati veći stupanj tolerancije na kritiku od običnog građanina.
“Sloboda izražavanja na političkoj sceni iznimno je važna, a upravo mediji imaju ključnu ulogu u obavještavanju javnosti o političkim zbivanjima. Kažnjavanje novinara koji je objavio izjavu određene osobe, može ozbiljno ugroziti doprinos kojeg mediji imaju u raspravama od javnog interesa”, poručeno je iz Strasbourga njemačkim vlastima.
Hoće li se Hrvatska uspoređivati s Rusijom i Turskom?
S kritikama Europskog suda za ljudska prava o gušenju slobode izražavanja suočile su se dakle brojne zemlje diljem Europe. Međutim, sasvim konkretno uhićenje kakvo je viđeno u Zadru zbog kritike na račun premijera Plenkovića, češće bilježe Rusija, Azerbajdžan, Ukrajina i Turska. Cijele serije presuda protiv tih država, koje se mogu pročitati na stranicama Europskog suda za ljudska prava, donijete su upravo zbog uhićenja političkih neistomišljenika i kritičara vlasti.
Kada ih u službenim izvještajima analizira, sud zaključuje kako se ovdje može raditi o zlouporabi javnih ovlasti, odnosno uhićenju i pokretanju kaznenih postupaka, kako bi se ušutkale određene skupine koje kritiziraju vlast.
U tim slučajevima sud redom utvrđuje kako su postupci protiv kritičara vlasti pokrenuti bez ikakvog stvarnog osnova, a osim što im se kršilo pravo na slobodu izražavanja, neosnovano su lišavani slobode, te im je povrijeđeno pravo na presumpciju nedužnosti.
Zakonski članak protivan standardima Suda
Nakon uhićenja dvojice muškaraca u Zadru zbog vrijeđanja premijera pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter izjavila je kako je već otvoren predmet u kojem će se razmatrati je li ovdje bilo kršenja ustavom zajamčenih prava, prije svega prava na slobodu izražavanja.
”Spominje se prijetnja, omalovažavanje ili vrijeđanje. Ono što smo vidjeli jest da je optužni prijedlog podnesen u odnosu na vrijeđanje i omalovažavanje. To je članak 17 jednog starog Zakona, donesenog 1990. godine, zadnji put mijenjanog 1994. godine, gdje su sankcije još uvijek u njemačkim markama, ali koji je protivan standardima Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) i policija je napravila što je napravila”, upozorila je Šimonović-Einwalter.