I ovog tjedna nastavljena je sve bešćutnija agresija Rusije na Ukrajinu, pri čemu je Mariupolj praktično nestao, a njegove građane se silom odvodi u Rusiju. Pratili smo i još jedan od sukoba premijera i predsjednika, ovog puta zbog pitanja preleta aviona nad Zagrebom.
U Bosni i Hercegovini su i četvrti put krahirali pregovori o izmjenama izbornog zakona, međunarodni diplomati dali su se na turneju regijom, u Crnoj Gori je gotovo došlo do fizičkog obračuna u Vladi zbog uvođenja sankcija Rusiji, a Orban je posjetio i podržao Vučića.
Austrija će opet zabraniti okupljanje na Bleiburgu, konačno je počelo rušenje zgrade u Đorđićevoj, a tjedan je otvoren smrću Igora Mandića, koja je došla u javnost točno na kraju prošle nedjelje.
Ukrajina, rat i diplomacija
Agresija na Ukrajinu se nastavlja, jednako bešćutno kao i prethodnih tjedana. Ruska vojska očito se odlučila na taktiku spaljene zemlje i sada se iživljava na Mariupolju i njegovim preostalim stanovnicima, temeljito rušeći kazališta i sve javne zgrade koje su pružile utočište građanima, pri čemu je užas dobio sasvim novu dimenziju prisilnim iseljavanjem ljudi u Rusiju.
Kao kontrast tome o čemu se u javnosti Rusije ne govori, Putin je održao miting na stadionu Lužniki, forsirano nacionalističko okupljanje, tj. slet, na kojem je održao još jedan od mitomanskih govora.
U međuvremenu, premijeri Poljske, Češke i Slovenije su došli u posjet Ukrajini, Joe Biden se angažirao u razgovorima s Kinom oko njenog stava, novinarka Marina Ovsjanikova je izvela herojski čin ušetavši u dnevnik ruske televizije s natpisom kako ih vlasti lažu o ratu u Ukrajini, Papa Franjo je jasno nazvao agresiju besmisleni, iživljavanjem, posjetio ukrajinsku djecu u Rimu i razgovarao s patrijarhom Kirilom, njemački premijer i turski predsjednik su razgovarali o situaciji, pregovori i dalje neuspješno traju, ljudi ginu, mnogi putinofili se po društvenim mrežama naslađuju kompletnom užasu i agresija i agonija se nastavljaju. Do kada, to više nitko ne zna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Krah pregovora u BiH i diplomatska turneja po regiji
Ono što je agresija na Ukrajinu donijela jeste svijest u Europskoj uniji da je zanemarivanje onoga što nazivaju zapadnim Balkanom, odnosno postjugoslavenskih zemalja koje još uvijek nisu ušle u EU, bilo pogubno na svaki mogući način i omogućilo štetan utjecaj Rusije na čitav prostor.
Stoga se ključni čovjek europske diplomacije Josep Borrell zaputio na turneju po tim zemljama, ponajprije u BiH, dok je austrijski kancelar Karl Nehammer posjetio Srbiju. I svi s istim porukama ubrzavanja europskog puta i želje da se čitav prostor konačno sredi i uđe u EU.
Koliko je pak dosadašnje zanemarivanje ovoga što se događa bilo pogubno, svjedoči i to što se ni četvrti krug pregovora o reformi izbornog zakona u BiH nije uspio dovršiti bilo kakvim dogovorom i krahirao je upravo u nedjelju dok nastaje ovaj tekst.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Propao je zbog toga što su početne pozicije toliko suprotstavljene da ih je teško barem malo približiti, potom jer nitko ne želi zapravo dogovor i kompromis, bilo od straha od birača, bilo zbog čuvanja stečenih položaja i na koncu zato što međunarodna zajednica nije u punom smislu riječi pritisnula aktere da se dogovore.
Ukratko, BiH nastavlja tavoriti u vječnom statusu quo. Putinov napad na Ukrajinu jeste definitivno poništio mogućnost ratnog sukoba i odlaska RS-a jer ozbiljnu podršku za takav potez Dodik više nema ni od koga, ali to je otprilike to.
