Jedan od šefova logora Manjača, Dane Lukajić, osuđen je na šest godina zatvora
Proglašen je krivim za ratni zločin protiv zarobljenika u tom logoru
Bivši zapovjednik u Manjači Dane Lukajić je na Županijskom sudu u Zagrebu proglašen krivim za ratni zločin protiv zarobljenika u tom logoru. Nepravomoćno je osuđen na šest godina zatvora.
Tijekom postupka dokazano da je Lukajić bio zadužen za ispitivanja ratnih zarobljenika, a svjedoci su potvrdili da ih se tijekom ispitivanja mlatilo. Naime, ispitivač, kada ne bi bio zadovoljan odgovorima, tražio je od pripadnika vojne policije da tuku zarobljenike, kazao je sudac Dražen Kevrić u obrazloženju presude. Dodao je kako se u sudskom spisu nalazi i dokument prema kojem je baš Lukajić imao ovlast davati naredbu da premlaćivanje zarobljenika.
Obrana je pokušala srušiti iskaze svjedoka jer do suđenja Lukajiću nisu spominjali seksualno zlostavljanje u logoru, no oni su objasnili kako su se po izlasku na slobodu dogovorili kako to neće spominjati. Na kraju su ipak o svim oblicima mučenja progovorili u procesu protiv bivšeg komandanta iz Manjače. “Lukajić je znao da se mora pridržavati Ženevske konvencije o postupanju u ratu, no on to nije učinio i zato je proglašen krivim”, zaključio je sudac.
Detalji optužnice protiv Dane Lukajića
Lukajić je osuđen jer je kao jedan od zapovjednika I. klase vojske Republike Srpske naredio zlostavljanje zarobljenika. Konkretno, od sredine lipnja do 16. rujna 1992. u više je navrata zapovjedio podređenim pripadnicima vojske Republike Srpske da tijekom i nakon ispitivanja fizički zlostavljaju, tuku i ozljeđuju zarobljenike. Nekim mučenjima Lukajić je i sam bio nazočan.
U tom periodu, prema optužnici, njegovi vojnici više su puta pretukli dvojicu pripadnika HVO-a i još dvojicu pripadnika HOS-a. Trećeg pripadnika HOS-a su srpski vojnici u više navrata udarali rukama, nogama, palicama i drugim predmetima po čitavom tijelu i spolovilu te mu gurali palicu u anus. I sam Lukajić, tvrdilo je tužiteljstvo, ovog je HOS-ovca udarao drškom pištolja po glavi, metalnom stolicom po leđima te mu čupao nokte. Jednom prilikom udarao ga je čekićem po šaci desne ruke dok su mu pripadnici Vojske Republike Srpske držali ruku govoreći da to radi kako ovaj više nikad ne bi mogao na nekoga pucati.
Lukajić je uhićen 30. lipnja prošle godine prilikom ulaska u Hrvatsku s grupom koja je išla na komemoraciju fašističkim žrtvama u Jadovnom.
Potresni iskazi preživjelih iz Manjače
Tijekom suđenja zarobljenici iz Manjače opisali su što su tamo proživljavali. Pripadnik HOS-a potvrdio je kako je upravo Lukajić vodio njegova ispitivanja i premlaćivanja. “Jednom me udario čekićem, slomivši mi šaku. Udario me je nekoliko puta i pištoljem po glavi, iščupao mi je nokat, a naredio je stražarima da me siluju pendrekom. Stražari su me redovito udarali i po spolovilu. To su radili i mojim suborcima. Neki su se zbog toga nakon razmjene ubili”, prisjetio se zvjerskih mučenja. Da je upravo Lukajić bio osoba koja je zapovjedila takvo ispitivanje doznao je naknadno.
Naime, nakon što je stupio u kontakt s jednim bivšim časnikom Vojske Republike Srpske, koji mu je obećao i da mu može srediti posjet Manjači, vidio je Lukajićevu fotografiju. “Kada me pitao znam li o kome se radi prepoznao sam svog ispitivača”, potvrdio je na sudu svjedok. Zlostavljanja što ih je proživio prvi je puta prijavio tek prije pet godina i to na zahtjev dužnosnika iz Ministarstva branitelja. Nije, objašnjava, imao povjerenje u sudstvo pa zato ništa nije ranije pričao. “Moja izjava je, koliko znam, nestala”, dodao je na kraju.
‘Neki zarobljenici do smrti premlaćeni’
I bivši pripadnici HVO-a u svojim su iskazima također potvrdili da su vojnici mučili zarobljenike. Jedan je opisao kako je nakon uhićenja u travnju 1992. završio u svinjcu, a zatim u zatvoru u Prnjavoru.
“Bio sam vezan za svog susjeda tako da nismo mogli samostalno mokriti. Nakon što smo prenoćili u prnjavorskom zatvoru prebačen sam u zatvor u Staroj Gradišci gdje sam ukupno proveo 65 dana, od toga 50 u samici. Tamo su me tukle osobe stare između 50 i 60 godina koje poznajem po nadimcima Pero, Bula i Špaga. Oni su kasnije bili čuvari i na Manjači”, prisjetio se svjedok. Opisivao je i odvođenja zarobljenika, te pucnjeve koji su se nakon toga čuli, pa je pretpostavio da su ubijeni. Međutim, ovaj svjedok za Lukajića nije čuo.
Mučili i brata saborskog zastupnika
“Dolaskom u Manjaču svi zarobljenici osim mene su ošišani na ‘nulu’, dok mene nisu ošišali kako bi se razlikovao od ostalih jer sam bio časnik. O uvjetima u Manjači najslikovitije govori podatak da sam prije zarobljavanja težio 94, a nakon razmjene 49 kilograma. Svakodnevno smo premlaćivani, a uslijed premlaćivanja bilo je i smrtnih slučajeva”, svjedočio je bivši časnik HVO-a na suđenju Lukajiću. Njega je Lukajić par puta osobno ispitivao, a posebno ga je zanimalo zašto je kao nekadašnji časnik JNA prešao na hrvatsku stranu.
“Sa mnom je bio i Davor, brat saborskog zastupnika Željka Glasnovića, kojem su odsjekli uho i slomili nogu. Potom sam vraćen u Manjaču gdje me je Lukajić upitao jesu li nas tukli na što je jedan kolega odgovorio potvrdno, što je Lukajić prokomentirao da je riječ o nediscipliniranoj vojsci te me je ponudio cigaretom”, prisjetio se ovaj svjedok koji također nije vidio da bi Lukajić osobno ikoga zlostavljao. No naglasio je kako su za sva zla u Manjači bili odgovorni pripadnici vojne policije koji su bili pod njegovom ingerencijom.
Dane Lukajić: ‘Nisam kriv’
Sam Lukajić od početka postupka negirao je optužbe. U svojoj je obrani isticao kako je tijekom službovanja u logoru Manjača uvijek bio protiv primjenjivanja sile, te da je učestalo upozoravao kako se zlostavljanjima ništa ne postiže. Potvrdio je da je u logoru Manjača bio vođa operativnog tima ispitivača, a o svakom događaju ili smrtnom slučaju u logoru sačinjavao je izvješća koja je prosljeđivao svojim nadređenima.
“Smatrao sam da su nam zarobljenici dragocjeni te da ih treba sačuvati kako bi nam poslužili u razmjenama kojima smo se radovali”, kazao je Lukajić.