'Puno nas se nadalo da će Most ići sa SDP-om. Ali onda sam slučajno čula što jedan njihov član govori'
Istaknuta članica Mosta govori o krahu braka, kćeri i politici
Ružica Vukovac, saborska zastupnica Mosta i nesuđena ministrica poljoprivrede, bila bi savršen lik romana Josipa Kozarca (njezinog omiljenog pisca), da je ovaj poznati hrvatski književnik, opsjednut propašću slavonskog sela i danas živ.
Toj 40-godišnjoj načelnici Velike Kopanice, općine koja presijeca autocestu Zagreb – Lipovac i gotovo se naslanja na Savu, malo će tko povjerovati, kad je vidi dotjeranu i našminkanu u Hrvatskom saboru ili na sjednicama Nacionalnog vijeća Mosta, da je samo nekoliko sati ranije čistila štalu, hranila i muzla krave ili na traktoru prevozila sijeno. I da sada, kad se vinula u visoku politiku, upozorava na sve ono o čemu je, prije više od jednog stoljeća pisao Kozarac: na propast slavonskog sela i mrtve kapitale plodne, a neiskorištene zemlje.
Kako su izgradili farmu
Kaže da je u politiku ušla iz revolta, vidjevši na mikroprimjeru sredine u kojoj živi, Općini Velika Kopanica, kakvu sve nepravdu politika može učiniti ljudima i kako, umjesto da radi za opće dobro, uglavnom se brine o vlastitim i stranačkim interesima. Četiri mandata zaredom u Velikoj Kopanici načelnik je bio jedan te isti čovjek, HDZ-ov kadar. Općina je propadala, ni danas nema vodovod ni kanalizaciju, plinska mreža, izgrađena novcem mještana, otišla je u vlasništvo privatne tvrtke koja je općini posudila milijun kuna, a kako pozajmica nije vraćena, ta je privatna tvrtka postala vlasnik plinske mreže. Dva puta poslovanje Općine Velika Kopanica palo je na ocjeni Državne revizije.
“Kad sam sredinom 2013., nakon pobjede na lokalnim izborima, preuzela vlast u općini sam zatekla samo jedan jedini projekt: izgradnju ceste duge 500 metara, čija je vrijednost bila procijenjena na četiri milijuna kuna. Istu tu cestu izgradili smo za pola milijuna kuna, osam puta jeftinije. Što to znači za općinu čiji je proračun oko tri milijuna kuna ne moram vam govoriti”, priča Ružica Vukovac, u skromno namještenom uredu općinske načelnice, prostoru čijom veličinom i opremljenošću ne bi bili oduševljeni ni voditelji limene glazbe u nekoj slavonskoj zabiti.
Na koncertu za Anu Rukavinu istaknuti SDP-ovac nije prepoznao Ružicu Vukovac koja je stajala pored i, tvrdi, slušala dok je objašnjavao kako misle razbiti Most. Zato je rekla kolegama: ‘Mi ne možemo s njima.’ Događanja iz prosinca prepričala je prvi put tek sada, za Telegram
Najveću nepravdu, kaže, doživjela je zajedno sa svojom obitelji, s kojom je čvrsto povezana, a najveća poveznica četiriju generacija Vukovaca koje zajedno žive, jest posao. Imaju farmu muznih krava, junica, bikova i teladi, 300 grla o kojima se treba brinuti sedam dana u tjednu. Nema vikenda, praznika, godišnjih odmora. U obitelji svi znaju sve o mukotrpnom poslu stočara – od toga kako očistiti štalu, nahraniti i napojiti blago, pripremiti silažu, oteliti kravu ili popraviti kakav manji kvar na traktoru ili drugoj poljoprivrednoj mehanizaciji.
