Radimir Čačić, arhitekt i bivši ministar, u intervjuu nam otkriva koje bi konkretne poteze povukao u obnovi Zagreba

TELEGRAM: Od kojih bi glavnih principa, po vašem mišljenju, trebalo krenuti u obnovu?

ČAČIĆ: Prvi princip koji treba poštivati je ”struka prije svega”, a u okviru toga ”tko plaća, taj odlučuje”. Cijeli spektar potpuno različitih institucija, skupina i pojedinaca koji su oštećeni trebat će različito tretirati. Tvrtke i institucije trebaju obnavljati objekte svojim novcem poštujući sve pozitivne propise. Dakle, država svoje, Grad svoje, Crkva svoje, a gospodarski subjekti svoje vlasništvo.
Obnovu treba osmisliti i voditi profesionalno kroz posebno za to formiranu tvrtku. To treba biti stabilna jezgra i točka okupljanja vrhunskih profesionalaca svih struka iz zemlje i izvan nje. Takva tvrtka posebne namjene – uvjetno je nazovimo Zavod za obnovu i izgradnju – mora imati jasno definirane ciljeve i rokove te potpuno stabilno dugoročno financiranje od samog početka djelovanja. Njezin moto mora biti ”Samo najbolje je dovoljno dobro”.

TELEGRAM: Kako točno pomoći građanima kojima su devastirani stanovi i kuće?

ČAČIĆ: Nakon službene procjene troška sanacije uključujući i konstruktivne zahvate, odnosno kad se odredi cijena izgradnje novog objekta u visokom roh bau primjerenog veličini obitelji – treba isplatiti pomoć građanima čije su nekretnine oštećene. Njima je onda potrebno prepustiti da sami obave sanaciju koristeći dodijeljeni iznos za stambeno zbrinjavanje. Princip je, dakle, što manje nepotrebnog, štetnog i potencijalnog koruptivnog državnog petljanja u ono što će građani sami i u svojem najboljem interesu riješiti kad im se to omogući. Dio troškova vlasnici mogu snositi prijenosom vlasničkih prava na tavanima i dvorištima unutar blokova. Nakon konstruktivne sanacije, treba koristiti i mogućnost nadogradnje zgrada. Gdje postoji interes vlasnika, treba dopustiti i prenamjenu prizemlja i podruma za poslovne svrhe, a unutrašnjost stambenih blokova svakako radikalno raščišćavati i pretvarati u parkove s javnim prolazima i odgovarajućim sadržajima. Potpuno je neupitno da čišćenje blokova mora pratiti odgovarajuća izgradnja podzemnih garaža za obeštećenje vlasnicima objekata.

TELEGRAM: Prema nacrtu zakona o obnovi, vlasnici objekata oštećenih u potresu koji imaju neku drugu nekretninu na području Hrvatske izvisit će jer se za njih ne predviđa financijske pomoć iz javnih izvora.

ČAČIĆ: To što neki ljudi imaju policu osiguranja ili neku nekretninu na području Hrvatske nije razlog da im se uskrati procijenjeni iznos obeštećenja uslijed prirode katastrofe jer se time potiče ljude da ne osiguravaju imovinu ili se kažnjava one koji su, umjesto u nove automobile, uložili u klijet u Zagorju ili apartman na moru. Samo primitivni demagoški umovi pišu takve zakone. Čudim se da takvi autori nisu stavili i članak da svi koji imaju plaću iznad 7000 kuna nemaju pravo na pomoć.

TELEGRAM: Kakav bi model zbrinjavanja bio najlogičniji za građane koji nemaju gdje stanovati dok se njihovi objekti ne poprave?

ČAČIĆ: Država treba isplatiti trošak najma stana do maksimalno predviđenog roka sanacije od dvije godine, prema veličini obitelji, po prosječnoj tržišnoj cijeni najma na području gdje se nalazi nekretnina. Tako bi se ljudima omogućilo da nastave normalan život bez Caritasovih kuhinja i smještaja u studentske domove.

TELEGRAM: Što s vlasnicima nekretnina u objektima koji se budu morali rušiti?

ČAČIĆ: Ukoliko neki od objekata bude potrebno rušiti ili njihova sanacija bude skuplja od izgradnje novih, za njih vlasnicima treba isplatiti pravično obeštećenje, a onda projekte za interpolaciju odabirati putem međunarodnih arhitektonskih natječaja.

