Putinov govor o borbi protiv nacizma je travestija. Njegova Rusija je antifašistička koliko i Miloševićeva Srbija
Vremenski putnik iz 1930-ih ne bi imao poteškoća identificirati Putinov režim kao fašistički
Vijest tjedna iz međunarodne politike velika je proslava Dana pobjede u Moskvi. Praznik u spomen na golemu žrtvu koju je podnio Sovjetski Savez u borbi protiv nacističke Njemačke i njezinih saveznika obilježen je uobičajeno grandioznom vojnom paradom, ali govor predsjednika Vladimira Putina bio je događaj koji je svjetska javnost pratila s najvećim interesom.
Svi koji su se nadali da će saznati više o planovima ruskog predsjednika za iduću fazu rata u Ukrajini vjerojatno su razočarani. Putin je u govoru opetovano zahvaljivao vojnicima koji sudjeluju u okupaciji susjedne zemlje, davši sve od sebe da istakne veze između vojske koja je prije 78 godina srušila Hitlerov režim i svoje agresorske armije, ali nije otkrio nikakve detalje o tome kako će tu armiju izvući iz nevolja u koje je upala na ukrajinskom bojištu.
Gradnja kulta nacizma i želja da se uništi Rusiju
Posebnu pažnju ruski predsjednik posvetio je nastojanju da istakne Rusiju kao zaštitnicu antifašističkih vrijednosti na kojima je izgrađen međunarodni poredak nakon završetka Drugog svjetskog rata. Istovremeno, u nekoliko je navrata tijekom govora, otvoreno je proglasio neprijatelje Rusije simpatizerima nacizma, koji tu ideologiju nastoje ekskulpirati i vratiti u život, protiv čega se Rusija, naravno, bori u Ukrajini.
“Zapadne globalističke elite još uvijek govore o svojoj posebnosti dok svađaju i cijepaju društvo, izazivaju krvave sukobe i prevrate, siju mržnju, rusofobiju i agresivni nacionalizam… Čini se da su zaboravili do čega su doveli suludi planovi nacista o svjetskoj dominaciji”, kazao je ruski predsjednik. Brojne zemlje ruše spomenike sovjetskim vojnicima i zapovjednicima, nastavio je Putin, “dok se gradi kult oko nacista i njihovih suradnika”.
Ne navodeći državu ili grupaciju koja je iza toga navodno stajala, ruski predsjednik izjavio je da je pripreman pohod na njegovu zemlju, za koji je okupljen “neonacistički ološ iz cijelog svijeta”. Rusija pak, kazao je Putin, odaje počast svima koji su se hrabro borili protiv zla, dok je Europa zaboravila tko ju je oslobodio, “spasivši čovječanstvo od nacizma”.
Zazor od proglašavanja Putina fašistom
Nastojanje da svoje neprijatelje izjednači s nacistima iz Drugog svjetskog rata, a rusku vojsku s Crvenom armijom koja se protiv njih borila, nije novi smjer u Putinovoj politici. Od samog početka invazije na Ukrajinu 2022. godine Kremlj objavljuje proglase o nacističkom režimu koji je preuzeo vlast u toj zemlji, pa ju je zbog toga potrebno demilitarizirati i denacificirati. Novo je jedino jačanje tendencije da se s nacizmom poveže i ukrajinske saveznike na Zapadu, što je optužba koja je iz Moskve dosad stizala uglavnom indirektno.
Zanimljivo, ali u zemljama koje Putin tako spremno optužuje za bliskost najgorem političkom sustavu u povijesti i dalje postoji zazor od toga da mu se vrati istom mjerom. Malo tko na Zapadu spreman je Putina usporediti s Adolfom Hitlerom ili Benitom Mussolinijem, iako nikakve sumnje oko toga da je ruski politički sustav uvjerljivo najsličniji zločinačkim režimima iz 1930-ih.
Sve udžbeničke karakteristike fašizma su tu: jedan vođa koji ima apsolutnu moć, izraženi nacionalizam koji vlast promovira, država koja nastoji kontrolirati sve aspekte društva, gušenje slobode govora i tiska, izgradnja kulta vojske te široka uporaba državne propagande i cenzure kako bi se oblikovalo javno mnijenje. O manifestacijama fašizma u Rusiji najviše je pisao dr. Timothy Snyder, profesor povijesti na sveučilištu Yale i vjerojatno najveći zapadni stručnjak za modernu povijest i političku patologiju Sovjetskog Saveza, odnosno Rusije.
Dva mita u temeljima ruske politike
Uz gore nabrojane, Snyder u svojim djelima o Rusiji primjećuje još dvije značajke fašizma koje su danas snažno prisutne u toj zemlji. Jedna je kult mrtvih formiran oko razdoblja Drugog svjetskog rata, koji je baš danas izronio na Crvenom trgu i bio toliko zastupljen u Putinovom govoru. Druga je mit o slavnoj imperijalnoj prošlosti koju treba oživjeti kroz nove ratne pobjede koji je, smatra Snyder, odigrao veliku ulogu u odluci da se 2014. i 2022. napadne Ukrajinu.
Kako je Snyder svojevremeno objasnio u članku za New York Times, mnogi danas oklijevaju nazvati Putina fašističkim vođom zbog velike uloge Sovjetskog Saveza u pobjedi nad silama Osovine, koju ruski predsjednik majstorski koristi kako bi svojem režimu navukao antifašističku krinku. No, politika SSSR-a uoči Drugog svjetskog rata nipošto nije bila inherentno antifašistička, što je pokazalo pakt Ribbentrop-Molotov nakon čijeg su sklapanja Staljin i Hitler podijelili istočnu Europu.
Da, Putin je fašist
Još je manje antifašistička politika Putinovog režima. Snyder ističe kako je u praksi za Putina fašist ili nacist naprosto netko tko se protivi njegovom planu da uništi Ukrajinu. Dakle, Ukrajinci su nacisti jer odbijaju prihvatiti da su Rusi i odupiru se Putinovim pokušajima da zavlada njihovom zemljom. Prema tome, logično je da za Putina i ukrajinski saveznici moraju biti nacistički pomagači, kao što su Pavelićev ili Mussolinijev režim to bili u Drugom svjetskom ratu.
Budući da Putin o fašistima govori kao o neprijateljima, mnogima je teško prihvatiti da bi on zapravo mogao biti fašist. No, vremenski putnik iz 1930-ih ne bi imao poteškoća identificirati Putinov režim kao fašistički, ističe povjesničar s Yalea. Simbol Z, skupovi, propaganda i zločini počinjeni u Ukrajini čine to vrlo jasnim.
Je li Miloševićeva Srbija bila antifašistička?
Zbog recentnih povijesnih iskustava Hrvatima bi to moglo biti lakše razumjeti nego Amerikancima ili zapadnim Europljanima. I mi smo prije tridesetak godina imali posla s fašistoidnim neprijateljem koji je pokušao ukrasti antifašističku baštinu. Ali baš kao što vojska koja je razarala Vukovar pod šljemom s crvenom petokrakom nije imala nikakve veze s antifašizmom, ni Putinove osvajačke trupe ne može se povezati s borbom protiv nacizma.
Ukratko, Rusija koja slavi koljače iz Buče i Wagnerove robijaše odgovorne za zlostavljanje zarobljenih branitelja Mariupolja ima pravo pozivati se na antifašističku tradiciju koliko i Srbija, odnosno krnja Jugoslavija, koje je slavila Ratka Mladića ili Željka Ražnatovića Arkana.