Putin sada radi sve da sukob u Ukrajini postane 'vječni rat'. Dubinski poznavatelj odnosa u Kremlju objašnjava njegovu novu strategiju

Iako je rat u Ukrajini katastrofalan i za Rusiju, Putin u otezanju sukoba vidi puno dobrih strana

FOTO: Profimedia

Kada zapadnjaci govore o tome da će sukob u Ukrajini trajati vječno, obično na to gledaju kao na lošu stvar. Međutim, za ruskog predsjednika Vladimira Putina to je vjerojatno cilj, piše u opširnoj analizi za CNN Mark Galeotti, ugledni profesor s londonskog University Collegea, inače stručnjak za suvremenu Rusiju.

Prošloga tjedna Putin je 30. rujna proglasio službenim praznikom, nimalo elegantnog naziva”Dan ponovnog ujedinjenja novih regija s Ruskom Federacijom”. Radi se o obilježavanju godišnjice aneksije ukrajinskih regija Donjeck, Lugansk, Herson i Zaporožje, iako većina u vrijeme kada su pripajane nije ni bila pod ruskom kontrolom. Proglašavanje praznika pružilo je Putinu priliku da se vrati jednoj od svojih opsesija: borbi “za domovinu, za suverenitet, duhovne vrijednosti, zajedništvo i pobjedu”.

U Putinovim očima, ovo nije borba Rusije protiv Ukrajine koliko protiv Zapada, pri čemu je Ukrajina samo bojno polje, makar posebno krvavo. U govoru na paradi povodom Dana pobjede, obično dugačkoj i bombastičnoj litaniji o uspjehu, Putin je ove godine bio sumoran i kratak, izjavljujući da je “protiv naše domovine pokrenut pravi rat”.

Apokaliptični alibi ili nešto drugo?

Upozorio je, među ostalim, da je “civilizacija ponovno na odlučujućoj prekretnici” jer su “zapadne globalističke elite” odlučne “uništiti i desetkovati” Rusiju.

S jedne strane, na ovo bi se moglo gledati kao na apokaliptični alibi za relativni neuspjeh njegove takozvane “specijalne vojne operacije” u Ukrajini, u kojoj je ono što je trebalo biti munjevita operacija nametanja marionetskog režima postalo krvavi rat punih razmjera.

Ipak, ne radi se samo o tome. Kada Putin govori o tome kao o jednoj od “odlučujućih bitaka za sudbinu domovine”, istovremeno ne nudi nikakvu jasnu viziju budućnosti, već samo poruku da je nacija zaglavila u egzistencijalnoj borbi s neprijateljskim Zapadom kojoj se ne nazire pravi kraj. Ovo zvuči kao mračna perspektiva, ali s Putinova gledišta, ona ima i svojih jasnih vrlina.

U ‘vječnom ratu’ je i prilika za Putina

Naravno, rat je katastrofalan za Rusiju. Izvori američke vlade sugeriraju da je Rusija možda pretrpjela 120.000 ubijenih i 170.000 do 180.000 ranjenih vojnika. Ekonomskim ožiljcima trebat će godine da zacijele čak i kada se postigne mir i ukinu sankcije.

Međutim, tu se za Putina krije i prilika. Vječni rat opravdava, čak i zahtijeva, čvršći stisak represije koji je ruskom vladaru potreban kako bi zadržao kontrolu nad nacijom. Čak i najblaže neslaganje postaje izdaja, a masovno prebacivanje resursa u obrambeni sektor postaje nužnost. Najnoviji državni proračun predviđa povećanje vojnih izdataka za gotovo 70% iduće godine, na razinu otprilike tri puta veću od kombiniranih izdataka za zdravstvo, obrazovanje i zaštitu okoliša.

U što Vladimir Putin zaista vjeruje?

Na bojnom polju Putin može reći da pobjeđuje ako ne gubi. Ukrajinska protuofenziva probila je prvu rusku obrambenu crtu u južnoj regiji Zaporožje, a probija se i na nekim drugim lokacijama.

Kijev se nada da će, ako ne može razdvojiti ruske snage, barem stići dovoljno daleko da može granatirati cestovne i željezničke “kopnene mostove” koji povezuju Krim s ruskim kopnom. Ako to ne bude moguće ove zime, Moskva će imati prostora za disanje u kojem može dodatno utvrditi obranu, skupiti više trupa i nadati se da će se smanjiti volja Zapada da nastavi financirati borbu Ukrajine u ovom ratu.

Ne možemo znati vjeruje li Putin doista da Rusija može izvući neku vrstu pobjede iz ukrajinskog debakla ili jednostavno osjeća da nema drugog izbora osim nade da može nadživjeti svoje neprijatelje. Iz njegove perspektive, razgovor o “vječnom ratu” ima još jednu posljednju vrlinu – demoralizira njegove neprijatelje.

Nijedan rat ne traje vječno, ali…

Čak i ako se svaki ruski vojnik izgura iz Ukrajine, to jednostavno pomiče crtu bojišnice do državne granice. Rusija će i dalje moći obnoviti svoje snage, lansirati bespilotne letjelice i projektile na ukrajinske gradove i učiniti sve što može da spriječi ukrajinsku obnovu.

U međuvremenu, dok je Putinovo rješavanje srpanjske pobune šefa Wagnera Jevgenija Prigožina mnoge unutar elite ostavilo nesigurnima je li ruski predsjednik izgubio vještinu upravljanja sustavom, Prigožinova naknadna sumnjiva smrt stigla je kao oštro upozorenje svima da ga ne izazivaju.

Sankcije imaju stvaran učinak na rusku obrambenu proizvodnju, ali ne mogu spriječiti njezino intenziviranje, niti je gospodarstvo suočeno s kolapsom. Čini se da gubici ne sprječavaju Ruse da se dobrovoljno jave u borbu, tako da Glavni stožer tvrdi da ne planira novu mobilizaciju rezervista. Nijedan rat ne traje vječno, ali mira još nema na vidiku, zaključuje autor analize Mark Galeotti.