Treće, Zoran Milanović pokazao je tijekom cijele kampanje, a osobito tijekom televizijske debate, da je, naprosto, kompetentniji , obrazovaniji i u mnogočemu superiorniji, u usporedbi sa svojim protukandidatima. Četvrto, Zoran Milanović nije imao suparnika na ljevici: Dario Juričan je sjajan performer, koji je vjerojatno mobilizirao ljude koji inače ne bi izašli na birališta, a koji će za dva tjedna gotovo sigurno glasati za Milanovića. Juričan, dakle, nije bio Milanovićev konkurent, nego saveznik.
Uz Milanovića, pobjednik je i Plenković
Katarina Peović i Dalija Orešković nisu, pak, protukandidatkinje nikome, naprosto zato što se Peović poziva na Jugoslaviju (za tu emociju nitko u Hrvatskoj ne želi glasati), dok je Dalija Orešković sve do sučeljavanja na HRT-u bila potpuno nevidljiva. Zoran Milanović imao je, dakle prazan teren ispred gola, lako je zabio, i sada se, u iduća dva tjedna, mora suočiti s doista golemom odgovornošću da ga je liberalna Hrvatska izabrala za branitelja ideala slobode, prava i poštenja.
Milanović ovaj put ne smije pogriješiti; ne smije izazvati ni jedan eksces, poput nesretnih događaja iz zadnjih dana zadnje parlamentarne kampanje, a istodobno ne smije izgubiti tempo i agresiju u kampanji za drugi krug predsjedničkih izbora. Pred Milanovićem nije lagan zadatak.
No, osim Zorana Milanovića, na predbožićnim je izborima pobijedio i Andrej Plenković. Poraz Miroslava Škore veliki je politički uspjeh Andreja Plenkovića. Jer, da je Škoro ušao u drugi krug, Plenković bi bio vrlo blizu bezizlaznoj situaciji u HDZ-u. Ponovimo, cijela poanta Škorine kandidature bila je u preuzimanju Hrvatske demokratske zajednice.
Plenković je konsolidirao situaciju u HDZ-u
Projekt Škoro bio je projekt radikalne hrvatske desnice, koja je svjesna da bez HDZ-a ne može vladati Hrvatskom, pa je zato, preko Škore kao predsjednika, ili, barem kao pobjednika nad Kolindom Grabar Kitarović, pokušala preuzeti HDZ.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Večeras je taj proustaški projekt propao: Hrvati srećom bili dovoljno pametni da u drugi krug ne uvedu čovjeka koji bi htio pomilovati najgore ratne zločince, i koji podržava Za dom spremni. Poslije Škorina poraza, Andrej Plenković više nije izložen impeachmentu u HDZ-u; svi oni HDZ-ovi dužnosnici, koji su polujavno ili tajno podržavali Škorinu kandidaturu , sad će se natjecati u brzini iskazivanja vjernosti Andreju Plenkoviću.
Hoće li radikalna desnica bojkotirati izbore
Što, međutim, ne znači da će Škorini birači glasati za HDZ ovu kandidatkinju. Svaki pažljiviji pratitelj nacionalističkih medija u Hrvatskoj zna da naša radikalna desnica Andreja Plenkovića prezire puno više nego Zorana Milanovića, dok Kolindu Grabar Kitarović smatra Plenkovićevom marionetom.
Stoga je sasvim moguće da velik broj Škorinih birača za dva tjedna odluči apstinirati od izbora, što bi Zoranu Milanoviću pomoglo da postane peti predsjednik Republike Hrvatske. Protiv čega se ne bi osobito bunio ni sam gospodin Plenković, jer bi tako, nakon što se riješio projekta Škoro, iz HDZ-a trajno eliminirao i Kolindu Grabar Kitarović, s kojom se u zadnje tri godine uglavnom žestoko svađao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neopredijeljeni birači bit će ključni za pobjedu
O ishodu predsjedničkih izbora vjerojatno će odlučiti oni birači, koji nisu unaprijed opredijeljeni ni za HDZ-ovu, ni za lijevo-liberalnu opciju. Ti su birači glasali za Stipu Mesića, dok je političkom scenom u Hrvatskoj uvjerljivo vladao Sanaderov HDZ. Ti su se birači priklonili Kolindi Grabar Kitarović, u vrijeme dok su sve ankete predviđale novu pobjedu Ive Josipovića.
Ti su birači, pet godina ranije, 2009., doveli Josipovića do uvjerljivog trijumfa nad Milanom Bandićem. Da bi za dva tjedna pobijedio, Zoran Milanović ne smije demotivirati ni jednog svog fiksnog birača, a mora privući one koji nisu sigurni za koga će glasati, i koji nisu a priori ideološki i stranački orijentirani.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvi utisak: u ovom krugu izbora uz Zorana Milanovića pobijedio je i Andrej Plenković
Da je Škoro ušao u drugi krug, Plenković bi bio vrlo blizu bezizlaznoj situaciji u HDZ-u
Milanović ovaj put ne smije pogriješiti; ne smije izazvati ni jedan eksces, poput nesretnih događaja iz zadnjih dana zadnje parlamentarne kampanje, a istodobno ne smije izgubiti tempo i agresiju u kampanji za drugi krug predsjedničkih izbora. Pred Milanovićem nije lagan zadatak.