TELEGRAM: Fino zvuči kad kažete da financiranje obnove mora biti stabilno od samog starta, ali troškovi će biti ogromni. Odakle sav taj silni novac?

ČAČIĆ: Neizbježno iz državnog proračuna, gradskog proračuna, iz donacija, iz različitih fondova EU pomoći te iz sredstava institucija koje su vlasnici objekata i sredstava privatnih vlasnika. Važno je da se već sada, u sklopu definiranja prava Hrvatske na povlačenje EU novca iz budžeta za razdoblje od 2021. do 2017., osiguraju dodatne alokacije i dodatne stavke za ovu namjenu.
Nikakvog komentara nisu vrijedne politikantske izjave tipa ”neće nam trebati novi porez za otplatu troška obnove”, ili ”to će platiti Europska unija”, ili ”realizirat ćemo to kroz uštede u budžetu”. To su, naravno, čiste besmislice jer uz 45 milijardi sada predvidivog troška koronakrize te isto toliko za obnovu poslije potresa, jasno je da su uštede u budžetu na razni od dvije milijarde kuna posve beznačajne. Dakle, lavovski dio svega toga morat ćemo platiti svi mi, građani Hrvatske, kroz ovu ili onu formu poreza.

TELEGRAM: Zasad su glavne figure za problem potresa Štromar, koji za Vladu piše zakon o obnovi, i Bandić koji raspolaže proračunom Grada Zagreba. Ima li taj ”ubojiti” dvojac kapaciteta za grandiozni posao koji predstoji?

ČAČIĆ: Rekao bih da doista ne treba trošiti ni riječi ni vrijeme na komentar o kapacitetima Štromara i Bandića, jer Štromar, u trenutku kad započne obnova, sigurno politički neće postojati, a izgleda da neće ni Bandić.

TELEGRAM: Štromar je možda prolazan, ali on je trenutno ministar i potpredsjednik Vlade pod čijom se palicom koncipira i donosi zakon o obnovi.

ČAČIĆ: Zakonski tekst koji se priprema, a o kome već znamo dosta detalja, primjeren je dometima njegovih autora. Rekao bih da on ne seže čak ni do razine zakonskog okvira za kvalitetnu i transparentnu sanaciju koja je provedena u Gunji.

TELEGRAM: Kao konzultativno tijelo formiran je Savjet za obnovu od skoro trideset ljudi, pretežno političara i birokrata, koji sudjeluju u pisanju zakona. Kako vam se to čini?

ČAČIĆ: Ovaj Savjet za obnovu ne može operativno voditi baš ništa jer je po sastavu potkapacitiran. A iz toga je proizašao i koncept zakona koji je čisti produkt birokratskog uma. Glavni je izazov cijelog ovog glomaznog projekta obnove prepoznati i odlučiti se za viziju Zagreba kakav bi mogao biti i kakav je možda već mogao biti te stvoriti pretpostavke da se to i dogodi. Neposredan zadatak za našu politiku, a djelomično i struku jest, prvo, sačuvati jasnoću Starog grada, a drugo, kroz sanaciju otvoriti prostor za razvoj i oplemenjivanje Donjeg grada. To su jako složene stvari i za ovu su ekipu apsolutno prevelik zalogaj.

TELEGRAM: Budući da znamo da su sve velike građevinske tvrtke u Hrvatskoj propale, pri čemu je država samo stajala i gledala, pitanje je tko će graditi sve to što je stradalo u potresu, koja operativa?

ČAČIĆ: Obnova će trajati godinama i s transformacijom grada morat ćemo živjeti trajno. Velike potrebe obnove razvit će kapacitete građevinskih tvrtki koje već postoje ili će nastajati iako smo, nažalost, na primjeru niskogradnje vidjeli što znači uništiti ozbiljne građevinske sustave. Nadam se da nitko ni ne pomišlja da bi 2001. godine, kad sam ja bio ministar, Pelješki most gradili Kinezi, a ne Vijadukt ili Konstruktor.

TELEGRAM: Kako izbjeći mešetarenje s objektima u centru i korupciju?

ČAČIĆ: Da je moguće očekivati i korupciju i kriminal, to je sigurno. Ali upravo zato nikakvi savjeti ne mogu odlučivati o novcu i struci. O stručnim pitanjima i novcu, uz svu zahvalnost volonterima, mogu odlučivati samo plaćeni profesionalci uz odgovarajući nadzor, a za političku razinu nadzora zaduženi su i Grad i država.