Nekad je nužno odabrati stranu

Prvi donosimo iskaze optuženih za masakr civila u Voćinu, mučni su: 'Samo sam čuvao selo od ustaša'

Prije 29 godina, u prosincu 1991., u slavonskom selu mučeno je i ubijeno 47 civila. Danas u 9 sati počinje suđenje

U utorak bi na Županijskom sudu u Zagrebu trebao početi sudski proces protiv 27 pripadnika srpskih paravojnih postrojbi okrivljenih za strašan ratni zločin koji se prije točno 29 godina dogodio u Voćinu. Tamo je krajem 1991. mučeno i ubijeno 47 civila, te tri ratna zarobljenika – pripadnika MUP-a i Zbora narodne garde.

Samo u jednoj noći, s 13. na 14. prosinca 1991. kada su se srpske postrojbe povlačile iz Zapadne Slavonije, ubijena je 31 osoba. Dio mještana je strijeljan, dio zaklan, a dio njihovih tijela nakon ubojstva je spaljen.

Teška mučenja hrvatskih civila

Prije toga Hrvati su mjesecima mučeni i izgladnjivani. O ovom slučaju već smo javljali, no sada smo prvi puta dobili uvid u obrane okrivljenih, koje su ispitali istražitelji u Srbiji. Svi su izjavili da se ne žele pojaviti na Županijskom sudu u Zagrebu, no krivnju za zločine redom negiraju.

Prema optužnici kao tamnica je korišten podrum poslovnice “Jugobanke” u Voćinu. Otamo su odvođeni na tzv. lager Sekulinci gdje su neki i ubijeni. Dio zarobljenika početkom prosinca 1991. predan je pripadnicima “Belih orlova” koji su se na njima iživljavali.

Ova skupina optužena je i za miniranje voćinske crkve “Svete Marije” u ranim jutarnjim satima 14. prosinca 1991. godine.

Tko je sve optužen za zločin?

Na čelu Teritorijalne obrane Podravska Slatina čije pripadnike tužiteljstvo tereti za mučenja i ubojstva u Voćinu bio je komandant štaba Borivoj Radosavljević. Njegova postrojba, stoji u optužnici, s ostalim paravojnim formacijama željela je nasilno srušiti državno i društveno ustrojstvo Republike Hrvatske. Namjeravali su, navodi se dalje, odvojiti teritorij Zapadne Slavonije od matice zemlje i stvoriti srpski, državni i čisto etnički prostor do linije Virovitica – Pakrac – Sisak- Karlovac-Ogulin-Karlobag.

“Srpski narod se jednostavno samoorganizirao jer je došlo do zatvaranja tog područja i odvajanja od dijela kojeg je kontrolirala hrvatska policija”, kazao je istražiteljima Radosavljević koji negira ratne zločine. Kaže da je samo bio član Štaba teritorijalne obrane Općine Podravska Slatina.

‘Branili smo vlastite živote’

“Organizirali smo se da obranimo živote i imovinu jer smo ostali u prvih 30-35 dana potpuno okruženi teritorijem što ga je kontrolirala Republika Hrvatska. Roditelji su mi ostali pod hrvatskom vlašću i uhićeni su negdje krajem kolovoza. To sam doznao iz pisma koje mi je donio posrednik hrvatske policije. Roditelji su bili u zatvoru i nudilo mi se da ih razmijenimo za neka materijalna sredstva što su bila oduzeta hrvatskoj policiji koja je bila smještena u Voćinu. Još neko dvoje ljudi hrvatske nacionalnosti trebalo je biti razmijenjeno za moje roditelje”, prisjetio se u svom iskazu optuženi Radosavljević dodajući kako je tri dana kasnije do te razmjene doista i došlo.

Organizacija civilnog života

Uvjeravao je da se kao član Štaba teritorijalne obrane bavio organizacijom civilnog života, prehranom stanovništva i smirivanjem naroda da ne dođe do panike.

“U to vrijeme nije bilo ni borbi. Neki pripadnici srpske nacionalnosti stradali su nepažnjom jer su otišli u minska polja. Od 15. listopada više nisam bio u Štabu, jer je Komanda Zapadne Slavonije smijenila neke ljude, među kojima sam bio i ja”, tvrdi Radosavljević koji se od tog trenutka počeo baviti organizacijom nabave hrane i konvoja prema Bosni. Prikupljao je i hranu u Srbiji.