Orban kod Vučića
No, do izbora u Bosni i Hercegovini ima još vremena, dok su oni u Srbiji i Mađarskoj pred vratima, odnosno održat će se istog dana, 3. travnja. Pisao sam već na Telegramu o tome kako je Putin de facto pomogao Vučiću i izvukao mu kampanju napadom na Ukrajinu, pa nema smisla da se ovdje ponavljam, a Orbanov posjet na otvaranju brzog vlaka između Beograda i Novog Sada, koji bi trebao prometovati i do Budimpešte, zajedno s izjavama o tome kako su dvojica lidera puno toga postigli zajedno i planiraju istim smjerom i nastaviti, savršeno je logičan. Nacionalistički populizam u prirodnoj koaliciji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sukob u Vladi Crne Gore
U Crnoj Gori, drugoj zemlji uz BiH u kojoj je utjecaj Rusije bio posebno maligan posljednjih godina, gotovo je došlo do fizičkog sukoba na sjednici Vlade između premijera Krivokapića i ministra vanjskih poslova Radulovića, oko pitanja konkretnog načina uvođenja sankcija Rusiji.
Vlada jeste u tehničkom mandatu i Dritan Abazović jeste dobio mandat od predsjednika Đukanovića da pokuša sastaviti novu vladu, ali ovaj temeljni sukob samo još jednom svjedoči o tome da je suludo sklapati navodne antikorupcije političke aranžmane u situaciji u kojoj su pogledi na budućnost i smjer zemlje toliko različiti.
Prelet aviona
Na domaćem terenu bilježimo još jedan sukob premijera i predsjednika, ovog puta oko preleta aviona nad Zagrebom, s tom razlikom što je ovo prvi politički sukob koji je donekle i sadržajan, budući da Zoran Milanović teško sakriva relativizacijski pristup prema agresiji na Ukrajinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, zanimljivije od svega je da se čovjek koji je prije nepunih sedam godina organizirao vojnu paradu u središtu Zagreba, u sklopu koje su grad nadlijetali avioni, a tenkovi uništili asfalt u Vukovarskoj, i koji je u punoj opremi skakao s tenka, sada brine za uznemiravanje građana i ismijava naslikavanje članova Vlade na nosaču aviona.
Rušenje zgrade u Đorđićevoj
Što se pak efikasnosti države tiče, dovoljno je napomenuti da se tek prošlog tjedna, nakon više od dvije godine, krenulo u rušenje zgrade u Đorđićevoj koja je predstavljala ključnu sliku razornog potresa. Dakle dvije pune godine, središtem glavnog grada nije sigurno prolaziti, izmijenila su se dva zakona i nekoliko ljudi koji su nadležni za obnovu, a tek sada vidimo prvi konkretan rezultat. Samo, rušiti je puno lakše, nego graditi.
Nova zabrana okupljanja na Bleiburgu
Austrija će pak, to je sasvim izvjesno, zabraniti i ovogodišnje okupljanje na Bleiburgu s vrlo jasnom porukom protiv bilo kakve afirmacije fašizma, što će organizatore dovesti u još jednu nepriliku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za nadati se da ove, a ni budućih godina, neće izvoziti ovaj festival nostalgije za NDH u Sarajevo ili negdje drugdje, kao prošle godine. Očekivati pak da razgovor o Bleiburgu bude lišen radikalnih političkih govora i sentimenata je previše optimistično.
Igor Mandić
Na kraju, točno nakon zaključenja prošlog pregleda tjedna stigla je vijest da je preminuo Igor Mandić.
Čovjek čiji je opus bio po širini i stilu ispisivanja enciklopedijski. Vrijedilo bi stoga sabrati sve njegove knjige u jedno višesvečano izdanje i nazvati ga Enciklopedija Igora Mandića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tada bi se vidjelo da ova tvrdnja nije pretjerana. U međuvremenu, vrijedi ga stalno čitati, jer je pisao sjajno, lucidno, zanimljivo i poučno, a jednostavno. Zato ga je uostalom publika i voljela.
