Putinov medij: 'Ukrajini treba deukrajinizacija. Moramo im oduzeti ime, raspustiti škole i poslati ih na prisilni rad'
Autor kolumne zagovara 'potpunu lustraciju', reedukaciju stanovništva i totalnu ovisnost o Rusiji
Moskva od početka rata opravdava invaziju na Ukrajinu tvrdnjom da su vladajući u Kijevu neonacisti pa je zato potrebna “denacifikacija” susjedne zemlje. U kolumni pod naslovom: “Što bi Rusija trebala napraviti s Ukrajinom“, jučer objavljenoj na stranicama ruske državne agencije RIA Novosti, autor, analitičar Timofej Sergejcev, otišao je korak dalje i ustvrdio da su većina Ukrajinaca nacisti.
U podužoj i zastrašujućoj kolumni Sergejcev tvrdi da Ukrajina ne smije niti zadržati svoje ime i zapravo postati ruska kolonija. Ustvrdio je da je “denacifikacija” zapravo “deukrajinizacija” i “deeuropeizacija”. Zagovara ukidanje suverenosti Ukrajine i njezinog nacionalnog identiteta, kao i prisilni rad za pristaše “nacističkog režima”, koji neće dobiti “smrtnu kaznu” te “reedukaciju stanovništva”.
Stanovnici Ukrajine su ‘pasivni nacisti’
“Denacifikacija je potrebna kada je značajni postotak naroda – gotovo sigurno većina – savladana i uvučena u nacističku politiku. Točnije kada hipoteza ‘ljudi su dobri – vlada je zla’ ne vrijedi”, započeo je Sergejcev pa nastavlja: “Denacifikacija je paket mjera koji se tiče nacificirane populacije, koju se tehnički ne može podvrgnuti izravnom kažnjavanju i proglasiti ratnim zločincima.”
Osim što zagovara “uništavanje” i “potpunu lustraciju” ukrajinske vojske i drugih vojnih postrojbi i bataljona, autor kolumne tvrdi da treba ukinuti i zabraniti svaku organizaciju koja se “povezala s nacizmom”, ali odgovornima vidi i civile. “Značajan dio stanovništva, koji su pasivni nacisti, suučesnici u nacizmu, također su krivi. Podržavali su i udovoljavali nacističkoj vlasti. Pravedno kažnjavanje tog dijela populacije moguće je jedino kroz podnošenje neizbježnih teškoća pravednog rata protiv nacističkog sustava…”
Daljnja “denacifikacija” tog stanovništva koje je proglasio “pasivnim nacistima” Sergejcev vidi kroz “preodgoj koji se postiže ideološkim suzbijanjem nacističkih stavova i strogom cenzurom – ne samo u političkoj sferi, nego nužno i u sferi kulture i obrazovanja”. Tvrdi da je kroz obrazovanje i kulturu provedena “duboka masovna nacifikacija” Ukrajinaca, pa je konstatirao da se “ukrajinsko društvo definiralo kao nacističko”.
‘Ukrajina ne može biti suverena i zadržati ime’
“Denacificirana zemlja ne može biti suverena”, ustvrdio je Sergejcev dodavši da proces “denacifikacije” ne može trajati kraće od jedne generacije, “koja se mora roditi, odrasti i dosegnuti zrelost pod uvjetima denacifikacije”. Konstatirao je kako su “posebnost suvremene nacificirane Ukrajine amorfnosti i ambivalentnosti”, jer to dopušta prerušavanje nacizma u “želju za ‘nezavisnošću’ i ‘europskim’ (zapadnim, proameričkim) putem razvoja”.
Tvrdi da nema oporbe režimu, jer “nema glavne nacističke stranke, nema Fuhrera, nema punopravnih rasnih zakona”. Autor poručuje da ne smije biti kompromisa oko “denacifikacije” poput odbacivanja članstva u NATO-u, ali podržavanja ulaska Ukrajine u EU. “Kolektivni Zapad je dizajner, izvor i sponzor ukrajinskog nacizma… Ukrajinski nacizam nije manja, nego veća prijetnja svijetu i Rusiji od njemačkog hitlerskog nacizma.”