Kad su krenuli u ozbiljan stočarski posao (danas obitelj Vukovac dnevno isporučuje dvije tisuće litara mlijeka), podigli su 3,5 milijuna kredita i uložili još milijun i pol vlastita novca za izgradnju suvremenih štala. Imali su obećanje načelnika općine da će, kad se raspiše natječaj, dobiti u zakup dovoljno državnog zemljišta da mogu proizvesti hranu za stoku na svojoj farmi. Zemlje je bilo napretek, samo iza propalog Agrokombinata Jasinje na području općine ostalo je oko četiri tisuće hektara.
Nije mogla dobiti posao
“No, kad je natječaj raspisan načelnik općine rekao je mom ocu Jakobu da će zemlju dobiti ako promijeni dres, ako pristupi HDZ-u. Otac ga je pogledao i rekao: ‘Ako nove štale koje sam izgradio, 300 grla koja imam, šestero ljudi koje zapošljavam i 2000 litara mlijeka koje proizvodim i čijom prodajom vraćam kredit, nije dovoljno da dobijem zemlju, onda mi ta zemlja ne treba ako je uvjet da uđem u HDZ”, priča Ružica Vukovac. I ne samo da nam zemlju nisu dali nego su nam uzeli i onih 75 hektara državne zemlje koju smo do tada imali u zakupu.
Obitelj Vukovac, međutim, nije posustala, nije se predala i okrenula se zakupu zemljišta staračkih domaćinstava. Danas u zakupu imaju 180 hektara zemlje, ali razbacanih na 540 čestica! Svatko tko se bavi poljoprivredom zna kakva je to muka. Zemlja koju obrađuje obitelj Vukovac, da bi proizvela dovoljno stočne hrane, razbacana je od Gundinaca do Strizivojne i drugih okolnih sela. Zakup hektara te zemlje, u vlasništvu starih seoskih domaćinstava čiji članovi više nisu u stanju obrađivati zemlju, stoji u prosjeku 1500 kuna, a državnog zemljišta oko 230 kuna. Kada se ta razlika pomnoži sa 180 hektara koliko zemlje danas obrađuje obitelj Ružice Vukovac, samo za zakup zemlje plaćaju godišnje gotovo 230 tisuća kuna od onih koji su u zakup dobili državnu zemlju.
Mom ocu nudili su zakup državnog zemljišta samo pod uvjetom da se upiše u HDZ. Odbio je
“Pogodila nas je ta nepravda”, nastavlja nesuđena ministrica poljoprivrede, “no borili smo se, nastavili raditi jer drugog izlaza nismo imali. Trebalo je živjeti, vraćati kredit i opsluživati taj veliki pogon koji ne smije stati. No kap mog strpljenja koja je prelila čašu i koja me otisnula u političke vode bila je nada da ću dobiti posao u školi u Velikoj Kopanici. Tajnik škole, koji je inače bio zamjenik načelnika, također član HDZ-a, odlazio je u mirovinu. U cijeloj našoj općini nije bilo ni jednog nezaposlenog pravnika, a kako sam ja diplomirala pravo nadala sam se da ću dobiti taj posao. Za mene je to bio san svih snova: ostala bih u Velikoj Kopanici, prijepodne bih radila u školi, popodne pomagala obitelji. Kad je natječaj raspisan podnijela sam molbu, ali nisu je ni otvorili. Posao je dobio sin bivšeg tajnika i načelnikovog pomoćnika kako ne bi svaki dan morao putovati u 15-ak kilometara udaljeni Slavonski Šamac, gdje je radio u tamošnjoj školi. Tada sam rekla: Dosta, idem u politiku, idem mijenjati stvari!”
Kad se kao nezavisna osoba kandidirala za načelnicu, stare strukture koje su u općini pustile duboko korijenje podrugljivo su to komentirale i s podsmijehom pričale o njezinoj ”tajnoj izbornoj bazi” koju je Ružica Vukovac znala spomenuti tijekom kapanje. A ta tajna baza uistinu je postojala: bile su to sve one starice iz općine, njih više od tri stotine, čiju je zemlju u zakupu imala obitelj Ružice Vukovac.