Putin prisilno iseljava stanovnike razorenog Mariupolja u Rusiju. Užas je dobio novu dimenziju
Tjedni pregled Dragan Markovine
I ovog tjedna nastavljena je sve bešćutnija agresija Rusije na Ukrajinu, pri čemu je Mariupolj praktično nestao, a njegove građane se silom odvodi u Rusiju. Pratili smo i još jedan od sukoba premijera i predsjednika, ovog puta zbog pitanja preleta aviona nad Zagrebom.
U Bosni i Hercegovini su i četvrti put krahirali pregovori o izmjenama izbornog zakona, međunarodni diplomati dali su se na turneju regijom, u Crnoj Gori je gotovo došlo do fizičkog obračuna u Vladi zbog uvođenja sankcija Rusiji, a Orban je posjetio i podržao Vučića.
Austrija će opet zabraniti okupljanje na Bleiburgu, konačno je počelo rušenje zgrade u Đorđićevoj, a tjedan je otvoren smrću Igora Mandića, koja je došla u javnost točno na kraju prošle nedjelje.
Ukrajina, rat i diplomacija
Agresija na Ukrajinu se nastavlja, jednako bešćutno kao i prethodnih tjedana. Ruska vojska očito se odlučila na taktiku spaljene zemlje i sada se iživljava na Mariupolju i njegovim preostalim stanovnicima, temeljito rušeći kazališta i sve javne zgrade koje su pružile utočište građanima, pri čemu je užas dobio sasvim novu dimenziju prisilnim iseljavanjem ljudi u Rusiju.
Kao kontrast tome o čemu se u javnosti Rusije ne govori, Putin je održao miting na stadionu Lužniki, forsirano nacionalističko okupljanje, tj. slet, na kojem je održao još jedan od mitomanskih govora.
U međuvremenu, premijeri Poljske, Češke i Slovenije su došli u posjet Ukrajini, Joe Biden se angažirao u razgovorima s Kinom oko njenog stava, novinarka Marina Ovsjanikova je izvela herojski čin ušetavši u dnevnik ruske televizije s natpisom kako ih vlasti lažu o ratu u Ukrajini, Papa Franjo je jasno nazvao agresiju besmisleni, iživljavanjem, posjetio ukrajinsku djecu u Rimu i razgovarao s patrijarhom Kirilom, njemački premijer i turski predsjednik su razgovarali o situaciji, pregovori i dalje neuspješno traju, ljudi ginu, mnogi putinofili se po društvenim mrežama naslađuju kompletnom užasu i agresija i agonija se nastavljaju. Do kada, to više nitko ne zna.
Krah pregovora u BiH i diplomatska turneja po regiji
Ono što je agresija na Ukrajinu donijela jeste svijest u Europskoj uniji da je zanemarivanje onoga što nazivaju zapadnim Balkanom, odnosno postjugoslavenskih zemalja koje još uvijek nisu ušle u EU, bilo pogubno na svaki mogući način i omogućilo štetan utjecaj Rusije na čitav prostor.
Stoga se ključni čovjek europske diplomacije Josep Borrell zaputio na turneju po tim zemljama, ponajprije u BiH, dok je austrijski kancelar Karl Nehammer posjetio Srbiju. I svi s istim porukama ubrzavanja europskog puta i želje da se čitav prostor konačno sredi i uđe u EU.
Koliko je pak dosadašnje zanemarivanje ovoga što se događa bilo pogubno, svjedoči i to što se ni četvrti krug pregovora o reformi izbornog zakona u BiH nije uspio dovršiti bilo kakvim dogovorom i krahirao je upravo u nedjelju dok nastaje ovaj tekst.
Propao je zbog toga što su početne pozicije toliko suprotstavljene da ih je teško barem malo približiti, potom jer nitko ne želi zapravo dogovor i kompromis, bilo od straha od birača, bilo zbog čuvanja stečenih položaja i na koncu zato što međunarodna zajednica nije u punom smislu riječi pritisnula aktere da se dogovore.
Ukratko, BiH nastavlja tavoriti u vječnom statusu quo. Putinov napad na Ukrajinu jeste definitivno poništio mogućnost ratnog sukoba i odlaska RS-a jer ozbiljnu podršku za takav potez Dodik više nema ni od koga, ali to je otprilike to.