Uz sve to Sergejcev tvrdi da Ukrajina ne smije zadržati svoje ime nakon što je Rusija “oslobodi od nacističkog režima” te da “narodne republike stvorene na teritoriju slobodnom od nacizma” moraju ovisiti o Rusiji ekonomski, vojno i organizacijski, zagovarajući zapravo kolonizaciju Ukrajine. Ustvrdio je i da se stanovnici “denacificirane Ukrajine” ne smiju etnički definirati kao Ukrajinci.
‘Denacifikacija je deukrajinizacija i deuropeizacija’
“Denacifikacija će neminovno biti i deukrajinizacija – odbacivanje velike umjetne inflacije etničke komponente samoidentifikacije stanovništva teritorija povijesne Male Rusije i Nove Rusije, koju su započele sovjetske vlasti”, navodi se u članku na ruskoj državnoj agenciji. Autor tvrdi da se “umjetni etnocentrizam” mora vratiti u “svoje prirodne granice i oduzeti mu političku funkcionalnost”.
“Za razliku od, recimo, Gruzije i Baltičkih država, Ukrajina, kao što je pokazala povijest, je nemoguća kao nacionalna država, a pokušaji njezine ‘izgradnje’ prirodno vode prema nacizmu. Ukrajinski nacizam je umjetna antiruska konstrukcija koja nema svoj civilizacijski sadržaj. To je podređeni element tuđinaca i tuđinske civilizacije. Debanderizacija neće biti dovoljna za denacifikaciju – element banderizma je samo krinka za europski projekt nacističke Ukrajine i stoga denacifikacija Ukrajine je i njezina neizbježna deeuropeizacija”, konstatirao je Sergejcev.
“Banderska elita mora biti eliminirana, njihova reedukacija je nemoguća”, nastavlja se u kolumni (op.a Rusija ukrajinsku vlast zove banderitima po Stepanu Banderi, nacističkom kolaboratoru u Drugom svjetskom ratu koji se borio protiv Sovjetskog saveza). Sergejcev navodi da proruski separatisti u Donbasu na istoku Ukrajine moraju postati “temeljem nove vlasti”. “Denacifikaciju” vidi kao vojnu pobjedu nad “kijevskim režimom”, a zatim uspostavljanjem uvjeta za daljnju “mirnu denacifikaciju”.
‘Prisilni rad za podržavatelje nacističkog režima’
Autor navodi da će za nastavak “denacifikacije” nakon završetka rata trebati raspustiti vojsku kao i “informacijsku i obrazovnu infrastrukturu” u Ukrajini. Zagovara i uspostavljanje nove vlasti “nad oslobođenim teritorijima” i policije koja će “štititi stanovništvo od terora podzemnih nacističkih skupina”. Sergejcev tvrdi da je potrebno zabraniti sve obrazovne materijale koji “sadrže nacističku ideologiju” i pokretanje masovnih istraga da se utvrde “odgovorni za ratne zločine i širenje nacističke ideologije te podržavatelji nacističkog režima”.
Sergejcev zagovara i “lustraciju” te objavu imena “suučesnika nacističkog režima”. “Treba ih staviti na prisilni rad da obnove uništenu infrastrukturu kao kaznu za nacističke aktivnosti – za one kojima neće biti određena smrtna kazna ili zatvor”. Tvrdi da treba uspostaviti spomenike “žrtvama ukrajinskog nacizma” te u ustave “novih narodnih republika” uvesti “antifašističke i denacificirane norme”. Isto tako tvrdi da treba uspostaviti institucije koje će provoditi “denacifikaciju” na period od 25 godina.
U kolumni Sergejcev zaključuje da će “denacifikacijom biti iskorijenjen i zapadni totalitarizam” te da će se sada Rusija morati “napokon okrenuti od proeuropskih i prozapadnih iluzija i shvatiti da je posljednji zaštitnik vrijednosti povijesne Europe – starog svijeta, koje je Zapad napustio”. “Denacifikacija Ukrajine ujedno je i njezina dekolonizacija, što će stanovništvo Ukrajine morati razumjeti kada se počne oslobađati od opijenosti, iskušenja i ovisnosti o takozvanom europskom izboru”, zaključio je Sergejcev.