Pukanićevu atentatoru Đuroviću država odbila platiti 90.000 kuna zbog policijske brutalnosti

Općinski građanski sud u Zagrebu nepravomoćno je odbacio tužbeni zahtjev jednog od osuđenih za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića, Slobodana Đurovića, da mu Hrvatska isplati 90.000 kuna zbog nasilja koje je policija prema njemu navodno primijenila prilikom privođenju u listopadu 2008.

Đurović tvrdi da je žrtva policijskog nasilja

Đurović je u tužbi naveo da su ga policajci 29. listopada 2008. na benzinskoj postaji u Županji uhitili, naredili mu da legne na pod licem okrenutim prema zemlji što je on bez otpora odmah učinio nakon čega su mu na leđima vezali ‘lisice’. No pritom su mu, kako je tvrdio, policijski službenici zadali brojne udarce po glavi i tijelu, iako se nije protivio uhićenju i nije pružao bilo kakav otpor.

Naveo je i da su mu nakon dolaska u zagrebački zatvor utvrđeni hematomi na oba oka i ozljede na lijevom obrazu te da se još u policijskoj postaji žalio na vrtoglavicu, bolove u leđima i cijelom tijelu zbog čega je idućeg dana bio pregledan u zagrebačkoj Hitnoj pomoći.

Protuustavna upotreba sile

Đurović je u tužbi naveo da je upotreba sile tijekom njegova uhićenja bila protupravna i suprotna odredbama Zakona o policiji, koji propisuje da sredstava prisile smiju biti uporabljena tek radi svladavanja otpora, koji on tada nije pružao.

Stoga je tvrdio da su mu policajci, prekoračivši granice službene ovlasti i postupajući suprotno odredbama Zakona o policiji, nepotrebno nanijeli tjelesne i pritom povrijedili Ustavom zajamčeno pravo na dostojanstvo i čast te pravo koje svakome jamči da neće biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja. Također smatra da su mu povrijeđena prava iz Europske konvencija o ljudskim pravima te je tužbenim zahtjevom tražio naknadu neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, dostojanstvo, čast i ugled u ukupnom iznosu od 90.000 kuna uz naknadu sudskih troškova.

Povrijeđeni ugled, dostojanstvo i čast

Zastupnici tužene države u odgovoru na tužbu prvenstveno su isticali prigovor zastare potraživanja, navodeći da je zastarni rok propisan tom odredbom istjecao danom podnošenja tužbe i zahtjeva za mirno rješenje spora krajem listopada 2011. No, osporavali su da su policijski službenici prilikom uhićenja nepotrebno Đuroviću zadali udarce zbog čega bi mu bilo povrijeđeno pravo osobnosti zbog pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kao i da mu je bilo povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast.

Naglašavali su i da je bio uhićen zbog osnovane sumnje u povezanost s ubojstvom Ive Pukanića i Nike Franjića te je zbog “težine inkriminacije i sigurnosne prosudbe uhićenje izvršeno primjenom adekvatnih pravila postupanja i zakonskih ovlasti”.

Prema tvrdnjama državnog odvjetništva Đurovićeve su lakše ozljede nastale prilikom “pada u trenutku primjene zahvata radi njegovog polegnuća na tlo i vezivanja”. Pripadnici antiterostičke jedinice Lučko, stoga po mišljenju tužiteljstva, prilikom uhićenja nisu prekoračili svoje ovlasti i nisu povrijedili Đurovićeva Ustavom i zakonom zajamčena prava.

Zastarni rok

U obrazloženju presude sud je naveo da su na temelju nalaza medicinskih vještaka i uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora zaključio kako je Đurovićeva tužba podnesena izvan zakonom propisanog zastarnog roka, radi čega je bio osnovan “prigovor zastare potraživanja”. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

U presudi, protiv koje je moguća žalba Županijskom sudu, se navodi i da iz izvedenih dokaza ne proizlazi ni da su kod Đurovića prilikom uhićenja bili povrijeđeni čast, ugled i dostojanstvo u mjeri koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade.

Đuroviću, osuđenom da je bio veza Pukanićevih atentatora i naručitelja Sretena Jocića, poznatog kao Joca Amsterdam, koji je za ubojstvo navodno platio 1,5 milijuna eura, Vrhovni je sud u veljači 2013. smanjio kaznu s 25 na 23 godine zatvora.