“Godinama sam se brinula o tim bakicama, i kad bi me neka od njih znala zvati u tri ujutro jer je hitno trebao kakav lijek ili se pojavio zdravstveni problem, dolazila sam i pomagala. Donosila sam im kruh, namirnice, ili kao pravnica rješavala probleme oko mirovina ili drugih stvari kojima nisu bile vične. I kad su čule da ću se kandidirati rekle su: ‘Ružice imat ćeš moj glas’. Bile su to osobe koje obično nisu izlazile na izbore, ali na prošlima su se pojavile i dale mi glas”.
Tajna izborna baza Ružice Vukovac osigurala joj je uvjerljivu pobjedu: dobila je 68 posto glasova i u prvom krugu do nogu potukla bivšeg gradonačelnika koji je prije toga na čelu općine bio puna četiri mandata.
“Bili su u potpunom šoku, nisu mogli vjerovati da sam ih pobijedila. S primopredajom su odugovlačili pet dana, kada bih nazvala da pitam kada mogu doći u Općinu rekli bi: ‘Sutra, još nam treba vremena da sve pripremimo’. I tako pet dana za redom.”
Zadirkivali smo Božu
Kasnije dok razgovor nastavljamo u jednoj od štala, gdje u gumenim čizmama hoda jednako sigurno kao u cipelama s visokim potpeticama u Saboru, i vješto u ruci drži lopatu, a potom i metlu, pitamo kako je nakon gorkih iskustava s HDZ-om u svojoj općini prihvatila odluku Mosta da uđe u koaliciju s tom strankom. Tim više što su lokalni HDZ-ovci potpisivali prilično ružnu peticiju protiv nje u vrijeme kada je spominjana kao moguća ministrica poljoprivrede.
“Ne samo ja, nego još neki Mostovci koji su u svojim sredinama s HDZ-om imali sličnih iskustava, bili su skloniji koaliciji sa SDP-om. S njima, na lokalnoj razini, takvih problema nije bilo. Ali sjećate li se dana kad su Božo Petrov i tada još aktualni premijer Zoran Milanović izašli nakon pregovora Mosta i koalicije Hrvatska raste pred vrata naših prostorija u Smičiklasovoj i kad je Božo, sav ozaren, zbog čega smo ga kasnije zadirkivali, rekao kako su se dogovorili. Dok su oni te večeri pregovarali ja sam bila na koncertu u organizaciji Zaklade Ana Rukavina, zajedno s još jednim istaknutim članom HDZ-a i isto tako istaknutim članom stranke iz koalicije Hrvatska raste.
Sjećate li se dana kad su Petrov i MIlanović izašli nakon pregovora i kad je Božo, sav ozaren, zbog čega smo ga kasnije zadirkivali, rekao kako su se sve dogovorili? Dok su oni te večeri pregovarali ja sam bila na koncertu u organizaciji Zaklade Ana Rukavina. Čula sam taj ružan razgovor o nama i odmah sazvala svoje kolege iz Mosta
Nisu me prepoznali kao članicu Mosta pa su, u mojoj blizini, vrlo ružno govorili o nama. SDP-ovac je nekoga zvao i rekao kako će uz troje Prgometovih zastupnika, on sigurno dogovoriti još troje. Bio je samouvjeren, a kad mu je onaj drugi, iz stranke njihove koalicije, rekao kako je Most pohlepan i kako želi šest ministarstava i kako im je koalicija Hrvatska raste trebala reći: ‘Evo vam sva ministarstva pa sastavljajte vladu sa svojim načelnicima’, SDP-ovac ga je tješio i rekao: ‘Ne brini, nama ne treba cijeli Most”.
“Bila sam zgrožena”, nastavlja Ružica Vukovac, “i samu sam sebe upitala s kim mi to pregovaramo? I kasnije rekla kolegama: s njima ne možemo ići.”