“Nije točno da sam onemogućavao opskrbu kruhom i ostalim živežnim namirnicama ljudi u Voćinu, niti uskraćivao dostavu lijekova. Hrvati su dijelili istu sudbinu kao i svi pripadnici srpskog naroda koji su bili tamo, jer s hrvatske strane nije bilo snabdijevanja”, izjavio je.

Tko je uopće zapovijedao?

Za vojnu organizaciju bio je, tvrdi, zadužen Borivoj Lukić. I Lukić, inače zloglasni komandant “Zvečevskog odreda”, bio je ranije obuhvaćen ovom optužnicom, ali je u međuvremenu preminuo.

Radosavljević naglašava kako tu nije bilo nikakve hijerarhije, ali pak potvrđuje da je u prvo vrijeme na Zapadnu Slavoniju bio nadležan Štab Zapadne Slavonije kojem je na čelu bio izvjesni Veljko Vuković.

“Ne znam kako su ubijeni ljudi u Voćinu, jer sam u to vrijeme bio u Srbiji”, zaključuje u svojoj obrani Radosavljević.

Međusobne optužbe okrivljenika

Međutim, Rajko Bojčić, drugooptuženi, koji je prema tvrdnjama hrvatskog tužiteljstva bio zapovjednik vojnog štaba u Voćinu, u svojoj je obrani kazao je upravo Radosavljević bio zapovjednik Teritorijalne obrane Podravske Slatine.

“Ja na poziciji pomoćnika komandanta za operativno-nastavne poslovne nisam imao nikakve zapovjedne ovlasti”, naglasio je negirajući krivnju za sve zločine što su mu stavljeni na teret.

Marinko Ergarac, za kojeg se u optužnici navodi da je bio zapovjednik milicije mjestu Hum, ustvrdio je kako je bio običan stražar koji je čuvao svoje selo od ustaša. “Oni koji tvrde da sam bio komandir to čine jer me kao Srbina jednostavno nisu podnosili. Čim su vidjeli tri Srbina zajedno odmah su govorili da je to četnički štab”, komentirao je iskaze svjedoka koji su njega i ostale optužili za zločin.

Što su svjedočili preživjeli?

Iskaze preživjelih Telegram je prvi objavio još prije dvije godine kada se očekivao početak ovog procesa. No, nije započelo jer se čekalo očitovanje o krivnji optuženika koji ne žele doći na sud u Zagrebu. Svoje iskaze dali su na sudu u Beogradu.

Sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu sada se svjedočenja mještana Voćina i ostale materijalne dokaze prikupljene tijekom očevida nakon povlačenja srpskih snaga, morati odvagnuti s obranama optuženika.

Jedan od njih, Mile Crnobrnja u svojoj obrani uvjerava kako je život u Zapadnoj Slavoniji bio normalan sve do dolaska HDZ-a na vlast.

Nitko za ništa nije kriv

“Ja sam radio u SUP-u u Virovitici, a u kolovozu 1991. su me mobilizirali što nisam mogao izbjeći. Bio sam običan vojnik u Ćeralijskoj četi, a neko vrijeme bio sam i na lageru Sekulinci. Od strane štaba TO Podravska Slatina postavljen sam u rujnu za komandira u stanicu milicije u Voćinu”, kazao je Crnobrnja negirajući svoju odgovornost za nesprječavanje zločina.

Kaže da je u nekoliko navrata čak i intervenirao kada su pripadnici srpskih vojnih formacija izazivali incidente u dijelu gdje su živjeli građani hrvatske nacionalnosti. Za neka ubojstva je, priznaje, čuo, ali tek naknadno kada je već otišao iz Hrvatske u Banja Luku. Crnobrnja je čak izjavio da je spreman doći na sud u Zagreb, no pod uvjetom da mu ne bude određen istražni zatvor.

Tko su dragovoljci u bijelom?

Ljubiško Novaković, koji je također na popisu optuženih, bio je predsjednik mjesne zajednice u Voćinu. On je u svojoj obrani opisao kako su u selo došli “dobrovoljci u belom” i pobili ljude.

“Pitao sam jednog od njih ‘Dobro gde su ljudi?’, a on mi je odgovorio ‘Ja pobio’. Odsjekle su mi se noge nakon toga. Pitao sam ‘Zbog čega’, a on je samo odvratio ‘Ja pobio’. Bili su to potpuno nepoznati dragovoljci. U povlačenju u noći s 13. na 14. prosinca 1991. je doista bio kaos”, potvrdio je Novaković koji je odbio doći na suđenje u Zagreb.