Orban kod Vučića
No, do izbora u Bosni i Hercegovini ima još vremena, dok su oni u Srbiji i Mađarskoj pred vratima, odnosno održat će se istog dana, 3. travnja. Pisao sam već na Telegramu o tome kako je Putin de facto pomogao Vučiću i izvukao mu kampanju napadom na Ukrajinu, pa nema smisla da se ovdje ponavljam, a Orbanov posjet na otvaranju brzog vlaka između Beograda i Novog Sada, koji bi trebao prometovati i do Budimpešte, zajedno s izjavama o tome kako su dvojica lidera puno toga postigli zajedno i planiraju istim smjerom i nastaviti, savršeno je logičan. Nacionalistički populizam u prirodnoj koaliciji.
Sukob u Vladi Crne Gore
U Crnoj Gori, drugoj zemlji uz BiH u kojoj je utjecaj Rusije bio posebno maligan posljednjih godina, gotovo je došlo do fizičkog sukoba na sjednici Vlade između premijera Krivokapića i ministra vanjskih poslova Radulovića, oko pitanja konkretnog načina uvođenja sankcija Rusiji.
Vlada jeste u tehničkom mandatu i Dritan Abazović jeste dobio mandat od predsjednika Đukanovića da pokuša sastaviti novu vladu, ali ovaj temeljni sukob samo još jednom svjedoči o tome da je suludo sklapati navodne antikorupcije političke aranžmane u situaciji u kojoj su pogledi na budućnost i smjer zemlje toliko različiti.
Prelet aviona
Na domaćem terenu bilježimo još jedan sukob premijera i predsjednika, ovog puta oko preleta aviona nad Zagrebom, s tom razlikom što je ovo prvi politički sukob koji je donekle i sadržajan, budući da Zoran Milanović teško sakriva relativizacijski pristup prema agresiji na Ukrajinu.
No, zanimljivije od svega je da se čovjek koji je prije nepunih sedam godina organizirao vojnu paradu u središtu Zagreba, u sklopu koje su grad nadlijetali avioni, a tenkovi uništili asfalt u Vukovarskoj, i koji je u punoj opremi skakao s tenka, sada brine za uznemiravanje građana i ismijava naslikavanje članova Vlade na nosaču aviona.
Rušenje zgrade u Đorđićevoj
Što se pak efikasnosti države tiče, dovoljno je napomenuti da se tek prošlog tjedna, nakon više od dvije godine, krenulo u rušenje zgrade u Đorđićevoj koja je predstavljala ključnu sliku razornog potresa. Dakle dvije pune godine, središtem glavnog grada nije sigurno prolaziti, izmijenila su se dva zakona i nekoliko ljudi koji su nadležni za obnovu, a tek sada vidimo prvi konkretan rezultat. Samo, rušiti je puno lakše, nego graditi.
Nova zabrana okupljanja na Bleiburgu
Austrija će pak, to je sasvim izvjesno, zabraniti i ovogodišnje okupljanje na Bleiburgu s vrlo jasnom porukom protiv bilo kakve afirmacije fašizma, što će organizatore dovesti u još jednu nepriliku.
Za nadati se da ove, a ni budućih godina, neće izvoziti ovaj festival nostalgije za NDH u Sarajevo ili negdje drugdje, kao prošle godine. Očekivati pak da razgovor o Bleiburgu bude lišen radikalnih političkih govora i sentimenata je previše optimistično.
Igor Mandić
Na kraju, točno nakon zaključenja prošlog pregleda tjedna stigla je vijest da je preminuo Igor Mandić.
Čovjek čiji je opus bio po širini i stilu ispisivanja enciklopedijski. Vrijedilo bi stoga sabrati sve njegove knjige u jedno višesvečano izdanje i nazvati ga Enciklopedija Igora Mandića.
Tada bi se vidjelo da ova tvrdnja nije pretjerana. U međuvremenu, vrijedi ga stalno čitati, jer je pisao sjajno, lucidno, zanimljivo i poučno, a jednostavno. Zato ga je uostalom publika i voljela.