Seljaci su stali iza nje
Kad je Most s Domoljubnom koalicijom sastavio većinu u Saboru o Ružici Vukovac vrlo se ozbiljno počelo govoriti kao o ministrici poljoprivrede. Ona peticija lokalnih HDZ-ovaca iz Velike Kopanice, imala je reakciju: seljaci koji su ranije u brojnim prilikama prosvjedovali nezadovoljni politikom resornog ministarstva, stali su u obranu Ružice Vukovac. Upravo nju željeli su za ministricu poljoprivrede. Bila je jedna od njih, na mnogim seljačkim prosvjedima kad su s traktorima i poljoprivrednim strojevima stajali uzduž cesta slavonskih sela, ukazujući na težak položaj u kojem se nalaze.
Donosila im je kavu i čaj, hranu, ostajala s njima uz traktore do dugo u noć. Nije izigravala nekakvog Matiju Gupca, samozvanog vođu seljačke bune, kakvi su se proteklih godina znali javljati na prosvjedima seljaka. Bila je uz njih ne zbog publiciteta ili prikupljanja političkih bodova, nego zato što je s njima dijelila istu muku. Zato su upravo nju htjeli za ministricu, osobu koja će zastupati interese seljaka, a ne krupnih velikoposjednika.
Razgovor s premijerom
Tadašnji mandatar, a današnji premijer Tihomir Orešković, međutim, odlučio je drukčije. Most mu je poslao troje svojih ljudi da između njih izabere ministra poljoprivrede: Ružicu Vukovac, Tomislava Panenića i Davora Romića. Potonja dvojica postat će ministri. Romiću, bivšem dekanu Agronomskog fakulteta, pripast će resor poljoprivrede, a Paneniću gospodarstva. Ružica Vukovac ostat će u Saboru.
Kaže, s Tihomirom Oreškovićem, kada je sastavljao Vladu i birao ministre među predloženim kandidatima, razgovarala je dulje nego što je to bilo predviđeno, pa su Tomislav Karamarko i Božo Petrov 15-ak minuta čekali pred mandatarovim vratima da završe razgovor. Smije se kad je pitamo je li razgovor tako dugo trajao zato što ona nije razumjela Oreškovića ili on nju. Ali veli, sve što mu je rekla marljivo je zapisivao u svoj notes.
“Vidjelo se da je on čovjek velikih korporacija, velikih sustava i nisam ni očekivala da će biti upoznat s prilikama u kojima živi i radi hrvatski seljak. Zato sam si dala truda i uzela više vremena da mu to pojasnim. Ostao je u čudu kad sam mu rekla da je politika razjedinila selo. Nije mu bilo jasno kako je to moguće, pa sam mu navele primjere. Rekao je kako su seljaci u Francuskoj i Austriji složni i zajedno nastupaju i nije mogao shvatiti da u Hrvatskoj nije tako”, kaže Vukovac.
Očito, premijer Orešković – ako je o tome sam odlučivao – opredijelio se za teoriju ispred prakse. Ministar poljoprivrede, bivši dekan Agronomskog fakulteta Davor Romić. zacijelo poljoprivredu, teoretski, ima u malom prstu. A Ružica Vuković, praktično, u svakom od bezbroj žuljeva koji su tijekom godina, negdje od petog razreda osnovne škole, ostajali na njezinim rukama od teškog rada na roditeljskom imanju.
Ta neobično iskrena i otvorena žena govori kako je naučila raditi od jutra do sutra i kako o poljoprivredi zna sve, ali ne iz školskih ili fakultetskih klupa, nego iz prakse: na polju i u štali. Vjeruje da će novi ministar poljoprivrede biti uspješan i na sastanku Nacionalnog vijeća Mosta, gdje se redovito susreću, pomaže mu svojim idejama i prijedlozima. Sinergija je uspostavljena.