Pobjedu Zorana Milanovića u prvom krugu predsjedničkih izbora trebalo je očekivati zbog barem nekoliko očiglednih razloga. Prvo, kandidati desnice su se kanibalizirali, što smo, uostalom, predvidjeli još prije pola godine. Drugo, u Hrvatskoj postoji dovoljno velika kritična masa birača, koja ne želi daljnji marš konzervativne revolucije, niti novo dosezanje dna, kad je riječ o svim mogućima oblicima korupcije.
Treće, Zoran Milanović pokazao je tijekom cijele kampanje, a osobito tijekom televizijske debate, da je, naprosto, kompetentniji , obrazovaniji i u mnogočemu superiorniji, u usporedbi sa svojim protukandidatima. Četvrto, Zoran Milanović nije imao suparnika na ljevici: Dario Juričan je sjajan performer, koji je vjerojatno mobilizirao ljude koji inače ne bi izašli na birališta, a koji će za dva tjedna gotovo sigurno glasati za Milanovića. Juričan, dakle, nije bio Milanovićev konkurent, nego saveznik.
Uz Milanovića, pobjednik je i Plenković
Katarina Peović i Dalija Orešković nisu, pak, protukandidatkinje nikome, naprosto zato što se Peović poziva na Jugoslaviju (za tu emociju nitko u Hrvatskoj ne želi glasati), dok je Dalija Orešković sve do sučeljavanja na HRT-u bila potpuno nevidljiva. Zoran Milanović imao je, dakle prazan teren ispred gola, lako je zabio, i sada se, u iduća dva tjedna, mora suočiti s doista golemom odgovornošću da ga je liberalna Hrvatska izabrala za branitelja ideala slobode, prava i poštenja.
Milanović ovaj put ne smije pogriješiti; ne smije izazvati ni jedan eksces, poput nesretnih događaja iz zadnjih dana zadnje parlamentarne kampanje, a istodobno ne smije izgubiti tempo i agresiju u kampanji za drugi krug predsjedničkih izbora. Pred Milanovićem nije lagan zadatak.
No, osim Zorana Milanovića, na predbožićnim je izborima pobijedio i Andrej Plenković. Poraz Miroslava Škore veliki je politički uspjeh Andreja Plenkovića. Jer, da je Škoro ušao u drugi krug, Plenković bi bio vrlo blizu bezizlaznoj situaciji u HDZ-u. Ponovimo, cijela poanta Škorine kandidature bila je u preuzimanju Hrvatske demokratske zajednice.
Plenković je konsolidirao situaciju u HDZ-u
Projekt Škoro bio je projekt radikalne hrvatske desnice, koja je svjesna da bez HDZ-a ne može vladati Hrvatskom, pa je zato, preko Škore kao predsjednika, ili, barem kao pobjednika nad Kolindom Grabar Kitarović, pokušala preuzeti HDZ.
Večeras je taj proustaški projekt propao: Hrvati srećom bili dovoljno pametni da u drugi krug ne uvedu čovjeka koji bi htio pomilovati najgore ratne zločince, i koji podržava Za dom spremni. Poslije Škorina poraza, Andrej Plenković više nije izložen impeachmentu u HDZ-u; svi oni HDZ-ovi dužnosnici, koji su polujavno ili tajno podržavali Škorinu kandidaturu , sad će se natjecati u brzini iskazivanja vjernosti Andreju Plenkoviću.
Hoće li radikalna desnica bojkotirati izbore
Što, međutim, ne znači da će Škorini birači glasati za HDZ ovu kandidatkinju. Svaki pažljiviji pratitelj nacionalističkih medija u Hrvatskoj zna da naša radikalna desnica Andreja Plenkovića prezire puno više nego Zorana Milanovića, dok Kolindu Grabar Kitarović smatra Plenkovićevom marionetom.
Stoga je sasvim moguće da velik broj Škorinih birača za dva tjedna odluči apstinirati od izbora, što bi Zoranu Milanoviću pomoglo da postane peti predsjednik Republike Hrvatske. Protiv čega se ne bi osobito bunio ni sam gospodin Plenković, jer bi tako, nakon što se riješio projekta Škoro, iz HDZ-a trajno eliminirao i Kolindu Grabar Kitarović, s kojom se u zadnje tri godine uglavnom žestoko svađao.
Neopredijeljeni birači bit će ključni za pobjedu
O ishodu predsjedničkih izbora vjerojatno će odlučiti oni birači, koji nisu unaprijed opredijeljeni ni za HDZ-ovu, ni za lijevo-liberalnu opciju. Ti su birači glasali za Stipu Mesića, dok je političkom scenom u Hrvatskoj uvjerljivo vladao Sanaderov HDZ. Ti su se birači priklonili Kolindi Grabar Kitarović, u vrijeme dok su sve ankete predviđale novu pobjedu Ive Josipovića.
Ti su birači, pet godina ranije, 2009., doveli Josipovića do uvjerljivog trijumfa nad Milanom Bandićem. Da bi za dva tjedna pobijedio, Zoran Milanović ne smije demotivirati ni jednog svog fiksnog birača, a mora privući one koji nisu sigurni za koga će glasati, i koji nisu a priori ideološki i stranački orijentirani.