Psihijatri i psiholozi obilaze ljude pogođene potresom i pomažu im. Pričali smo s doktoricom koja sve koordinira

Organizirali su mobilne timove koji su na terenu, a svime koordinira ravnateljica Neuropsihijatrijske bolnice u Popovači

01.01.2021., Petrinja - Zeljko Vrzan i njegova djeca spasavaju stvari iz radione jer to je sve sto ima za rad. Zeljkov auto je ostao zatrpan u dvoristu i morao je probiti zid kako bi dospio do stvari ugrozavajuci svoj zivot. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

Na područje Gline, Petrinje i Siska od jučer se, kako bi pomogli unesrećenim ljudima, upućuju mobilni psihijatrijski timovi. O njihovoj organizaciji i koordinaciji za Telegram govori doktorica Marina Kovač, ravnateljica Neuropsihijatrijske bolnice Dr. Ivan Barbot Popovača. Kovač je, pritom, imenovana za koordinatoricu pružanja psihološke i psihijatrijske pomoći na potresom pogođenim područjima, a u sve su uključeni krizni stožer Ministarstva zdravstva, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatsko psihijatrijsko društvo i Bolnica Popovača.

Pomoć ljudima koordinirano pružaju direktno na terenu. “Ovoga trenutka radimo kroz tri mobilna tima iz Bolnice Popovača. U mobilnom timu je specijalist psihijatar ili specijalizant psihijatrije, psiholog i medicinska sestra. Dali smo im podršku vozilima, oni su pokretni, mobilni, mogu doći do svake kuće i pokrivaju područje Siska, Petrinje i Gline”, govori doktorica Kovač.

Kako je organiziran rad na terenu?

Mrežu na temelju koje funkcioniraju stvaraju u suradnji sa službama na terenu; od Hrvatskog crvenog križa, preko lokalne samouprave, do županijskog stožera. Javljaju im se, kaže ravnateljica Neuropsihijatrijske bolnice u Popovači, brojni kolege koji se žele uključiti, posebno psihijatri Hrvatskog psihijatrijskog društva. “Oni koordinirano kreću sa svojim volonterima, ljudima koji rade na drugim mjestima, u drugim psihijatrijskim ustanovama, ali sukladno svojim mogućnostima svoje slobodno vrijeme će posvetiti brizi za ljude koji su stradali”, objašnjava Kovač za Telegram.

Na terenu je, kaže, i Hrvatsko psihološko društvo. Pitamo kako dolaze do ljudi kojima su pomoć i podrška potrebni. U prvome redu, pojašnjava doktorica, idu prema prihvatilištima kojih na ovome području sada ima dosta, a o svojim su aktivnostima obavijestili sve snage na terenu, kao i obiteljske liječnike koji dobro poznaju svoje pacijente. Kako kaže Kovač, ljudi ne bježe od toga da imaju potrebu za psihološkom podrškom i kada čuju da postoji takva vrsta pomoći, ubrzo im se javljaju telefonom. Zovu ih i susjedi, članovi obitelji koji znaju kome je pomoć potrebna.

Stanje na terenu: strah, zabrinutost, nesanica…

“Koliko god da nas je, meni se čini da je to još uvijek nedostatno obzirom na potrebe i obzirom na sve što se dogodilo ljudima koji su sve ovo preživjeli”, dodaje ravnateljica i kaže kako tri mobilna tima njene bolnice dnevno naprave preko 25 ozbiljnih intervencija. To je, ističe, tek početak, no zasad je zadovoljna kako je sustav profunkcionirao. Volonteri, psiholozi i psihijatri, mogu se uključiti u mobilne timove. “Kolege nam se trebaju javiti i onda ih sukladno mogućnostima i potrebama šaljemo na teren”, objašnjava doktorica koordinaciju.

Dodaje kako njezini kolege na terenu sada najviše imaju posla sa strahom ljudi od novih podrhtavanja. “Tamo se tlo još uvijek trese, ali za nekoga tko je doživio stres jakoga potresa, sad i svaki manji potres izaziva zabrinutost, strah, kod nekih i paniku”, nabraja. Neki ljudi, ističe, ne mogu spavati i pate od nesanice, a tome nikako ne pomažu uvjeti u kojima ljudi sada spavaju. “Kolege se, dakle, prvo susreću sa strahom i neizvjesnošću, zatim i osjećajima bespomoćnosti, gubitka koncentracije, razdražljivošću”, opisuje ravnateljica Bolnice u Popovači.

Upozorava da će kod nekih ljudi u kasnijim fazama sve to prijeći u depresivna stanja, dok će se neki ljudi brzo oporaviti. Sve ovisi o pojedinačnim kapacitetima ljudi. “Očekujemo da situacija i problemi neće brzo nestati i da će psihološka i psihijatrijska podrška ljudima na tom području još jedno značajno vrijeme biti potrebna”, kaže doktorica Kovač. Sada je, zaključuje, nužno što prije intervenirati ako postoje tegobe, kako se ne bi razvile u ozbiljnija psihička stanja.