“Odrasla sam u obitelji kojoj sam zahvalna za sve što sam postigla. Svjestan koliko je život na selu težak, otac je nas djecu, svoje četiri kćeri, poslao u škole. Nadao se da će nas, kad ih završimo, odvratiti od života na selu i teškog posla. Najstarija sestra anesteziologinja je u KBC-u Osijek, druga je medicinska sestra na internom odjelu Vinkovačke bolnice, a treća je nakon završene srednje poljoprivredne škole upisala agronomiju. Otac je vjerovao da će nas slanjem u škole i na fakultete poštedjeti teškog života na selu i olakšati život, ali meni je posao velika radost. Kako u obitelji nema muških potomaka, najmlađu sestru otac je usmjerio prema poljoprivredi. Da netko skrbi o imanju kada on više ne bude mogao.
Neplanirana udaja
Srednju školu i fakultet Ružica Vukovac završila je u Osijeku, ali, kaže, grad i izazovi koje nudi, nisu je privlačili. Jedva je čekala vikende i praznike da zajedno s obitelji može raditi na imanju u rodnoj Velikoj Kopanici.
“Nisam se šminkala, nisam lakirala nokte, jer mužnja krava i dugi nokti – a do moje 15. godine krave smo muzli ručno – ne idu zajedno. U Velikoj Kopanici, kao djevojka, svega sam dva puta bila u kinu i dok su se vršnjakinje uređivale, šetale parkom ili izlazile s društvom, ja sam radila u štali ili na polju”.
Supruga, s kojim je kratko živjela, jer brak nije uspio, kaže, upoznala je na krajnje neobičan način. Tog ljeta, bilo joj je 20 godina, radila je pred kućom s ocem koji je zidao svinjac. Njezin je posao bio lopatom ubacivati pijesak i šljunak u miješalicu za pravljenje betona. Radila je, kaže, cijeli dan ni ne znajući da je iz obližnjeg kafića, preko puta njihove obiteljske kuće, promatra njezin budući suprug.
Brak mi nije uspio. Bavio se ugostiteljstvom, nije plaćao doprinose, potajno je digao kredit i ostavio mi dugove
Oduševila ga je njezina radišnost pa se počeo o njoj raspitivati. Upoznali su se, to joj je bio prvi dečko, a onda se neplanski udala na drugoj godini studija. Nekoliko mjeseci živjeli su u Gostivaru, u Makedoniji, kod njegovih roditelja, a onda preselili u Slavonski Brod, gdje se suprug bavio ugostiteljstvom. Ucjenjivali su ga i reketarili, nije plaćao doprinose, podigao je kredit bez njezina znanja, koji i danas otplaćuje. Izgubljeno povjerenje rezultiralo je razvodom. Vratila se na obiteljsko imanje i nastavila raditi kao i ranije.
“Kći Lorela je na prvoj godini prava, pa sada nemam onih klasičnih obiteljskih obveza tako da se u potpunosti mogu posvetiti radu. Stižem na sjednice Sabora, obavljam poslove u općini, jučer, u subotu, ondje sam bila skoro do ponoći, a kao što vidite stignem i u štalu i taj mi je posao najdraži. Rad iz mene izvuče sav stres i negativnu energiju.
Pod neonskim svjetlom u štali, u gumenim čizmama, naslonjenu na lopatu među kravama dok žvaču sijeno pomiješano sa stočnom hranom koju obitelj Vukovac proizvodi na onih 540 parcela, pitamo je ima li vremena za kakav hobi. Smije se. Kaže, hobi nije imala ni tijekom školovanja i studiranja. Voljela je, doduše, glazbu, nipošto narodnjake ili one sladunjave šlagere. Obožavala je heavy metal, žestoki, jak ritam i zbog toga izazivala čuđenje prijatelja. I danas se, veli, rado sjeća stihova iz vremena mladosti, sad već pokojnog Vlade Divljana i njegove pjesme Patuljci: Ona radi u rudniku/ i život joj nije lak, /ona ne voli, ne voli muziku,/ ona voli ritam jak!
Možda je te stihove i taj ritam zavoljela, jer su je podsjetili na njezin život: ni u poljoprivredi nije puno lakše raditi nego u rudniku.
Tekst je originalno objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 20. veljače 2016.